Markus je finski prosperitet zamijenio Hrvatskom i evo što ga je šokiralo

S prvim problemom Markus se suočio kada je ušao u policijsku postaju u Zagrebu kako bi se registrirao i na šalteru za strane državljane, zanimljivo, nabasao na službenika koji ne poznaje riječi engleskog jezika.

''Ali prvo nisam mogao ni naći pravi šalter, jer su svi znakovi koji bi trebali imati natpis 'STRANI DRŽAVLJANI' i sl., naravno na hrvatskom. Kad sam pronašao pravi šalter, službenik mi je dao 20 sekundi da objasnim situaciju prije nego što mi je uvalio formulare da ih ispunim, s pitanjima na engleskom jeziku. Zaključio sam da je najbolje da odgovore napišem na engleskom,  'O ne, ne, ne,ne! Nakon što sam predao formulare na šalteru, rečeno mi je da sam ih trebao ispuniti na hrvatskom jeziku. Zašto? Nikad nisam saznao'', rekao je Markus.

Problemi su nastali i u pribavljanju potrebnih dokumenata. Kakva je to točno potrebna dokumentacija, priča Markus, ovisilo je i o tome koga je pitao ili koju je službenu web stranicu pogledao.

''Na stranici MUP-a naveden je jedan set dokumenata, na stranici sveučilišta potpuno različit set, a kad sam pitao u policijskoj stanici, rečeno mi je da donesem neki opet treći set. Napokon je postalo jasno da nitko zapravo ne zna što mi sve točno treba'', ispričao je Markus koji se odlučio za dokumente koji se pojavljuju na više izvora.

Dokumente je morao prevesti na hrvatski jezik kod sudskog tumača. Zatim ih je odnio u policijsku stanicu.''Službenik samo preletio pogledom preko njih i vratio mi ih. I više ih nitko nije spominjao'', požalio se Mattila.

Kada se radilo i o vizi, mladi Finac, ali i njegov džep bili su žrtva administracije.

''Platio sam svoju vizu koja vrijedi tri mjeseca i rečeno mi je da dođem po nju za dva tjedna. Dva mjeseca kasnije, viza je uredno stigla pa sam je mogao koristiti samo dva tjedna prije nego što sam morao započeti ishođenje nove, što naravno zahtjeva još novaca, nove slike za putovnicu, ispunjavanje istih formulara (još uvijek na hrvatskom), i tako dalje...'', prepričao je Markus.

Na finskim ulicama ima manje onesviještenih od alkohola

Na stranu administrativnog aparata, Markus uživa u ljepoti zemlje kao i njenim ljudima. Troškovi života mnogo su manji nego u Finskoj, istaknuo je, a ljudi mnogo otvoreniji. Finci će tako slijepo slijediti zakonske regulative i, ispričao je, nema šanse da neće stati na crveni znak 'stop' iako je cesta potpuno prazna, za razliku od bilo kojeg prosječnog Hrvata.

''Cijela kultura vožnje je drugačija. Dok u Hrvatskoj u slučaju vjenčanja  gosti piju i zatim se voze u koloni okićenih auta, u Finskoj bi svi sudionici povorke bili uhićeni…U Hrvatskoj je uobičajeno voziti 30-40 km/h iznad ograničenja brzine, a u Finskoj se oduzima vozačka dozvola na šest mjeseci ako se i brzina prekorači i za 20 km/h'', napomenuo je mladi Finac.

Pa i navike konzumiranja alkoholnih pića su drugačije. Dok Hrvati piju kako bi dobro zabavili, prema Marcusovom mišljenju, Finci to rade samo kako bi se – pa napili. Ipak, zamijetio je, vikendom je mnogo manje 'onesviještenih od alkohola' po finskim ulicama nego u našoj metropoli.

Omiljena piće Finaca su pivo i votka, dok su Hrvati, na Markusovu radost, skloni uživanju u dobroj kapljici vina.

Onima koji bi se u prednosti Finske željeli uvjeriti osobno, Markus ima poruku.

''Finska je vrlo lijepa zemlja. Obrazovni sustav odlično funkcionira, pa čak i stranci ne plaćaju školarinu za sve razine obrazovanja. Ipak, općenito, život je u Finskoj skup. Iznad Arktičkog kruga Sunce se nikad ne diže tijekom zime i nikad ne zalazi tijekom ljeta. To je  baš fora vidjeti, ali nakon nekog vremena življenja u takvim uvjetima, postaje depresivno'', rekao je Markus.