IMPERATOR

Milan Bandić, Machiavelli iz Pogane Vlake i feniks hrvatske politike

Autor

Andrea Latinović

''Pojma nemam da je Milanka Opačić ušla u Klub. Moj protokol joj je poslao cvijeće. Ali samo znam da sam s njom krenuo 1990. s Peščenice, da sam je kao prekrasnu malu djevojčicu uveo u tadašnju stranku. Gradio sam s pokojnim Račanom hrvatsku socijaldemokraciju.

Kada sam vidio da su došli salonski ljevičari, ja sam otišao svojim putem. I želim im sve dobro. A za sve oni koji su ušli u Klub, nisu ništa promijenili. Salonsko ljevičarenje su zamijenili socijaldemokracijom koja se živi. Nemojte se iznenaditi, ako ja još više budem iznenađen idućih dana. Ne brojim ja zastupnike, a za mjesec dana ćemo podvući crtu.

Ne daj Bog da je kraj. To je tek početak. Ja nisam ničiji žmigavac, a najmanje čovjek koji bi mijenjao mišljenje svoje. Ja nemam uzora u politici, proizvod sam Boga i svoje matere. Stvarao sam SDP, ali sam nesretan što ništa nisu naučili. 'Ćaća je ostavio nestašnu djecu'. Hvala na pitanju", u svom je prepoznatljivom stilu poručio s novinske konferencije u srijedu zagrebački gradonačelnik, bolje rečeno, kralj, Milan Bandić. 

31.10.2018. u 22:21
Ispiši članak

Čovjek kojemu nema premca, a ni konkurencije u hrvatskoj politici. Čovjek kojega ili vole ili mrze, u njegovom slučaju nema sredine. Ima li itko u ovoj državi, a i izvan nje, posebice u BiH u kojoj je i sam rođen, a da nema svoje mišljenje o njemu? Vjerojatno nema.

Bandića ljudi ili žele potapšati po ramenu i pružiti mu ruku, jer on je za njih hodajući Bog, ili ga žele nokautirati i strpati u zatvor, tvrdeći da je baš za sva zla i muljaže, kako one financijske, tako i političke, u Gradu Zagrebu isključivi krivac on. I njegova svemoćna klika, raširenih pipaka poput hobotnice, koja kontrolira doslovce svaku kunu u metropoli. I njezin tijek. Zacijelo i nije daleko od istine, znamo to najbolje mi koji u Zagrebu živimo i plaćamo ogromne račune.

Optužuju ga za kulturocid u gradu; da ga je unakazio kičem i seljaštvom - od famoznih fontana, do svojevrsnog ''vašara'' na Trgu bana Jelačića u vrijeme Adventa. Istog tog Adventa koji godinama biva proglašen za najljepši u Europi, a u njoj, Bogu hvala, od Beča nadalje, tih je adventskih čarolija napretek. Pa ipak Zagreb pobjeđuje. Zbog šarenila? Neukusa? Svojevrsnog ''čobanluka'' kojega je, kažu oni koji ga patološki mrze, upravo Bandić donio u nekoć ''beli Zagreb grad'', pretvorivši ga u seosku palanku?

Osobno, pojma nemam, meni je zagrebački Advent lijep, ali koji su stvarni kriteriji za vrednovanje njegove ljepote, ne bih znala, znaju to oni koji se bave turizmom i ugostiteljstvom i eksperti su za to.

I evo, kao da to još nije dosta, baš prije nekoliko dana, Zagreb je proglašen šampionom hrvatskog turizma na Danima hrvatskog turizma održanima na Hvaru! On je ujedno i najbolja city break destinacija u zemlji. Objašnjenje? ''Zagreb je svojim cjelogodišnjim radom na osmišljavanju sadržaja i programa za goste, ali i domaće stanovništvo, pokazao kako i destinacije bez mora mogu biti iznimno uspješne u turističkoj ponudi. Osim iznimnog rasta turističkog prometa od predsezone preko ljeta do adventskih dana, Zagreb je rijetka turistička sredina u Hrvatskoj koja je taj rast popularnosti uspjela pretvoriti u turističko obogaćivanje sadržaja i ponude za domaće i goste''.

I tako, eto, ode još jedna prestižna nagrada Bandiću u ruke. Upravo sada, u trenucima kada, iako se to tako ne čini, možda nikada nije bio jači.

Jači i od pravosuđa

Mislilo se kako će konačno ''dolijati'' i završiti u Remetincu, ionako ima više od stotinjak kaznenih prijava, ako već ni zbog čega, a onda zbog tzv. afere ''Štandovi'', u kojoj je Uskok Bandića teretio da je sa svojim suradnikom Ivicom Lovrićem i voditeljicom 'Tržnica Zagreb'', Zdenkom Palac udruzi ''U ime obitelji'' priskrbio nezakonitu korist od najmanje 308 tisuća kuna. Kad ono, opet prije nekoliko dana, zagrebački car i njegovi suradnici nepravomoćno su oslobođeni svih optužbi na zagrebačkom Županijskom sudu. Još jedna pobjeda, na očaj onih koji bi ga voljeli zauvijek zbrisati s lica zemlje.

Krenule su priče kako je to očekivana odluka korumpiranog pravosuđa, koje ni ovoga puta nije uspjelo Bandića strpati iza rešetaka, iza kojih je jednom već i bio,  dok mu prijatelj, najmoćniji hrvatski odvjetnik, danas pokojni Marijan Hanžeković nije iskeširao 15 milijuna kuna za jamčevinu i izvukao ga van iz pritvora. Bila je to najveća jamčevina i cifra od koje je pola države palo u nesvijest, uz obavezne optužbe kako je to bilo i ''normalno'' od dvojice pajdaša, ogrezlih u svakojakom mulju. No Hanžekovića više nema, a Bandić je nastavio svoj životni i politički put na kojemu je iza sebe ostavio tisuće neistomišljenika. Jednostavno ih je pregazio- što milom, što silom.

Prema medijima je standardno drzak, bahat, često grub, ali itekako svjestan koliko su važni, čak i ovako nevažni kakvi su sada, budimo iskreni. Uopće se ne libi odbrusiti novinarima, neugodno ako treba, ignorirati ih kao ''tursko groblje'', proći pored njih kao da su zrak, ali onda iznenada zastati i upitati kako je tko. Ne budimo naivni; kao što savršeno poznaje svaki kamen Zagreba, njegove okolice i raznih zaseoka, jednako tako Vidoviti Milan zna dobro i tko je koji novinar, a kakav je koji medij za koji dotični radi.

Optužuju ga da je dio medija ionako odavno kupio, kako bi zaustavio te stalne natpise o njemu, prozivanja za kriminal i korupciju, jer, praktički nema dana, a da ne osvane barem jedna vijest u kojoj je Bandić glavni protagonist. Uglavnom negativan.

Nakon ovoga teksta moguće su tvrdnje da je Mile ''kupio'' i autoricu i portal, ali nije. Jednaki smo, ako ne i manje jednaki od ostalih hrvatskih medija u odnosu prema njemu, a u ovome, nazovimo to, opisu, samo želimo pokazati i bizarnost, ali i autentičnost hrvatske politike i njezinih ključnih aktera. Zagrebački je kralj definitivno jedan od najjačih na toj čudnovatoj ''klupskoj'' sceni, kakvu se teško može pronaći u tzv. normalnom političkom svijetu.

Apsolutno kontrolira do zadnjeg kutka, a praktički i zastupnika, zagrebačku Gradsku skupštinu. Suvereno njome vlada, čak i kada se čini da će pasti, evo, samo što nije. Ali ni tu ne ide, ne da se Vidoviti Milan, u njegov se Klub sami nude, čak i guraju, jer znaju da je nedodirljiv. Možda će pasti, možda neće, možda sutra, možda danas, možda nikada, ali Mile je taj koji će uvijek pronaći rješenje.

Zna Mile kako se igre vode kada kruha nema

Mile je definitivno feniks hrvatske politike. Za one koji ne znaju, ponovimo gradivo. Feniks je u egipatskoj mitologiji sveto mitološko biće koje je u obliku vatrene ptice. Legenda kazuje da ta lijepa ptica crveno-zlatne boje živi 500, 1461 ili 12594 godina; nakon kraja životnog kruga feniks izgori, a iz pepela nastane mladi feniks. Mladi feniks pepeo pretvori u jaje i šalje ga u grad Heliopolis (grčki Grad Sunca) u Egiptu. Zbog ovog pučkog vjerovanja, feniks je u ranome kršćanstvu postao simbolom uskrsnuća. Govori se da se izliječi kad je ozlijeđen, a to dokazuje njegovu besmrtnost, simbol vatre. A pomoću suza može izliječiti bilo kakvu ranu.

Pa ima li boljega opisa za Bandića, negoli je ovaj mitološki, a tako stvaran, životan? Za čovjeka rođenoga u hercegovačkom zaseoku Pogana Vlaka pored Gruda, iz čijih usta ono purgersko ''kaj'' zvuči toliko neprirodno, kao i snijeg u kolovozu? Ali i na to nas je naviknuo.

Kao i na to da ''idemo delati'' i već antologijsku rečenicu koja je ušla u standardni leksikon hrvatskog političkog izričaja: ''Neka institucije rade svoj posao''. Eto ti sada; dvadeset godina taj isti Bandić poziva institucije da rade svoj posao, da mu, po vlastitim riječima, dokažu sve njegove grijehe, a one nikako u tome da uspiju. Kao da su svakoga dana sve bliže stezanju obruča oko Mileta, ali on kroz taj vatreni obruč iskoči, malo razgrne pepeo i nastavi dalje ''delati'' po svome. Zajedno s hordom svojih sljedbenika - je li u pitanju kupovina novcem ili moći, znaju oni sami - on nastavlja trčati svoju trku poput Forresta Gumpa, ne obazirući se tko i dalje trči za njim, tko je pao, a tko odustao, jer njegov tempo ne može slijediti. I Forrest je, onakav limitiran kakav je bio u svojoj genijalnosti, znao slijediti svoj put i svoje snove.

Jači i od sudbine?

Poput siromašnog momka iz sela na kamenu u kojemu su samo zmije i vuci, kako pjesma kaže pa sve do šarenih svjetala velikoga, ipak moćnog grada s najvećim državnim proračunom. Kaže druga pjesma: ''Ja sam jači i od sudbine''. E, to ćemo tek vidjeti, jer svatko ipak, kako god bilo, dobije na koncu ono što zaslužuje i što mu pripada po zaslugama pa će tako i Milan Bandić.

Forrest koji ne odustaje nikada i ne odlaže boksačke rukavice, ne predaje meč ni kada je na koljenima. Čovjek za kojega svi sumnjamo da je kriv, ali mu nikako ne možemo ništa dokazati. I za njega će vrijeme, kao i za druge na domaćoj političkoj sceni, biti ili saveznik, ili protivnik, a do tada, radit će i dalje što hoće i kako hoće.

Samo i jedino feniks koji kada treba puže po snijegu i na koljenima, razgrće ga rukama, Superman koji stiže svugdje i koji probija vrijeme i prostor, jer čini da dan traje dulje od 24 sata, a njega ima na sve strane?

Ne, ipak, ne samo to, nekakvo nadnaravno biće. Ne zaboravimo ipak da je svojim nevjerojatnim talentom za političko (ali i životno) preživljavanje, Milan Bandić istinski Niccolò Machiavelli hrvatske politike. Do zadnjega detalja i do posljednje kapi krvi. Ne znate možda tko je navedeni gospodin? Guglajte, ali, evo, samo skraćena verzija. Talijanski politički teoretičar i književnik (Firenca, 3. V. 1469 – Firenca, 21. VI. 1527). Autor čuvenog djela ''Vladar'' (Il Principe, 1513.), u kojemu govori o potrebi čvrste, apsolutne monarhije, savjetuje kneza i zauzima se za jedinstvo Talijana protiv stranih osvajača.

Ali ono po čemu je najpoznatiji u povijesti i političkom fokusu: po Machiavellijevu imenu nastao je pojam makijavelizam, kojim se označava beskrupuloznost u postizanju osobnih ili općih ciljeva. Uopće niste morali živjeti krajem 15. i početkom 16. stoljeća da biste upoznali takvu vrstu političara, koji postoje od kada je svijeta i vijeka, ali maestralni ga je Machiavelli doveo do savršenstva.

Gledate ga zajedno sa mnom svakoga dana posljednja dva desetljeća - ime mu je Bandić, Milan Bandić. Za prijatelje Mile, a za one druge politička Sotona koja je je upropastila ne samo ''beli Zagreb grad'', već i sve pojmove o tome da je politika pošten posao u kojemu ima i takvih ljudi.

I nema tu ljutnje- nije se Mile sam izabirao, birali su ga oni koji mu vjeruju, a svi vi koji niste među njima, barem za sada odustanite kao oni koji su slijedili Forresta Gumpa. Jer, Bandić će do svojega cilja doći i s vama i bez vas. Sve do neke nove optužnice.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.