Milanović netočnim i neprimjerenim govorom oskvrnuo jasenovačke žrtve

''Milanović dovodi u pitanje ono što je ušlo u povijesnu znanost, on naziva hrvatskom vojsku koja sebe nikad nije smatrala hrvatskom. Daje joj atribute koje ona sama nije željela imati. S druge strane imamo vojsku koja se zvala hrvatska, za koju on tvrdi da nije hrvatska. To su povijesni prijepori'', komentira Vukušić za direktno.hr.

Napominje kako komemoracija žrtvama Jasenovca nije mjesto za povijesna i politička problematiziranja.

''To je mjesto na kojem treba komemorirati žrtve zbog kojih se tu došlo i ne izjavljivati problematične tvrdnje, i ne dovoditi u pitanje pravo drugih da komemoriraju u standardima i dosezima suvremene civilizacijske žrtve. Nisam povjesničar, tajnik Počasnog bleiburškog voda i moj je posao organizirati komemoracije za žrtve bez obzira na to tko ih je vodio i tko ih je ubijao'', govori nam Vukušić.

Zaključuje kako su ovakvi istupi jedna vrsta oskvrnuća i uspomena na žrtve, u prvom redu jasenovačke, a onda i druge, a premijer se ponaša kao da je on taj koji može odrediti kad i gdje će te žrtve komemorirati.

(Sporni) Milanovićev govor u Jasenovcu

Premijer Zoran Milanović u nedjelju je, na obilježavanju 70. obljetnice proboja logoraša iz ustaškog logora u Jasenovcu, poručio kako hrvatski Ustav govori da su temelji hrvatske suverenosti u razdoblju Drugog svjetskog rata izraženi nasuprot proglašenju NDH, pozvavši sve one kojima to nije jasno da se javno zauzmu za unošenje NDH u Ustav.

Milanović je istaknuo kako u Jasenovcu govori peti put, ponavljajući stvari "koje treba ponavljati, ali od kojih ljudi okreću glavu". Upravo je, dodao je, i bit politike kao posla i poziva koji treba biti pun sadržaja i smisla, progovoriti o svemu što se događalo u jasenovačkom logoru i na drugim mjestima, o odnosima među ljudima, između ljudi i zajednica u društvu, između dobra i zla "i one banalnosti zla u svakom čovjeku koje čuči i vreba".

U prilog tome pročitao je uvod iz hrvatskog Ustava da bi, kako je rekao, neke stvari u najboljoj namjeri učinio jasnijima i "skinuo možda i osjećaj krivnje i frustracije s nekih koji ne razumiju ili ne žele razumjeti": "Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskog naroda, potvrđenu slijedom ukupnog povijesnog zbivanja u različitim državnim obličjima, te održanjem i razvitkom državotvorne misli u povijesnom pravu hrvatskog naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju Drugog svjetskog rata u odlukama ZAVNOH-a izraženoj nasuprot proglašenju NDH 1941. godine..."

"Ako ovo nije jasno svakom Hrvatu i građaninu Hrvatske, svakom političaru, onda neka se, molim lijepo, demokratskim sredstvima izvoli zalagati za nijekanje ovoga i za promjenu hrvatskog Ustava i unošenje u hrvatski Ustav Nezavisne Države Hrvatske. Ali, takvog junaka ja još čuo nisam i čekam da izađe i kaže ako to zaista misli, a u međuvremenu ja ću ponoviti ovo - za mene je u Drugom svjetskom ratu postojala smao jedna hrvatska vojska, to su bili hrvatski partizani i partizani Hrvatske", poručio je.

Milanović je kazao kako njegovi preci, kada su 1941. u Dalmaciji odlazili u partizane, nisu znali tko je načelu tog pokreta, već su išli kao patrioti i borci za slobodu, "protiv porobljenja svoje dalmatinske i hrvatske braće, za zaštitu Srba nad kojima je provođen zulum".

"Imali su samo obične, najobičnije ljudske ideale. Hrvatska Lika, Banija, Kordun i narodi koji su tamo živjeli, i hrvatski Srbi, narodi Primorja, Gorskog kotara, Istre, to je hrvatska vojska i na nju moramo i uvijek ćemo biti ponosni i otvoreno govoriti o svemu onome što nije dobro. I o zločinima, i o ubojstvima nakon Bleiburga, ne na Bleiburgu, na Teznom, gdje je šačica razbojnika i ratnih zločinaca za sobom povela tisuće i tisuće mladih ljudi u uniformama koji su bez suđenja, ne na Bleiburgu, ubijeni. Od toga nitko ne treba okretati glavu i o tome treba otvoreno govoriti. No, Bleiburg je mjesto žala i komemoracije propasti Nezavisne Države Hrvatske, države koja nije bila država hrvatskog naroda i protiv koje je hrvatski narod i srpski narod u Hrvatskoj ustao jer nije mogao trpjeti nepravdu", kazao je.

Milanović je rekao i kako nije još vidio takvu razinu banalnosti tog zla u hrvatskom narodu tijekom Drugog svjetskog rata, neshvaćanje činjenice da su "zločinci došli iz inozemstva i jednu povijesnu želju i težnju hrvatskog naroda tako brutalno zloupotrijebili i silovali, a s druge strane je bio hrvatski narod".

"I kada političar, kada javno odgovorna osoba koju je birao hrvatski politički narod, kaže da je veličanstvena atmosfera na stadionu na kojem se skandiralo, odnosno urlalo 'Za dom spremni', onda je bolje da to prešuti ili da hladno i dostojanstveno ode s tog stadiona. To nije veličanstvena atmosfera, to je tužna atmosfera, to je turobna atmosfera. Volim Hrvatsku i volim da pobijedi 10:0, ali ne na takav način, ne po svaku cijenu, ne država po svaku cijenu. Ova država! Ova Hrvatska! Živio hrvatski antifašizam, živjela moderna i humana Hrvatska", poručio je Milanović i zaključio svoje obraćanje.