Milanović ne sluša Angelu Merkel, a plješću mu - Britanci

1. Milanović je otvorio granice prema Mađarskoj i Sloveniji, dakle, restaurirao je mimo volje Njemačke Schengen.

2. Istovremeno, prema Srbiji se vlada - suprotno! Spustio je rampu. Ponasa se bas kao da je Angela Merkel, kao da svi Sirijci hrle u Hrvatsku, a ne Njemačku.

3. Dakle, u isto vrijeme, Milanović vodi naoko dvije sasvim suprotne politike: prema regiji se vlada kao dio EU, kao premijer članice EU ne uvažava politiku EU.

4. Zanimljivo, za ovaj potez Milanoviž je dobio velik aplauz BBC-a. Ocito, Britanci su jako zadovoljni Zoranom Milanovićem i spikicom da Croatistan neće biti "hot spot".

5. All that jeza oko izbjegličke krize u Hrvatskoj, koja sve više zaista izgleda kao Ristićev kaos iz državnog rezona ( unatoč sluzbama, kao, procjena je bila 1000 izbjeglica prvoga dana, :-)  odjednom metež, nema autobusa, itd.itd.) zapravo je ludilo u kojem ima sustava: mada se i meni isprva činilo da sa svakom novom tisućom izbjeglica Milanovićev rejting za postotak pada, odjednom se on uspostavlja kao zaštitnik nacionalnih interesa ( konfrontira se sa Mađarskom, Slovenijom, Srbijom, samom EU! ), iako nitko ne shvaća kako on to definira nacionalni interes, jer čas špila humanista koji bi osobno udomio Asadovu obitelj, a čas bi sve te Sirijce proslijedio Mađarima i, in ultima linea, Nijemcima. Ovo etičko proturjecje - on je doduše humanist, ali do granice od 1526 izbjeglica na teritoriji RH - za politiku ništa ne znači, jasno, i Milanović poentira:

- izravno se u očima britanske politike uspostavlja kao protagonist neuvažavanja njemačke politike privremene suspenzije Schengena ( Milanović ionako prezire Njemačku i Merkel, još od slučaja lex Perković, shvaćajući to sasvim osobno: znajući da iz Berlina nikakva pomoć u reizboru ne slijedi, Milanović izravno igra na kartu Londona ), i time cijela ova kriza uvelike ide na ruku Zoranu Milanoviću;

- ide mu na ruku jer se u očima građana impostira kao a) humanist koji je emigrante ugostio i b) unatoč velikim centrima moći uputio kamo su krenuli, na Sjever, a potom c) cijela kriza je red harring jer odvlači pažnju s bitnih problema kampanje - ekonomske teme - na ono oko čega se i oporba mora složiti, pritješnjena humanističko-nacionalističkom agendom zaštite Sirijaca od bezdušnih susjeda Slovenaca, Mađara i Srba. 

- kako je u kampanji ionako vec ishodio da se oporba složi oko arbitraže s vladajućima, kao i u slučaju CHF u protiv bankokracije, ova mu situacija silno ide na ruku: sto duče traje, to ce više dana kampanje provesti moderirajući situaciju po svojoj volji.

U isto vrijeme u gotovo sumanutom The Spectatoru može se čitati da je Angela Merkel kriva što naročito obzirnim udomljavanjem izbjeglica provocira moguce nove smrti pri pokusaju bjekstva iz pakla Sirije, pa je savršeno jasno otkud vjetar puše: kao što je očito da Njemačka ničim nije prouzročila nedaće sirijskih izbjeglica, bjelodano je da njihovim izborom konačnoga cilja putovanja izbjegle ne zanimaju zemlje u kojima se može radom dobro zaraditi, kao što je to recimo Engleska, čija ekonomija puca od jedrine, nego ponajprije one zemlje u kojima je socijalna pomoć do te mjere izdašna, da raditi i nije nužno.

Možda bi jedno od rješenja bilo i to da se svim izbjeglima kupi avionska karta za SAD. Jer, ako to nije land of opportunity, k tome nekako i povezana s događajima u Siriji, onda ja ne znam koja to zemlja jest. Da, uz Otok, ali to više nije potrebno spominjati.

Ipak, izbor je pao na Njemačku, možda i zbog odnosa s Moskvom u vrijeme ruskog angažmana u Siriji, pa se odjednom, nakon nečuvenog americkobritanskog pritiska na Berlin tijekom debate o Grexitu, sada stvorio novi pritisak: udomljavala izbjegle, ili ukidala Schengen, Njemačka je stalno iznova kriva, jer, ipak je to pitanje europskog i svjetskog leadershipa.

Stoga je svaka pomoć u dezavuiranju Berlina dobrodošla.

Sve u svemu, Zoran Milanović u ovoj kampanji ima sponzora.

I taj sponzor nije naivan.