Milan Bandić Zagrebu nameće model razvrstavanja otpada star 50 godina, a pritom ignorira dokazanu tehnologiju tvrtke Tehnix i inozemna iskustva

Uvođenjem novih pravila oko razvrstavanja otpada, Zagreb je prljaviji nego ikada. U potrganim vrećicama otpad danima stoji pored kontejnera dok čeka na odvoz. Zaslužujemo li tako lošu i nekoordiniranu brigu o otpadu dok nadomak Zagreba za to postoji rješenje!

Naime, tvrtka Tehnix iz Donjega Kraljevca osmislila je inovativan projekt i postrojenje u kojem se razvrstava komunalni otpad.

"Riječ je o kompleksnom postrojenju koji primjenjuje novu tehnologiju razvrstavanja otpada, te proizvodi onoliko frakcija otpada za koji postoji okolišna i ekonomska opravdanost,  kompost i gorivo. Otpad recikliramo gotovo sto posto, tako da je potreba za odlagalištem minimalna, ako je uopće i potrebna", rekao je Đuro Horvat, vlasnik i direktor tvrtke Tehnix.

Radi se o industrijskoj reciklaži u kojoj roboti obavljaju 90 posto razvrstavanja te u 15 minuta izlazi posušena sirovina zapakirana u bale. Postupkom se iz miješanog otpada razvrsta od 60 do 70 posto sirovina, a ostatak, koji se ne da razvrstati, balira i može se koristiti kao zamjensko gorivo. Tvrtka Tehnix iz Donjeg Kraljevca već trideset godina proizvodi strojeve slične namjene, a Horvat posjeduje više od sto priznanja za inovativnost u razvoju ekotehnologije te oko pedeset patenata.

Postrojenja za preradu i recikliranje otpada tvrtka Tehnix patentirala je prije desetak godina, a gotovo pedeset posto opreme, strojeva i postrojenja za reciklažu, ističe Horvat, izvoze čak i u Dubai. "Postrojenje koje razvrstava otpad razvili smo prije petnaest godina i koristi se u velikom dijelu Europe i u našim susjednim zemljama, a kod nas samo u Prelogu, Krku i u Osijeku".  

Tehnix proizvodi postrojenja za glomazni, kućni i industrijski otpad za cijeli proces  od sakupljanja, spremanja u kamione, reciklaže i baliranja, a klijentima pronalaze kupca za sirovinu na tržištu na kojem se mogu postići najbolji uvjeti.

Navedena tehnologija se u Hrvatskoj za sada, na žalost, primjenjuje u samo nekoliko gradova – Osijeku, Prelogu i Krku.

Postrojenje je mala tvornica, a kako iz nje nema emisija u okoliš može se postaviti bilo gdje. Kako bi se otpad izvozio iz grada, a ne u grad predlaže se postavljanje na periferiji. Najbolje, ističe Horvat, uz postojeće stare deponije. Gradu Zagrebu projekt prema kojem su planirane tri "tvornice" na rubovima grada, odavno je prezentiran, no negdje je zapelo s realizacijom.

Simončič: Šarene kante postale bi suvišne

"Riječ je o velikoj inovaciji za procesiranje otpada. Tehnologija ima i ekonomsku i ekološku vrijednost i praktički je bez konkurencije, jer s takvom se tehnologijom mogu izdvojiti sve korisne frakcije iz otpada čak i kada se prikuplja u jednoj kanti. Da bi se dobile sve korisne frakcije nije potrebno razdvajanje otpada u različite posude na izvoru. Tehnologija omogućuje da se na početku procesiranja izdvoji sav biološki otpad, ostatak se prosuši i poslije toga, na liniji  izdvaja ono što se može materijalno upotrijebiti, a ono što ne može, pretvara se u zamjensko gorivo. To je tehnologija koja je u skladu s europskim propisima. Naime, pod reciklažom se ne smatra samo izdvojeno na izvoru, već se pod recikliranim smatra sve ono što se može upotrijebiti, neovisno od načina prikupljanja na izvoru", rekao je Viktor Simončič, stručnjak za okoliš i samostalni savjetnik za to pitanje.

Odlaganjem otpada u jednu kantu i njegovim prikupljanjem smanjuje se broj vozila za odvoz smeća na ulicama jer je i kraće vrijeme prikupljanja. Prikupljanjem otpada u tri, umjesto u jednoj posudi, kamioni "smećari" se na ulicama zadržavaju deset puta duže.  Time se smanjuje i zagađenje zraka i daje doprinos i borbi protiv klimatskih promjena, jer se višestruko smanjuju emisije. Omogućuje se i češći odvoz, ako je potrebno čak i na dnevnoj razini, što je i prednost posebno u turističkim središtima u tijeku sezone.

Problem je, što kod razdvajanja otpada na izvoru uvijek postoji mogućnost da netko u kantu za određenu namjenu, ubaci nešto što ne pripada tom otpadu. Iz toga razloga moraju postojati sortirnice, za na izvoru izdvojen otpad, što opet duplira posao i poskupljuje cijeli proces.

Korištenjem postrojenja Tehnix mogu se sortirati sirovine i iz kante s mješovitim otpadom i iz posuda s pojedinim frakcijama. Treba istaknuti da upotrebom Tehnixove tehnologije ne treba odustati od izdvajanja otpada na izvoru tamo gdje to dobro funkcionira i gdje je to isplativo. Sredine u kojima desetljećima uspješno funkcionira izdvajanje otpada na izvoru i u kojima postoji sva potrebna infrastruktura za to, neće sad prijeći na izdvajanje u jednu kantu. No tamo, gdje se počinje od nule, a to je slučaj i u Hrvatskoj, gdje osim šarenih kanti gotovo da ne postoji potrebna logistika za sortiranje i korištenje pojedinih frakcija otpada, Tehnixova tehnologija i mogućnost prikupljanja u jednoj posudi ima više nego očite prednosti.

Cijena postrojenja je, ovisno o kapacitetu reda veličine do nekoliko milijuna eura. "U usporedbi s tehnologijama na postojećim i planiranim regionalnim i županijskim centrima za gospodarenje otpadom je višestruko niža. I ne manje važno, Hrvatska bi s takvim tehnologijama sto posto ispunila uvjete Europske unije vezano za obavezu izdvajanja biološkog otpada i drugih frakcija, ne samo današnje, već i ciljne vrijednosti za 2030. godinu, kada se planira da se ne bi smjelo odlagati više od deset posto otpada", ističe Simončič.

Na pitanje kako bi Zagreb mogao riješiti problem otpada i zašto Grad ne razmišlja u tom smjeru Sinovčić odgovara:

" Zašto Grad ne razmišlja u tom smjeru meni je velika nepoznanica. Ne mogu vjerovati da tolike prednosti jedne tehnologije nitko od odgovornih ne prepoznaje za razliku od drugih država. Izgleda da ne čitamo dobro ni legislativu Europske unije koja kaže da se pod recikliranjem smatra i ono što se izdvaja na sekundarnom mjestu, a ne samo što se odvojeno prikupi na izvoru. Izgleda da tu legislativu nitko ne razumije. Nigdje u zakonu ne piše da svi moraju imati šarene kante. Šarene kante je Europa uvodila prije pedeset godina kad nije bilo ovakvih tehnologija koje primjenjuje Tehnix. Da je tada bila na raspolaganju takva tehnologija, siguran sam da šarenih kanti ne bi bilo. Što se tiče Zagreba, problem otpada bi se mogao riješiti postavljanjem tri postrojenja na rubnim dijelovima."

U svijetu se puno toga tehnološki promijenilo, a mi smo ostali na šarenim kantama! Zemlje u Europi, primjerice Austrija i Njemačka su, vezano uz to, odavno napravile cijelu infrastrukturu koja funkcionira ali mi ne moramo ići tim putem,  uvoditi nešto za što nemamo skupu infrastrukturu jer imamo tehnologiju koja je i ekološki i ekonomski isplativija bez druge opreme.

"Već dvije godine nabavljamo više od milijun šarenih kanti, za što je potrebno 500 dodatnih kamiona, 500 vozača.  Postupanje s otpadom neće porasti samo za par desetaka kuna, kako se najavljuje već barem za sto i više. Kopiramo ono gdje su drugi bili prije pedeset godina, a imamo hrvatsku tehnologiju koja bitno smanjuje troškove, omogućuje ispunjavanje preuzetih obaveza prema EU, sprečava da nam se nametnu milijunske kazne, koje postaju sve izvjesnije. Tehnix  je tvornica 21. stoljeća s vrhunskim proizvodima, društveno odgovorna. Vlasnik i tvrtka se pokušavaju nametnuti, ne samo Zagrebu, daju sve od sebe ali očito ih ne žele čuti. Znanje onih koji o tome odlučuju, očito je klimavo. Tehnologija se primjenjuje u drugim državama, a zašto ne može i kod nas?", pita se ekološki stručnjak.

Gradska uprava ne sluša struku

Dok postrojenja iz Tehnixa imaju mogućnost reciklirati kamion otpada u samo petnaest minuta, istodobno, gradonačelnik Milan Bandić najavljuje kako će Zagrebu trebati četiri godine kako bi se prilagodio novom načinu prikupljanja otpada. Građanima "prijete" veće cijene i kazne radi nerazvrstavanja. Ustavni sud je tu odluku, privremeno, obustavio.

Hoće li se četiri godine Zagreb "gušiti" u smeću?

 "Problem je što "zeleni otoci" odlaganja nisu dobro raspoređeni, razbacani su po raskršćima i uzrokuju ružnu sliku u gradu. Sljedeći  problem su reciklažna dvorišta. Zagreb nema čak niti po jedno reciklažno dvorište u svakoj gradskoj četvrti. I zadnje, pitanje je gdje će se otpad razvrstavati i s kojom tehnologijom jer Grad uopće nije donio odluku s kojom tehnologijom želi odvajati otpad. Nisam iz struke koja se bavi zbrinjavanjem otpada, ali danas u svijetu postoje tehnologije koje su prezentirane i u Gradskoj skupštini, te ubrzano treba donijeti mišljenje struke i analizu s kojom tehnologijom će se zbrinjavati.", rekao je za portal Direktno Tomislav Stojak, HNS-ov saborski zastupnik.

No, ta tehnologija postoji i u Hrvatskoj. Zašto Zagreb ne ide u tome smjeru razmišljanja kad već imamo inovativno i isplativije rješenje za recikliranje otpada?

"Pojedine hrvatske tvrtke nude mogućnost zbrinjavanja otpada i Zagrebu bi to iznimno koristilo. Nemam odgovor na pitanje zašto Grad do sada to nije počeo primjenjivati. To je pitanje za gradonačelnika i gradsku upravu. Postoje tvrtke koje to znaju, njihovi modeli su sigurno primjenjivi i u Zagrebu. Trebamo dobiti konkretan prijedlog i napraviti kvalitetan projekt koji bi bio financiran iz sredstava Europske unije", istaknuo je Stojak.

No, negdje je zapelo u komunikaciji između struke i Grada: "U komunikaciji je veliki problem gradonačelnika i gradske uprave jer smatraju da oni sve znaju najbolje, ali to se treba promijeniti. Problemi s otpadom u gradu Zagrebu su sve veći i odluka Ustavnog suda o privremenoj obustavi kažnjavanja za nerazvrstavanje pokazuje koliko je to veliki problem. Očito je da gradska uprava nije dovoljno kvalitetno slušala struku i to se mora promijeniti. Svi smo, iz bilo koje političke opcije, odgovorni  donijeti kvalitetnu i brzu odluku o tome kako ćemo riješti problem otpada u Zagrebu jer će nas smeće zagušiti."

Matić: Nemamo nacionalni projekt i uvozimo loša rješenja

Nenad Matić, nekadašnji kandidat za predsjednika HSS-a, a sada čelnik Zelene liste, smatra kako je osnovni problem gospodarenja otpadom u nepostojanju nacionalnog projekta: "Zelena lista je predlagala da se centri za gospodarenje otpadom proglase nacionalnim projektom i da se odredi nekoliko lokacija, a da se pri tome vodi isključivo interesima struke. Centar za gospodarenje otpadom mora biti na razini Hrvatske s nacionalnim tijelom kako bi se onemogućio 'lov u mutnom'. Pojedinci koriste nesposobnosti države za vlastitu korist."

Nacionalni projekt bi trebalo, ističe Matić, napraviti i time onemogućiti utjecaj promjene vlasti. Ako se promijene četiri ministra i svaki odlučuje i radi iz početka, nemoguće je nešto realizirati do kraja. Zadnji ministar je nešto duže i ima više vremena za napraviti koncept, i došlo je do neke realizacije. 

Planiranje je, zaključuje Matić, trebala preuzeti država, da se izbjegnu pojedinačni interesi. Odlučivanje mora biti na centralnom nivou i treba se rukovoditi strukom, a ne voljom gradonačelnika ili ministra.

Dakle, danas nemamo centar za gospodarenje otpadom, tek je u 'papirnatoj'  fazi, a do realizacije će se čekati još barem dvije godine.

"Nemamo plan i premalo koristimo informatiku u digitalizaciju. Nemamo ozbiljne projekte, a mogli smo već odavno koristiti domaće tehnologije umjesto da uvozimo loša rješenja", zaključuje Matić.