Markić: Za tri dana našli su čovjeka koji je bacio limun na Pupovca, a za Vukovar čekaju 27 godina

“Bila sam sa suprugom u Vukovaru u subotu i jako mi je drago da sam bila. Za vrijeme i nakon rata sam imala priliku razgovarati s puno ljudi, prikupljajući svjedočanstva logoraša, osobito iz Manjače, Omarske, ali i ljudi koji su bili zatočeni u Srbiji nakon pada Vukovara... Potpuno je drugačiji osjećaj stajati na tom trgu i slušati svjedočanstva ljudi koji ističu kako na ulicama susreću svoje silovatelje, a da ih hrvatska država od toga ne štiti. Nevjerojatno je da ih država ne štiti“, započela je Markić i nastavila: “Nikada nisam vidjela toliko osobnih automobila iz cijele Hrvatske na jednome mjesto, toliko različiti registracijskih pločica... Ljudi su na poziv da izraze solidarnost - došli. To je nevjerojatni pokazatelj koliko naš narod ima volje i želje za istinom i pravdom, ali ih institucije u tome, nažalost, ne prate”.

Željka Markić osvrnula se u emisiji i na riječi premijera Plenkovića kako se “nije prepoznao u porukama upućenim iz Vukovara“.

"Gradonačelnik Penava je jasno iznio u čemu je problem, a to je nerad institucija. Uloga države je zaštititi čovjeka i brinuti se za njegovu ekonomsku sigurnost. Nije uloga države izmišljavati povijesti, nametati rodnu ideologiju, baviti se politikantstvom... Da su državni odvjetnici, kojih je samo troje od 2002. godine, obavljali svoj posao kako treba, tome ne bi bilo tako. Cvitan i Bajić non stop se rotiraju – ili su pomoćnici ili zamjenici ili glavni... Oni su ti koji odlučuju o prioritetima, odlučuju o tome je li im važan slučaj žene koja godinama gleda svoje silovatelje u Vukovaru, je li im važan slučaj muškarca koji je opisao kako su Hrvati u Tovarniku kastrirani... U Vukovaru se prosvjedovalo zbog ljudi koji su deset puta dali imena zločinaca našim institucijama, imamo svjedoke, ali DORH nije dao prioritet tim, veće nekim drugim slučajevima... Prema tome, Andrej Plenković ne može reći da nije prepoznao i sebe u toj priči, poruke upućene iz Vukovara odnosile su se i na njega", rekla je Markić.

Ta tišina koja je vladala trgom u Vukovaru, nastavila je, to je tišina koju većina građana Hrvatske osjeća u svome srcu pred žrtvom i mukom tih ljudi. Dodala je kako su ga htjeli "politički izmanipulirati upravo iz provladinih krugova, a tamo su bile jedino žrtve, koje traže pravdu".

“Državne odvjetnike treba maknuti od utjecaja politike“, dodala je.

Laž je da Zakon o oprostu amnestira zločince od kaznenog progona!

“Danas čujemo lažnu vijest da Zakon o oprostu sprečava da se prozvani zločinci procesuiraju... Nevjerojatno je kako lažu mediji. U Zakonu o oprostu, koji je na snazi od 1996. godine stoji članak 3. u kojem jasno piše tko je sve izuzet od oprosta. Nabrojani su svi zločinci koje se prozivalo u Vukovaru; od oprosta iz članka 1. izuzeti su svi oni koji su kršili ili nanijeli povrede humanitarnog prava, počinitelji ratnog zločina protiv ranjenika iz članka 121, počinitelji ratnog zločina protiv zarobljenika, oni koji su organizirali ratni zločin, oni koji su na ratni zločin poticali,  koji su protupravno ubijali i ranjavali neprijatelja, oni koji su protupravno uzimali stvari ubijenih i ranjenih na bojištu, upotrebljavali nedopuštena sredstava borbe, surovo postupali s ranjenima i ratnim zarobljenicima... Dakle, u Zakonu u oprostu jasno stoji koji su sve zločini izuzeti od oprosta, a nama provladini mediji nameću drukčije tumačenje! Ne postoji zakon koji bi spriječio hrvatske vlasti da procesuiraju ratne zločince”.

Markić je nastavila o ulozi dijela medija u, kako je rekla, "bezuspješnom pokušaju opstrukcije skupa u Vukovaru".

”Prvi cilj je prenošenje lažnih vijesti i stvaranje lažne slike da državni odvjetnici i prethodne Vlade nisu mogle procesuirati ratne zločince zbog Zakona o oprostu. A činjenica je da su ih mogli progoniti i da je to bila njihova dužnost, ali to nisu učinili. Činjenica je i da su za tri dana našli čovjeka koji je krišku limuna bacio na Pupovca, o čemu su svi izvještavali, a pravdi nisu ni nakon 27 godina priveli poznate zločince, koji su silovali žene samo zato što su Hrvatice i o tome nitko od njih ne piše. Dakle, ne postoji politička volja i to znači da državni odvjetnici ne rade svoj posao, jer tako želi politika pa se bave nekim drugim stvarima, a veliki dio medija na to nasjeda...“.

Sramotnim je ocijenjeno da Jutarnji list na dan kada su u Vukovaru govorile žrtve, donosi veliki afirmativni intervju sa potpredsjednikom SDSS-a Đođrđom Ćurčićem kojeg je zbog Ovčare ispitivao Nikola Kajkić, nakon čega je suspendiran: - Ćurčić je rekao kako je na Ovčari brao kukuruz! A dobro znamo kako se 20. studenog na minus pet ne bere kukuruz i kako tih ratnih dana nitko nije radio u polju...

Bujica je posebno izdvojila jedan dio govora gradonačelnika Penave od subote 13. listopada koji su druge televizije uglavnom prešutjele: “U odnosu na problematiku Domovinskog rata, kao država u ovih 27 godina, jako smo zakazali, kroz zakonodavnu izvršnu i sudsku vlast. Za te stvari svi snosimo odgovornost, ali daleko najveću - dužnosnici koji su vlast obnašali u proteklom vremenu. Posve je nerazumljivo da kao nagradu za takav nerad, umjesto optužnih prijedloga za nečinjene, ti se dužnosnici samo zarotiraju na funkcijama. Na primjeru samo jedne institiucije to izgleda ovako: Glavni državni odvjetnik, koji je na dužnosti pola godine ne može biti odgovovoran za proteklih 27 godina i to je nama svima jasno, ali ako si za zamjenika uzme svog prethodnika, koji je tu dužnost obavljao ranije, od 2014. godine, onda naravno da se udio u odgovornosti povećava! Međutim, kada za drugog zamjenika ima osobu koja je dužnost Glavnog državnog odvjetnika obnašala od 2002. do 2014. godine, onda se s pravom postavlja pitanje - na temelju kojih je to zasluga?! Radi li se tu o kontinuitetu politike ili su oni sami sebi svrha?! Čemu da se žrtva nada, a stav žrtve je stav Vukovara, stav svih nas i on je danas opet ponovljen kroz riječi 'Dao sam bezbroj puta iskaze, za ove zločine nitko nije odgovarao - ogorčenje, samoubojstvo, tablete, a ti ljudi i danas hodaju Vukovarom... Hrvati nas ubijaju od 1991. godine i nemam povjerenje u institucije i hrvatsko pravosuđe...' Kako će ga imati, pitam vas, kada je pola ovih ljudi u Beogradu osuđeno u manje od godinu dana i to na temelju iznuđenih priznanja, dok našim sudovima ni 27 godina nije dostatno?! Nešto više od mjesec dana sam svjedočio panici i prebacivanju odgovornost s jedne na drugu instituciju... Stekao sam spoznaje o različitim alatima kako bi zločinci izbjegli pravdu. Neki od tih alata su držanje sudskih predmeta u ladici, učestalo mijenjane sudaca na slučajevima kako bi se postupci otegli, ponavljanje ispitivanja svjedoka ne bi li se pronašla nedosljednost iskaza, dojave optuženicima kako bi mogli pobjeći iz zemlje, prekvalifikacija kaznenog djela kako bi se zločince oslobodilo...“.