Milanovićev intimus guverner HNB-a Vujčić i beskrupulozna manipulacija

I dok u raznim televizijskim emisijama, ne baš uvijek uzgred, novinari ili gosti napominju da je sadašnji guverner HNB-a Boris Vujčić upozoravao na rizičnost uzimanja kredita s valutnom klauzulom u CHF-u, svi redom zaboravljaju o kakvom je „upozorenju" zapravo bila riječ.

Od HRT-a nadalje svi su mediji prenosili samo dio izjava guvernera Vujčića, kako bi potkrijepili tezu da su iz HNB-a upozoravali građane na rizike, ali eto, građani su se valjda oglušili i „tko im je sad kriv".

Tako današnja Slobodna Dalmacija preko cijele naslovnice i ogromnim naslovom iznad teksta na dvije stranice „Što hoćete od mene, pa još prije 10 godina upozoravao sam na rizike" donosi beskrupuloznu manipulaciju u prilog aktualnog guvernera HNB-a Borisa Vujčića, inače intimusa Zorana Milanovića, koji ga je, uostalom i postavio na to mjesto.

Naime, to nije cijela istina, istina je drukčija, Vujčić je kao tadašnji viceguverner HNB-a, jednom prilikom u srpnju 2005., u Hrvatskom saboru izjavio da građani nisu svjesni kakav tečajni rizik preuzimaju vezujući svoje dugoročne stambene kredite uz švicarski franak.

Tko je to čuo tada, čuo je, a tek su rijetki mediji prenijeli to tzv. upozorenje. Možda i iz razloga što se o tome nisu oglasili HNB kao institucija niti tadašnji guverner HNB-a Željko Rohatinski, a možda i iz razloga što je tom prilikom, pisala je ista ta Slobodna Dalmacija, tadašnji viceguverner Vujčić naveo da, premda su takvi krediti u švicarskim francima jeftiniji, oni koji se za njih vezuju, preuzimaju rizik kod kredita na dvadesetogodišnji rok da im u međuvremenu tečaj poraste od 10 do 15 posto.

Vujčić danas tvrdi, pojednostavljeno, da je zapravo upozorio ljude da paze kad prelaze ulicu na zeleno, jer je rizik ogroman s obzirom na to da je i automobilima upaljeno zeleno u isto vrijeme. Ali zapravo je ljudima tada rekao: Kad vam se upali zeleno na semaforu, bez obzira što svi automobili stoje i crveno im je ipak pripazite na mogućeg ludog biciklista. A dogodio se prvi scenarij.

Kratko pamćenje

Svi mediji, ali i Slobodna Dalmacija zaboravili su na pravu istinu. Čak i da su neki od korisnika kredita ili budućih korisnika kredita s valutnom klauzulom u švicarcima čuli to sramežljivo zapažanje tadašnjeg viceguvernera, svakako ih, iz današnje perspektive, ne bi zabrinjavao rast švicarca od 10 do 15 posto u odnosu na tadašnji tečaj, koji je iznosio 4,682329 kune (srednji tečaj HNB-a na dan 16.07.2005.) za jedan CHF.

Danas je prema srednjem tečaju HNB-a za jedan CHF potrebno izdvojiti čak 7,660765 kuna! Dakle, vrijednost švicarca je od srpnja 2005. do danas narasla za više od 60%. Na to čak ni Vujčić, koji sada slavodobitno i bahato poručuje „Što hoćete od mene!?" nije ni izbliza upozoravao. Nitko nije to spominjao, jednostavno zato jer se od osamdesetih godina prošlog stoljeća takvo nešto, niti slična situacija sa CHF, jednostavno nije dogodila.

Uostalom, HNB je kasnije, povodom napisa u dnevnom tisku od 25.08.2006. o tekstu „Analizu rizika koje nose krediti uz valutnu klauzulu i s promjenjivom kamatnom stopom" iz HNB-ovog Biltena o bankama br. 12/2006, i interpretaciji istog s upozorenjima o mogućem rastu rate od 18%/500 kn, preko uredništva tog biltena poprilično oštro reagirao navodeći da je riječ o mogućoj, ali malo vjerojatnoj procjeni i da ta hipotetska analiza ne bi trebala biti povod za senzacionalizam i proizvoljne tvrdnje.  Stvar je potpuno slobodnog izbora i osobne prosudbe građana u kojoj će valuti štedjeti i uz koju će valutu biti vezane kreditne obveze koje preuzimaju s deviznom klauzulom.

Toliko o stalno spominjanim „upozorenjima" tadašnjeg viceguvernera, a sadašnjeg guvernera HNB-a.

Iz Zabe poručivali, ali...

Uostalom i predsjednik Uprave Zagrebačke banke, Franjo Luković, svojedobno je izjavio da je očekivao zabranu kredita uz valutnu klauzulu CHF od strane regulatora, nakon što su ih na hrvatsko tržište plasirale austrijske banke (Erste banka prva), ali budući da se to nije dogodilo, prilagodili su se tržišnoj utakmici.

Međutim, povodom Lukovićeve izjave o očekivanju zabrane kredita uz valutnu klauzulu CHF nitko se iz HNB-a nije oglasio. Kad je švicarac počeo rasti, HNB i nadalje nije ništa poduzeo. Prešutio je i očitu praksu banaka da ne postupaju po pravomoćnoj sudskoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu odnosno onom dijelu koji nije preinačen odlukom Visokog trgovačkog suda RH.

Dakle, nismo čuli, a očito da u mainstream medijima ni nećemo čuti stajalište guvernera Vujčića o razlici u njegovim predviđanjima iz 2005. o rastu švicarca od 10-15% u roku od 20-ak godina i sadašnjoj realnosti porasta od 63% u svega nekoliko godina.  Niti mišljenje o „neispravnom proizvodu", kako je kredit uz valutnu klauzulu u CHF-u nazvao, primjerice, profesor s Katedre za makroekonomiju i gospodarski razvoj Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Josip Tica.

Treba li imati očekivanja

Guverner Vujčić, očekivano, nije rekao ni što HNB namjerava poduzeti povodom presude Suda Europske unije sa sjedištem u Luxembourgu (broj C‑26/13 od 30.04.2014.) o tumačenju članka 4. stavka 2. i članka 6. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.).

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, iz zahtjeva za ujednačenu primjenu prava Unije kao i načela jednakosti proizlazi da se za izraze iz odredbe prava Unije u pravilu treba u cijeloj Europskoj uniji postići samostalno i ujednačeno tumačenje, do kojeg treba doći uzimajući u obzir kontekst i zadani cilj odredbe o kojoj je riječ.

I to sve usprkos činjenici da je HNB, prema zakonu, dužan nadzirati rad banaka pri čemu joj je zakonodavac dao niz instrumenata kojima može natjerati banke da se ponašaju u skladu s propisima, Ustavom i moralom.

Vujčić s 34.158 kn - vrjedniji od premijera

Nedugo nakon što je Uprava HNB-a donijela odluku da zaposlenicima zbog teškoga gospodarskog stanja reže plaću za tri posto guverner Boris Vujčić i sedam viceguvernera sebi su povećali plaće za čak 34 posto.

Time je Vujčić postao plaćeniji državni službenik od premijera Zorana Milanovića i predsjednika Ive Josipovića i ima plaću od 34.158 kuna neto. Konkretno, od 1. srpnja 2013. godine Vujčić, njegov zamjenik Relja Martić i sedam viceguvernera, Tomislav Presečan, Vedran Šošić, Damir Odak, Michael Faulend, Bojan Fras i Neven Barbaroša svoje su plaće uvećali za 17.500 kuna bruto, odnosno 8.900 kuna neto.

Vujčić na skijanju a kuća u plamenu

Boris Vujčić, guverner HNB-a i čovjek kojemu bi najviše trebalo biti stalo da se stanje s povampirenom devizom iz Švicarske normalizira, radi u Austriji, nije pojašnjeno, objavila je Slobodna Dalmacija prije tri dana.

No, zar pojašnjenje uopće treba. Što bi, naime, prosječan Hrvat usred siječnja mogao raditi u Austriji negoli skijati.

Da, cijenjeni čitatelju, dobro si pročitao, Boris Vujčić se, provjerili smo kod upućenih HNB-ovaca, nalazi na skijanju. Dok mu kuća gori i dok u izravnom prijenosu gledamo gašenje požara prolijevanjem vode iz dječjih kantica, gospodin guverner, najodgovorniji u borbi za kunu i sve što se s kunom izravno ili neizravno događa, grije se uz kuhano vino i ni na kraj mu pameti nije bilo pohitati u domovinu, objavila je Slobodna Dalmacija.

Slobodna Dalmacija 2005. godine: Franak može naplatiti danak

Premda su krediti u "švicarcima" jeftiniji, oni koji se za njih vežu preuzimaju rizik da tijekom dvadesetogodišnje otplate tečaj franka ojača 10 do 15 posto, a time i otplatne rate.

Nije mala stvar kada se čovjeku pruži mogućnost da svakog mjeseca prilikom otplate stambenog kredita vrijednog pedesetak tisuća eura uštedi oko 400 kuna, a onda mu se poruči da se možda i prevario jer može proći mnogo skuplje. Ovih je dana tako Boris Vujčić, viceguverner Hrvatske narodne banke u Saboru izjavio da građani nisu svjesni kakav tečajni rizik preuzimaju vezujući svoje dugoročne stambene kredite uz švicarski franak. Premda su takvi krediti u švicarskim francima jeftiniji, oni koji se za njih vezuju, preuzimaju rizik kod kredita na dvadesetogodišnji rok da im u međuvremenu tečaj poraste od 10 do 15 posto. Hrvatska narodna banka održava tečaj eura prema kuni u rasponu od pet posto što znači da ga brani od pada i rasta u tim okvirima, a za švicarski franak nema takvih jamstava. Švicarski je franak izvan eurozone, pa sve rečeno vrijedi i onda kada Hrvatska bude članica Europske unije i uvede euro. Ostanu li franci izvan eurozone, malo će se koga ticati to što netko u Hrvatskoj ima kredit vezan uz franke.

Plusevi i minusi

Nije ovo prvi glas o tome da građani moraju biti svjesni rizika koji preuzimaju vezujući svoja dugovanja uz švicarski franak, čak su i bankari, i to oni koji su plasirali i plasiraju takve zajmove, otvoreno govorili o riziku.
Nisu skrivali ni razlog zbog kojeg su se odlučili ponuditi ljudima takve zajmove: trenutačno na tržištu novca povoljnije nabavljaju švicarski franak, pa mogu ponuditi građanima nižu kamatnu stopu nego za zajmove u eurima. Upozoravale su i da zaduživanje u francima građanima znači nižu ratu i bolju kreditnu sposobnost, ali bi ipak prilikom odluke o ovakvom kreditu, osim pogodnosti, u obzir svakako trebali uzeti i minus zvan - mogućnost rasta tečaja. Bankari su također napominjali da se krediti u eurima općenito smatraju manje rizičnima, jer je Hrvatska "visoko eurizirano tržište" na kojem se vrijednost većine dobara iskazuje u eurima.
Bankari su to otvoreno govorili u javnosti, no istina je da takvim izjavama nisu "ukrašavali" svoje reklamne kampanje. One su lijepo ponudile tržištu proizvod, a ono ga je prihvatilo ne pitajući se mnogo. Uostalom, nije na bankama da ljude educiraju, premda su neke od njih priznavale da za takav proizvod treba znati više. No što će čovjeku educiranost kad mu velike i moćne novčarske instutucije pružaju mogućnost da jeftinije dođe do krova nad glavom?

"Jednostavna" računica

Ljudi koji nisu financijski magovi računaju da je svijet, uključujući jeftine stambene kredite kakve podižu, primjerice Austrijanci, napokon došao u Hrvatsku. Švicarska je bogata zemlja koja će teško propasti, a i računica je jasna: ako na rok od dva desetljeća kredit vrijedan pedesetak tisuća eura vežeš uz švicarski franak pa se zadužiš za oko 77.000 franaka, onda svaki mjesec umjesto 2830 kuna plaćaš 2400 kuna. A to nije malo jer se se tijekom tolikog niza godina ušpara gotovo 100.000 kuna ili oko 13.000 eura.
Što će prosječan mozgati o Švicarskoj, pitanjima tečajnog rizika i ročnosti ili o tome da se može govoriti o tome da je tečaj franka u budućnosti manje izvjestan od tečaja eura, kad će i sami financijski stručnjaci kazati da je kretanje tečaja valuta teško predvidjeti. Nitko nema kristalnu kuglu da bi mogao iščitavati budućnost. A tečaj neke valute ovisi i o mnogim stvarima koje na prvi pogled i nemaju mnogo veze sa monetarnim politikama, pa su na svjetskim tržištima deviza prošlotjedne eksplozije bombi u Lonodonu ojačale švicarski franak, a burze su se, vele stručnjaci, ponašale udžbenički: "bježalo" se u švicarske franke i eure, rješavalo se dolara, a najveći je gubitnik bila funta. No, to je bilo kratkotrajno, naše se tečajne liste nisu "prodrmale".