'Milanović koristi prorusku propagandu kada ocrnjuje Ukrajinu; je li ovo zadnji put da nas sramoti na međunarodnoj razini?'

Nije ovo prvi put da Plenković mora "spašavati obraz" Republike Hvratske, a njegovim naporima da se ublaži efekt predsjednikovih izjava na svjetskoj političkoj sceni, pridružio se i ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman.

"Koliko sam ja uspio vidjeti, u tom nekakvu napadu šećera (izjave koje je Milanović izgovorio rečene su prilikom predsjednikovog posjeta tvornici Kraš, op.a.), što je on tu sve izgovorio? Ja sam mislio da je to neki briefing i da je to neki ruski dužnosnik. U Ukrajini naših vojnika nema pa ne znam na koje on to vojnike misli", rekao je Plenković.

"Ja se u ime Vlade ispričavam Ukrajincima, oni su trenutno okupirani. On kaže da su korumpirani, ta izjava nema nikakve veze s Vladom", poručio je premijer.

Milanovićevo povlačenje nepostojećih vojnika

A Milanović, osim što je istaknuo svoj animozitet prema premijeru prividno mu kontrirajući na nečemu što nema uporište u stvarnosti, kazao je da "mi s tim nećemo imati ništa i nemamo ništa (okupacijom Ukrajine od strane Rusije, op.a.). Ako dođe do eskalacije, povući će se sve do zadnjeg hrvatskog vojnika", i tu je mislio, dodajmo, na one vojnike koji se uopće ne nalaze na istoku Europe.

Uz to rekao je da Ukrajini nije mjesto u NATO-u, da je riječ o jednoj od "najkorumpiranijih zemalja", a revoluciju kojom je Ukrajina iznjedrila demokratski model vladanja nazvao je "pučem", zbog čega je i hrvatska veleposlanica u Ukrajini pozvana na razgovor, a oglasilo se i tamošnje ministarstvo koje je izrazilo "duboko razočarenje" izjavom hrvatskog predsjednika o članstvu Ukrajine u NATO-u i "neprimjerenosti pomoći našoj zemlji u vrijeme ruske agresije".

"Čini mi se da je on praktički zauzeo ulogu glasnogovornika Kremlja u ovoj situaciji, što me moram priznati dosta iznenadilo", kazao je u komentaru za portal Direktno na cijelu situaciju analitičar međunarodnih odnosa Denis Avdagić.

Glasnogovornik Kremlja i proruskih stavova

Kaže da ne može reći da mu je jasno otkuda dolaze predsjednikovi istupi u kojima izlazi s proruskim stavovima.

"Bilo je više analitičara koji su i ranije otvarali tu temu, mislim da je Gjenero tu išao na vrlo konkretne optužbe. Ja se u to ne bih upuštao. Ja se nadam da je ovo jednostavno jedan loš izbor informacija za koje ne znam otkud dolaze, jer nisu dio jasne medijske informacije već se radi o informacijama koje pripadaju u propagandnu sferu. To su nedokazane priče koje su služile samo ocrnjivanju Ukrajine", kazao je i podsjetio:

"Ljudi se mogu sjetiti kako je izgledala propaganda tijekom rata na ovom području, koji je bio jako krvav i obojen sličnom propagandom i sa sličnim načinom ocrnjivanja protivnika koji naravno nije nalazio nikakve veze u stvarnosti. Izmišljate žrtve i te izmišljene žrtve koristite kao motiv obrane i napada, zauzimanja teritorija i ratovanja protiv protivnika. To su Ukrajinci sve prošli na svojoj koži i podsjećam, Ukrajina nije napala Rusiju. To je ono što je iznimno važno za naglasiti, dogodilo se obrnuto. Čak i ove informacije koje su česte u ruskoj vanjskoj politici, a to je da se tvrdi da se nešto ne događa, a događa se, da se otvoreno govori neistina, to smo sve vidjeli i ranije", kazao je Avdagić.

Što se tiče izjave na koje se referirao, riječ je, podsjetimo, o izjavi analitičara Davora Gjenera za portal Direktno u kojem je o Milanovićevim istupima kao "dodvoravanju krajnjoj desnici" rekao i ovo: "To je ono što rade različite protuliberalne političke stranke koje su uglavnom pod Putinovim utjecajem i financirane od strane Putina u drugim europskim državama".

Interpretacije koje imaju uporište u propagandi

"Nema tu proameričke i proruske strane, ne bi ih trebalo biti jer su stvari ovdje jasne. Rusija je zagarantirala Ukrajini nešto što je jasno prekršila, a u pitanju je nuklearno oružje. A interpretacija događaja u Ukrajini u ovom trenutku ne bi smjela biti tema, pogotovo ne ovakva interpretacija u kojoj se zaboravlja da je Ukrajina imala demokratske izbore, a nakon toga je prema ocjeni neovisnih promatrača imala izbore koji su se ocjenjivali vrlo korektnima, za razliku od onog što se dogodila na referendumu o odcjepljivanju Krima. Ono nije ličilo na ništa, a pogotovo ne na referendum", kaže Avdagić na naše pitanje kako ocjenjuje izjavu Milanovića koji je revoluciju u Ukrajini nazvao "pučem".

O daljnjim Milanovićevim izjavama kaže:

"Pojam vatrogastva možemo staviti i u diplomatski smisao, a vojni možemo odmah odbaciti, jer ako i dođe do sukoba u Ukrajini, tamo se neće nalaziti NATO-ovi vojnici. Oni se nalaze u neposrednom susjedstvu Rusije, u međunarodnoj misiji NATO-a koja ojačava sigurnost država članica. Je li to potrebno ili ne, govori sasvim dovoljno to što Rusija traži da se NATO povuče na granice iz '97. To nedvojbeno govori kakvi su apetiti ruske vojne politike", govori nam Avdagić i nastavlja:

"Što se tiče predsjednikove izjave je li Ukrajini mjesto u tom savezu, to je nešto čemu prethodi nekakav proces pregovaranja i približavanje Ukrajine ne samo demokratskim principima nego i određenim standardima. Ja tu vidim jednu malo problematičniju situaciju u kojoj je predsjednik svrstao Ukrajinu među zemlje koje se smatraju neutralnima kao što su Finska i Švedska, koje nisu članice NATO-a. Bojim se da to ide u smjeru u kojem se zapravo želi od strane  predsjednika poručiti da ni Finska niti Švedska ne mogu biti članice NATO-a bez obzira na svoju prikladnost i članstvo u EU. Na žalost, tu je bilo puno izjava koje će se neko vrijeme analizirati, a koje su, možemo reći u prenesenom značenju, jako podigle obrve diljem prije svega Europe, ali i izvan Europe".

Rusija nije bila ugrožena od strane Ukrajine, već obrnuto

Milanović interpretira događaje u Ukrajini na način koji Avdagić ocjenjuje u potpunosti pogrešnim. Ističe da ne možemo zaboraviti da je građanskim nemirima u Ukrajini prethodilo odbijanje tadašnje vlasti da nastave pregovore s EU, a jasno je da sama Europska unija donosi drukčije demokratske standarde i gospodarski oporavak koji Rusija "ne može ponuditi zemljama koje želi staviti pod 'svoju šapu".

"To je jedan iznimno važan dio te priče, jer se tada pokazalo ne samo da Rusija ne želi širenje NATO-a, već ne želi ni širenje EU. Ti događaji nikako ne mogu opravdati okupiranje i oduzimanje jednog dijela teritorija Ukrajine, Krima, a to je ono što se dogodilo u Donbasu, stvaranje tzv. Novorusije. Za to ne postoje opravdanja. Rusija nije bila ugrožena od strane Ukrajine, a ne može se reći ni da su stanovnici koji su se smatrali Rusima bili ugroženi u Ukrajini. Niti je Ukrajina anektirala dio Rusije niti je Ukrajina stvorila novu Ukrajinu na ruskom teritoriju, dogodilo se sve obrnuto.

Ovako ispada da je Ukrajina nešto zgriješila pa da treba biti kažnjena radi toga, što nikako ne može biti predmet razgovora", naglašava Avdagić, podsjetivši na potpisivanje Budimpeštanskog memoranduma 1994. godine kojim se Ukrajina odrekla svog nuklearnog naoružanja, a u tom trenutku je po stacioniranom nuklearnom naoružanju bila treća zemlja u svijetu, a potpisnici su Ukrajini, i Bjelorusiji i Kazahstanu garantirali da ih se "neće napadati verbalno, a kamoli vojno", što danas nije slučaj.

Što ako predsjednik odluči ići na sastanke?

"S Rusijom ne možete prestati razgovarati, radi se o nuklearnoj sili i nitko ne želi s Rusijom prestati razgovarati. Međutim, Rusija traži od nas nešto što znači gaženje svih vrijednosti koje prije svega Zapad, kojemu pripada i Hrvatska, a to je da ljudima oduzmu pravo samoodređivanja. Ako im to oduzimate, što im oduzimate sljedeće? Ljudska prava? Do kuda će to ići?, pita se Avdagić.

Već su se u medijima ranije analizirale posljedice koje odnos između Pantovčaka i Banskih dvora može imati na vanjsku politiku, ali na ovom primjeru je jasno koliko te posljedice mogu imati negativnu reperkusiju na percepciju Hrvatske na međunarodnoj razini. Strani mediji koji su izvijestili o Milanovićevoj izjavi od utorka nisu zaboravili naglasiti animozitet između državnog vrha. 

"Prije svega posljedice su da se unutar diplomatskih krugova, unutar savezničkih krugova postavlja pitanje koja je sada politika Hrvatske i je li tu došlo do određenih promjena. Treba jasno istaknuti da iako je predsjednik sukreator vanjske politike, ona ipak potpada pod Vladu. Drugim riječima, predsjednik je tu kao korektiv u nekim stvarima, ali nije odlučujući. Veliko pitanje je što bi se dogodilo da on odluči, što je on najavljivao, odlaziti na određene sastanke na kojima se na međunarodnoj razini donose finalne odluke i pitanje je do čega bi to dovelo. Jasno je ipak da ne može pojedinac upravljati nekim sustavom. Vanjska politika ne može biti nešto o čemu odlučuje isključivo jedan čovjek niti je to tako postavljeno u Hrvatskoj", naglašava međunarodni analitičar.

Predsjednik sigurno ima informacije i zna da hrvatski vojnici nisu trebali ići u Ukrajinu. Stoga ovakva situacija kakva je ispala na kraju ne ide nama u korist kada govorimo o međudržavničkim odnosima.

Trebamo li sa saveznicima porazgovarati o našoj budućnosti?

"Možda je ovo pozdravljeno u Moskvi, ali ta Moskva nije dio saveza u kojem se nalazi Hrvatska. Znači li to da mi želimo ili da predsjednik misli da mi trebamo istupiti iz EU-a ili NATO-a, i s našim saveznicima porazgovarati o našoj budućnosti? To su stvari koje sada možemo otvoriti kao konkretno pitanje i bojim se da smo na nekakvom incidentnom rubu da doista sada o tome moramo vrlo ozbiljno razgovarati", poručio je Avdagić.

"Za Hrvatsku ostaje nekakva nada da će ovo završiti, odnosno da će to biti zadnji čin, nije prvi put, ali se nadam da je zadnji put u kojem se nalazimo u doista nezgodnom terenu komentiranja nečega što se tiče drugih država. Najbolje je to uvijek izbjeći, pogotovo kada se radi o manjim zemljama. Ipak ćemo si priznati da su neka komentiranja možda dopuštena 'velikima', a 'mali igrači' se od toga moraju suzdržati jer mogu pretrpjeti puno više štete nego oni veliki", zaključio je naš sugovornik.