Milanovića usporedili s političarom iz vremena NDH: 'To što on radi čini ga kukavicom'

Radman je prije tjedan dana otvoreno uputio u javnosti poziv da se Milanovića smjeni s predsjedničke dužnosti u kontekstu rasprave u medijskom prostoru o tome zašto predsjednik nije pozvan na samit o Ukrajini u Dubrovnik. "Njegovi proruski stavovi su vrlo jasni", kazao je  ministar i dodao da su Milanovićevu predsjedničku kampanju "vjerojatno financirali neki ruski izvori, s obzirom na njegovo ponašanje". Rekao je da je predsjednik "besposlen, neradnik i lijenčina" te predložio da ga Sabor smijeni što prije.

Nakon izjave uslijedilo je klasično prepucavanje na relaciji Pantovčak - Banski dvori, i dok su neki HDZ-ovci bili iznenađujuće suzdržani oko teze "proruskog" predsjednika, poput ministra prometa Olega Butkovića, drugi su, uključujući samo premijera, nastavili tu tezu provlačiti medijima. Ipak, treba podsjetiti da je Milanović odbio dati svoju suglasnost na slanje dvojice hrvatskih časnika u NATO-ovu misiju NSAT u Njemačkoj, da je predsjednik izveo spin u kojem tvrdi da će hrvatski vojnici završiti u Ukrajini te da će taj potez uvući zemlju u rat protiv Rusije, a sve to popračeno je dezinformacijama i optužbama na račun NATO saveza.

Nije ovo ni prvi put da premijer Andrej Plenković ističe Milanovićevu usamljenost na europskoj političkoj sceni u načinu kako se odnosi prema ukrajinsko-ruskom sukobu, a u više navrata mediji su isticali predsjednikov proruski narativ posljednjih godina, među njima i portal Direkno, a ovo je kod Milanovića počelo biti jasnije nakon početka ruske agresije na Ukrajinu. Isto nije promaklo ni analitičarima te ćemo ovdje u kratkim crtama prenijeti analizu Milanovićevog djelovanja, koju je prošle godine objavio hrvatski think tank za javne politike Centar za javne politike i ekonomske analize.

FOTO: HINA/Slavko vukadin

Baltičke zemlje također su glasne prema Rusiji

Jedan od članova izvršnog odbora CEA-e, Matija Horvat, piše da Milanović stalno ima drugačiji, odnosno suprotan pogled na rusku agresiju u odnosu na politiku Vlade desnog centra. "Premijer i vlada poduzeli su snažnu akciju potpore Ukrajini i osude ruske agresije. S druge strane, predsjednik često ostaje neutralan ili nesvrstan (on bi rekao – oprezan). Smatra da kao mala zemlja ne bismo trebali biti toliko glasni prema Rusiji. Zaboravlja da su baltičke zemlje također glasne prema Rusiji jer znaju što je Rusija i što Rusija želi, ne boje ga se", piše Horvat.

"Predsjednik bi rekao da stanovnici Baltika mrze Rusiju, ali prešućuje pitanje zašto bi uopće imali takav odnos prema Rusiji. Ponekad predsjednik ponavlja narativ Kremlja o određenim pitanjima (npr. širenje NATO-a je otišlo predaleko, bockanje velikog medvjeda, ruska vojska je nepobjediva, trebamo ih se bojati, budući da su opasni, ne bismo trebali slati oružje u Ukrajinu , a to produžava rat, a nitko ne govori o miru itd.)", navodi autor.

Podsjeća da je Milanović svoju karijeru započeo kao socijaldemokrat, s velikim isusktvom u diplomaciji i međunarodnim odnosima, a od početnih postavki kada je o sebi govorio kao o liberalu ili kalvinistu, njegov svjetonazor, retorika, a ponekad i djelovanje, nekako su se promijenili od dolaska na vlast, još od kada je bio premijer. "Od prozapadnog političara prešao je na suverenističke pozicije", navodi analitičar. Komentira i da je predsjednik Milanović u vrijeme rata dio dovoljno star da u njemu sudjeluje, ali je kao i sam premijer Plenković (koji je, kaže, često glavna meta "predsjednikove vesele elokvencije"), umjesto toga počeo ganjati karijeru.

FOTO: Goran Mehkek/CROPIX

Što je naš nacionalni interes?

Jasno se ističe i Milanovićevo korištenje populističkih metoda, ali se i navodi da još nije jasno je li predsjednik pod utjecajem nekih proruskih osoba u svojoj blizini ili striktno pokušava osvojiti izbore borbom za nacionalne interese, koje on vidi drugačije u usporedbi s aktualnom vladom. Autor navodi da Hrvatska kao mlada demokracija ima problem urođene neutralnosti. "Naša vanjska politika još uvijek ima određenih problema u određivanju nacionalnog interesa, a upravo to je nešto o čemu predsjednik Milanović često govori. Određeni dio biračkog tijela i predsjednik kao njihov glasnogovornik rekli bi da treba biti jako oprezan kada velike zemlje vode ratove", navodi Horvat i nastavlja:

"Taj pojam potječe s početka Drugog svjetskog rata. U to vrijeme predsjednik Hrvatske seljačke stranke i hrvatski oporbeni vođa u Kraljevini Jugoslaviji (monarhističkoj verziji Velike Srbije) bio je Vladko Maček. Pripisuje mu se izreka 'Kad se veliki svađaju, mali moraju pod stol' (hrv. Kad se veliki tuku, malima je mjesto pod stolom). To po narodnoj logici znači da male zemlje, poput Hrvatske, moraju šutjeti u opasnim vremenima. Vladko Maček bio je pristojan pojedinac prozapadne orijentacije (kao antikomunist umro je u egzilu u Washingtonu D.C.). Znao je da će zapadni saveznici pobijediti nacističku Njemačku, ali u teškim vremenima predložio je neki oblik neutralnosti, jer mogli bismo nastradati".

Kako autor dalje kaže, Hrvatska je bez obzira na ovu politiku stradala u 2. svjetskom ratu, a "Maček je zaboravio onu drugu staru izreku: 'Griješiti šutnjom, kad treba prosvjedovati, čovjeka čini kukavicom". Dalje se također navodi da je Titov režim zbog pobjede nad nacistima i fašistima imao veliki međunarodni ugled, a bivši režim se ističe i kao jedan od utemeljitelja pokreta nesvrstanih, ali opet uz jednu opasku da je i taj pokret imao trulih jabuka, a uz sve to je bio podrška SSSR-u. Tu dolazi i paralela s Milanovićem koji je preuzeo obje ili možda i sve strane tog naslijeđa, "pojačavajući Mačekovu tradicionalističku neutralnost novovjekovnom suverenističkom retorikom koja se može čuti u svim zemljama slobodnog svijeta i na globalnom jugu".

FOTO: Goran Sebelic/CROPIX

'Folklor koji nije opasan'

"Što se tiče ruske terorističke agresije u Ukrajini, predsjednik Milanović ponavlja iste riječi kao i Orban u Mađarskoj (ili bugarski predsjednik, ili autokrat Erdogan, ili neki političari u Slovačkoj, Češkoj, Grčkoj, Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Nigel Farage itd.). No, kada suverenist i autokrat Orban revizionistički govori o granicama u Europi (također i hrvatskim granicama) (kako Rusi, tako i Srbi osamdesetih, devedesetih i sada), suverenist Milanović samo kaže da je to bezazlena šala ili folklor koji nije opasan".

Orban je na početku svoje karijere bio liberal, a sada je nacionalistički autokrat koji vlada hibridnim režimom, navodi se dalje. "I Milanović je u početku bio prozapadni socijaldemokrat, a sada pokušava biti novi Franjo Tuđman, samo bez izvršnih ovlasti, ali s istom retorikom i izolacionističkim stavom". Predsjednik Milanović nekada je bio optimističan oporbeni lider u Hrvatskoj, a sada sve relativizira, navodi Horvat. "Izgubio je sposobnost za reforme (možda je nikad nije ni imao) i često samo komentira stvari na njemu svojstven populistički način. Cinici bi rekli da za svako rješenje ima problem. Predsjednik nikada neće glasno kritizirati nedostatak demokracije u drugim zemljama, vjerojatno zato što misli da bi to bilo miješanje u unutarnje stvari drugih zemalja (diktator Xi Jinping to voli)", navodi se u analizi.

"Za njega, kao i za njegove partnere (Dodik i Orban), ne postoje zajedničke europske vrijednosti (u EU smo zbog fondova i novca/Postoji opasnost od daljnjeg europskog federalizma i gubljenja suvereniteta itd.). Kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga također ima izrazito neutralan stav prema NATO savezu i njegovom članku 5. (ušli smo u NATO zbog Srbije, naši vojnici neće ići na Baltik ili u Ukrajinu ratovati itd.) a govoreći to zaboravlja da i njegov partner Dodik bezočno sabotira ulazak BiH u NATO ili koji NATO vidi samo kao prijetnju svojoj korumpiranoj nacionalističkoj politici).

FOTO: EPA/Christophe Petit Tesson

Balkanska verzija populističkog političara

Predsjednik zaboravlja ili ne zna da je NATO stvoren zbog prijeteće ruske prijetnje od početka Hladnog rata. Predsjednik Milanović u ovom trenutku ne pokazuje autokratske sklonosti (izvršne ovlasti kao predsjednika nisu značajne), ali njegova je retorika robusno populistička jer ga stranci ne moraju voljeti, jer služi samo hrvatskom narodu. Nažalost, postao je balkanska verzija populističkog političara", piše autor. Ovdje treba podsjetiti da je analiza objavljena prošle godine, pa je tezu o tome da Milanović ne pokazuje autkratske sklonosti potrebno izmijeniti a pro pos njegovoj kandidaturi za premijera na parlamentarnim izborima ove godine kada je otvoreno ignorirao i vrijeđao ustavne suce i govorio da Ustavni sud treba ukinuti (izravan napad na jednu od trodiobe vlasti u demokratskoj zemlji).

"Predsjednik Milanović je možda pametan pojedinac sa solidnim iskustvom u međunarodnim odnosima (kao mladi diplomat radio je i kao NATO diplomat), pa je još gore što misli da mi kao 'mala i nevažna država' trebamo 'šutjeti' i biti oprezni u najgorem napadu na Povelju UN-a od Drugog svjetskog rata, kada je riječ o gaženju svih mogućim međunarodnih dogovora i prava od strane Rusije u Ukrajini", jedan je od zaključaka podugačke analize čiji smo prenijeli tek dio.

FOTO: Ranko Suvar/CROPIX

Što je CEA?

Kako se navodi na službenim stranicama CEA-e, njihov cilj je unaprijediti analize javnih politika usmjerenih na daljnje proširenje Europske unije i NATO saveza (pogotovo na Ukrajinu), jačanje obrane (ulaganja iznad dva posto BDP-a) i transatlantskog partnerstva (koje uključuje Ukrajinu, Izrael i Tajvan). Između ostalog navode projekt Think Tank Detektor koji ima za cilj detektirati populističke dezinformacije kao geopolitičke rizike povezane s ruskim, kineskim i iranskim utjecajem. "U tom pogledu, CEA čvrsto stoji uz Ukrajinu, Tajvan, Izrael i druge zemlje koje se bore s represivnim režimima".

Propitkuje se Milanovićeva sposobnost da bude predsjednik: Sve zbog jedne stvari

Također, zanimljivo je navesti da iz CEA-e ističu da podržavaju konzervativne i konzervativno liberalne javne politike, utemeljene na sinergiji između vrijednosti zapadnog kršćanstva i ranog prosvjetiteljstva, a nikako, ističu, ne podržavaju progresivno-lijevi neo-marksizam, uključujući rodnu ideologiju i radikalni sekularizam.