Mate Granić za Direktno: Da je Tuđman živ, snažno bi podržao uvođenje eura. Ovim potezom potpuno smo se odvojili od balkanskog prostora

Ovaj liječnik i političar rođen je u Baškoj Vodi, 19. rujna 1947.

Diplomirao je 1971., a doktorirao 1980. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, na kojemu je od 1977. bio asistent, a od 1985. redoviti profesor. Za dekana Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabran je 1990. godine nakon prvih demokratskih izbora. Kao dijabetolog, objavio je velik broj znanstvenih i stručnih radova u domaćim i inozemnim časopisima.

Od 1991. bio je potpredsjednik Vlade RH za društvene djelatnosti te je vodio poslove zbrinjavanja izbjeglica i prognanika i razmjene ratnih zarobljenika. Bio je glavni pregovarač RH u pregovorima o odlasku JNA s područja Hrvatske i voditelj Nacionalnog programa o povratku prognanika i izbjeglica.

U nekoliko je vlada (1993.–2000.) obnašao dužnost ministra vanjskih poslova i potpredsjednika Vlade. Također, dr. Granić je bio dugogodišnji potpredsjednik HDZ-a i njegov kandidat na predsjedničkim izborima 2000. godine, kada je smatran glavnim favoritom među kandidatima. No, na veliko iznenađenje, pobijedio je bivši HDZ-ovac, Stjepan Mesić, koji će tu dužnost obnašati dva mandata.

Nakon izbora, s grupom suradnika napustio je HDZ i početkom travnja 2000. godine, osnovao Demokratski centar (DC), kojemu je bio predsjednik do 2003. godine. Od 2004. do 2019. godine nije bio član niti jedne stranke, a od 2019. godine ponovo je član HDZ-a. Od 2016. do 2020. godine bio je posebni savjetnik za vanjsku politiku predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović.

Od 2020. godine je i posebni savjetnik premijera Andreja Plenkovića za vanjsku politiku, a upravo je on bio Plenkovićev mentor u vremenima kada je ovaj radio u Ministarstvu vanjskih poslova i penjao se po hijerarhijskoj ljestvici.

Krenimo s najaktualnijim. Mislite li da je, baš u ovom trenutku, najnestabilnijem od Drugog svjetskog rata u cijeloj Europi, mudar potez uvođenje eura? Recesija, inflacija, rat u Ukrajini… nismo li mogli odgoditi dok ne dođu mirnija vremena?

Brutalna ruska agresija na Ukrajinu uzdrmala je temelje međunarodnog poretka te geostratešku situaciju uspostavljenu nakon Drugog svjetskog rata. Rezultat te operacije su energetski, gospodarski i financijski poremećaji u svijetu, posebno Europskoj uniji. Inflacija je povećana. Usprkos tome, ulazak u eurozonu povijesni je iskorak i jedini pravi put, jer smo u zajednici od 350 milijuna ljudi daleko jači. To je posebno važno za gospodarstvo, investicije, financije, kreditni rejting, turizam, transport i financijsku sigurnost države.

Zamislimo hipotetski da je dr. Tuđman živ - bi li on podržao uvođenje eura?

Da je predsjednik Tuđman živ, snažno bi podržao uvođenje eura. Naš cilj u Domovinskom ratu, posebno predsjednika Tuđmana, hrvatskih branitelja, Vlade demokratskog jedinstva i velike većine hrvatskih građana bio je stvaranje suvremene demokratske države, članice UN-a. Naš san bio je ulazak u NATO i EU, posebno u Schengen i eurozonu. Taj povijesni uspjeh, taj naš san iz Domovinskog rata, danas smo ostvarili.

Jesmo li gubitkom svoje nacionalne valute izgubili zadnji nacionalni zaštitni znak, svoj monetarni identitet?

Niti govora. Ovim potezom potpuno smo se odvojili od balkanskog prostora i ušli u najuži krug europskih integracija, mjesto koje nam prirodno i povijesno pripada.

Oko čega ste se razilazili s predsjednikom Tuđmanom?

S predsjednikom Tuđmanom odlično sam surađivao. Duboko sam ga poštivao i kao čovjeka i kao državnika, najzaslužnijega za stvaranje suverene hrvatske države. On mi je dao apsolutnu slobodu djelovanja kao državnog ministra vanjskih poslova i potpredsjednika Vlade, posebno oko ustroja i vođenja MVP-a, izbora kadrova, Washingtonskog i Daytonskog sporazuma.

Za vrijeme njegove teške bolesti bilo mi je malo teže oko izbora veleposlanika. Ali i tada, ako se nismo slagali oko izbora nekog veleposlanika, nasmijao bi se, potapšao me po ramenu i kazao: ''Mate, to ćemo drugi puta''. Time priče o Tuđmanovom autokratizmu padaju u vodu.

foto: HINA/Edvard Šušak

Tko vam je bio najveći oponent u tadašnjem HDZ-u?

U vanjskoj politici nitko. U stranci, radi moje popularnosti i u stranci i javnosti te odličnih međunarodnih kontakata, posebno sa SAD-om, bilo je utjecajnih članova kojima je to smetalo. Ali, to je povijest i na to više ne mislim.

Što, zapravo, za Hrvatsku znači ulazak u Schengen? Mnogi građani možda i ne znaju precizno detalje.

Ulazak RH u Schengen povijesni je iskorak, posebice za gospodarstvo, transport, turizam, slobodu kretanja, investicije te politički i kreditni rejting Hrvatske.

Je li Hrvatska ipak previše ovisna o administraciji iz Bruxellesa i njihovim smjernicama? Čini se kao da nam izvana vode vanjsku politiku…

Potpuno je obrnuto. Za Hrvatsku je pozitivno da ima što više standarde u svemu, a predsjednik Vlade Andrej Plenković jedan je od najutjecajnijih predsjednika vlada i političara u Bruxellesu. Hrvatska dobiva značajnu financijsku pomoć i podršku iz EU. Članstvo u EU za Hrvatsku je posebno važno iz geostrateških odnosa, ali jednako tako za gospodarstvo, turizam i socijalnu stabilnost. To nije idealni sustav, ali sigurno najbolji i najprirodniji okvir za Hrvatsku.

Koliko je Hrvatska dobila, a koliko izgubila ulaskom u Europsku uniju?

Dobila je puno, a izgubila ništa, ili skoro ništa.

Građani su većinom nezadovoljni politikom vladajuće stranke, a ona ipak uvjerljivo vodi u istraživanjima javnog mijenja. Kako to objašnjavate?

HDZ je najsnažnija politička stranka u Hrvatskoj, najzaslužnija za stvaranje suverene hrvatske države i za demokratske promjene. Imao je svoje turbulencije, uspone i padove, ali je daleko snažniji i ima daleko veću podršku od bilo koje oporbene stranke. Istina je da nema pravog koalicijskog partnera. Izbori su jedino pravo mjerilo vrijednosti bilo koje stranke.

Jesu li vojska i Crkva i dalje ''stupovi'' društva kojima se najviše vjeruje?

To nije nimalo čudno. Vojska, radi uloge branitelja u Domovinskom ratu, a Crkva radi povijesne pripadnosti velike većine građana Republike Hrvatske Katoličkoj Crkvi te radi uloge Katoličke Crkve u povijesti hrvatskog naroda.

foto: HINA/Lana Slivar Dominić

A društvo? Što kažete na našu veliku podijeljenost oko mnogih tema, stalne svađe, prepucavanja, bez imalo konstruktivnosti?

Snažna oporba jedan je od temelja parlamentarne demokracije i važan kontrolni mehanizam. Ovo što mi danas imamo u Hrvatskoj daleko je od toga. Nema konstruktivnosti, prevladava jeftini populizam, svađe, previranja. To nije dobro za demokraciju i napredak Republike Hrvatske.

Dobro su vam poznati problemi i tematika izbjeglica i prognanika; no, recite mi, je li Europa zapravo ''preplavljena'' izbjegličkim valom, koji se periodično ponavlja? A oni se, što je vidljivo svakoga dana, praktički uopće ne korporiraju u društvo države u koju su došli.

Ilegalne migracije veliki su problem za EU, a RH će imati vrlo važnu ulogu u sprječavanju istih nakon ulaska u schengenski prostor, pritisak na Hrvatsku dodatno će se povećati. Hrvatska ima najdulju granicu od svih zemalja schengenskog prostora, a susjedne države, posebno Srbija i BiH, ne kontroliraju dobro ilegalne migracije.

Potpuno druga stvar je s izbjeglicama, kao što je to sada iz Ukrajine. Sve države EU spremno su ponudile svoju pomoć i spremnost da ih prihvate, uključujući, među prvima i RH.

Kolika je opasnost za Hrvatsku, budući nas je gotovo od prvoga dana invazije, Rusija stavila na crnu listu, smatra nas neprijateljskom državom?

Hrvatska se opredijelila za pravu stranu nakon ruske agresije na Ukrajinu, zajedno sa svojim partnerima i saveznicima iz EU i posebno NATO-a. Opasnost postoji, ali nije velika.

Kakav je stvarni rejting i ugled Hrvatske u Europi, posebice među bogatim državama koje vode glavnu riječ?

Hrvatska ima tradicionalno savezništvo s Njemačkom, koje je sada pojačano savezništvom i partnerstvom s Francuskom, posebno nakon nabavke vojnih zrakoplova Rafalea. Potpisan je i sporazum o strateškom partnerstvu i suradnji. Snažna pozicija Andreja Plenkovića, predsjednika Vlade, dodatno jača tu poziciju.

I na kraju, što niste uspjeli ostvariti i za čime žalite?

Ni za čime ne žalim. Kao liječnik, sveučilišni profesor i dekan Medicinskog fakulteta, uživao sam u svojem poslu. Kao potpredsjednik Vlade sudjelovao sam u Domovinskom ratu i stvaranju suverene hrvatske države, a kao ministar vanjskih poslova i potpredsjednik Vlade u zaustavljanju rata u BiH, Washingtonskim i Daytonskim pregovorima i sporazumima, Splitskoj deklaraciji te dogovoru o mirnoj reintegraciji Hrvatskog Podunavlja.

Kao posebni savjetnik za vanjsku politiku bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i danas predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, nastojim koliko je moguće više pomoći u stvaranju strategije hrvatske vanjske politike. Imam predivnu obitelj, puno socijalnih kontakata i sretan sam čovjek.