Masoni u NDH

Masonske organizacije su u povijesti imale trenutaka kada su imali veliku moć i popriličnu toleranciju državnih vlasti, ali i kada su bili progonjeni, zabranjivani, ali i ubijani.

Slobodni zidari bili su poprilično aktivni uoči osnivanja, ali i za vrijeme postojanja stare Jugoslavije. Velik broj političara koji su sudjelovali u stvaranju Jugoslavije bili su članovi masonskih loža (pogotovo Jugoslavenski odbor), kao što je i velik broj slobodnih zidara bio blizak kraljevskom režimu.

Masonstvo se općenito smatralo 'liberalnijim' pa je razumljivo kako totalitaristički režimi nisu blagonaklono gledali na njihovo postojanje. Svakako režimima nije odgovoralo ni postojanje tajnih ili polutajnih organizacija nad kojima oni nemaju izravnu moć ili kontrolu.

NDH, kao i nacistička Njemačka, ali i fašistička Italija, nije gledala blagonaklono na masonstvo zbog navodne bliskosti sa Židovima, ali i svojim idejama koje su poprilično odudarale od njihovih stavova.

Ipak, bilo je visokih dužnosnika i NDH, ali i komunističke Jugoslavije koje se povezivalo s masonima. Među njima je Slavko Kvaternik, koji je navodno bio član Velike lože Libertas i jedan od najvažnijih ljudi u stvaranju NDH (osobno je proglasio osnivanje NDH), ali i doglavnik i poznati književnik Mile Budak. Za Budaka nema jačih dokaza da je bio slobodni zidar, iako ga se često povezivalo, kao i niz drugih dužnosnika NDH.

Velik broj njih završio u logorima, ali ih je kasnije Pavelić 'oslobodio'

No, NDH se nije baš najbolje odnosila prema slobodnim zidarima. Već u prvim mjesecima nakon osnivanja NDH, ustaške vlasti su u logoru Jasenovac zatočile 42 slobodna zidara, među kojima i poznatog povjesničara umjetnosti Grgu Novaka, profesora Antuna Barca i odvjetnika Natka Katičića koji su kasnije premješteni u Staru Gradišku. Među poznatim imenima koji su tada završili u logoru su i dr. Josip Badalić, dr. Ivo Belin, poznati bankar i bivši ministar financija dr. Stanko Švrljuga, Krešimir Baranović, Dušan Plavšić, dr. Manko Galjardi, grof Josip Bombelles i mnogi drugi ugledni javni djelatnici...

Odmah nakon preuzimanja vlasti NDH je raspisala i tjeralica za slobodnim zidarima (Stanko Švrljuga, Ivan Meštrović, Hinko Krizman, Andrija Štamar), ali pod sumnjom da su 'anglofili'.

Paveliću je posebno smetalo to što su masoni u velikoj mjeri kroz politički rad sudjelovali u stvaranju prve Jugoslavije, a dio njih je bio blizak i kraljevskom režimu, ali veće odmazde prema njima ipak nije bilo, za razliku od nekih etničkih, vjerskih i političkih skupina. Dio masona je bio blizak u svom radu Pavelićevom režimu, a među njima i neki koji su prvotno završili u logorima (Švrljuga, Belin itd.), a posebno bliska ustaškom režimu je bila Velika loža Libertas, koja je bila prohrvatski orijentirana u Kraljevini Jugoslaviji, za razliku od drugih loža koje su bile bliže Beogradu. 

Trojica masona su u logoru likvidirana, dvojica su umrla ubrzo poslije izlaska iz Stare Gradiške, a prema zapisima koje je objavio Branko Šömen, više od trideset slobodnih zidara priključilo se partizanima. Neki masoni su se pridružili četnicima, a dio masona koji su bili projugoslavenski orijentirani, su nakon puštanja iz logora nastavili raditi u državnim institucijama NDH (Grga Novak, Gustav Krklec, Antun Barac)

Zanimljivo je što je i Pavelić odlučio u proljeće 1942- godine pustiti zarobljene masone iz Stare Gradiške, i to navodno  zahvaljujući intervenciji masona i frankovačko-ustaškog dužnosnika Leonarda Grivičića.

U vrijeme NDH je devastiran i najpoznatiji masonski Hram u Zagrebu. Masoni su 1911. dobili prvi Hram u Zagrebu, na tadašnjoj adresi Mošinska 22 (danas Nazorova 24), a devastiran je kako smo rekli upravo od strane ustaša, a nestao je i kip Ivana Krstitelja, rad Rudolfa Valdeca.