Matejev otac u suzama: 'Srce mi je raskidano. Strah me da Matej više nije živ, nada ne umire, ali vrijeme me demantira'

Nažalost, u srpskim medijima počele su kružiti neprovjerene informacije iz raznoraznih izvora. U međuvremenu, u utorak se napokon službeno oglasila i srpska policija.  

Za Dnevnik.hr izjavu je dao i Matejev otac Nenad Periš koji danima traga za svojim sinom. "Dao sam uzorak radi DNA analize. Inače nema ništa novo", potvrdio je Matejev otac.

"Znam da rade sve što trebaju, ja ni ne ulazim u sve te razgovore, sve detalje koji nisu bitni", kaže. Iz Splita je doletio u Beograd, danonoćno traži Mateja, javlja se na telefone, staje pred novinarske mikrofone. Kaže da nije umoran.

"Meni je bitno da ga se što prije pronađe. Da se sve ovo skupa završi, koliko god može biti bolno da se završi za moju obitelj i mene i sve koji su ga znali, da dođe kraj - pa ako je najgore, da se mogu oprostiti s njime. Nisam umoran, vrijeme me muči, prošlo je puno vremena, šanse da se pojavi sve su manje i manje. Još se nadate, ali realnost je drugačija, ja sam svjestan", kaže i ponavlja kako situaciju u kojoj se našao, noćnu moru s milijun pitanja i bez ijednog odgovora, ne bi nikome poželio.

"Ono što muči - zašto se sve dogodilo, 1000 scenarija vrtim što se moglo dogoditi, ne znam zašto, kako... Dođem do najgoreg scenarija pa se vratim na neki drugi, pa se vrtiš, glava non-stop traži rješenje", dodaje. Ipak, utjehu u svemu pružaju mu drugi, podrška koja stiže sa svih strana. 

"Otkrio sam koliko dobrih, dobrih ljudi ima na svijetu. To suosjećanje koje ljudi pokazuju, imam milijun poruka podrške. Jučer su me na cesti zaustavile dvije osobe, kažu da suosjećaju, nude stan... Što da vam kažem... Sve ih iskreno grlim, hvala na svakoj suzi, a najviše na svakoj molitvi", kaže otac.

Dodaje da ne odustaje, u Beogradu će ostati dok god bude nade. 

"Ja nisam važan, ja sam otac. Jedini koji je važan je moj sin. Ja sam normalan otac koji želi naći sina, ja moram sve ovo raditi, a meni je srce raskidano. On je važan, nitko drugi, svi mi volimo svoju djecu, želimo ih uvesti u život. Ja neću moći svog sina dovesti. Svi koji ga znaju, on je to zaslužio po svojoj dobroti, po svojoj želji da radi, da živi. Mene je strah da Matej više nije živ, ali nada ne umire... No vrijeme me demantira", zaključuje otac.