Marina Vukušić o Selaku: Ja znam da on laže, morao se 'okrviti' u JNA, imao je 21 borbeni let 1991. i matematički je nemoguće da je uvijek 'fulao' cilj

Neposredno nakon emisije HRT-a portalu Hrvatski glasnik javila se Marina Vukušić, puna razočarenja te rekla kako je pilot Ivan Selak iznio "gomilu neistina". 

"Činjenica je da je Selak 1991. godine borbeno djelovao po Hrvatskoj, ali nije namjerno promašivao ciljeve kako on tvrdi, već je bio vrlo precizan prilikom izvršavanja zadataka raketiranja i bombardiranja po našim snagama, kao pilot JNA. Pilot Selak bio je poznat u svojoj eskadrili po preciznosti u gađanju, što mu je donosilo i simpatije kod nadređenih starješina JNA, no lijepo je što je priznao da je moj suprug bio najbolji, a da je on bio “drugi”, to je ipak morao istaknuti", kaže udovica Vukušić. 

Podsjetimo, prije desetak dana Marina Vukušić je otvoreno prozvala Selaka.

'Ja ne mislim, ja znam da Selak laže'

Tvrdi da je Selak bio na liniji Jugoslavenstva te da je bio "potpuno lojalan JNA i njezinoj politici" i kako je upravo to razlog što nije odmah 1991. godine prešao na stranu Hrvatske. 

"Sigurna sam, da bi, kada bi ga netko pitao za njegovu pilotsku knjižicu, lagao gdje je, da ju je izgubio, ili je izgorjela, no pokazao je ne bi ni u ludilu",rekla je. 

Vukušić tvrdi kako raspolaže podacima koji mogu dokazati da Selak laže. 

"Ja ne mislim, ja znam da laže! I to ne samo zbog razgovora telefonom između moga supruga i njega, kojem sam bila nazočna a u kojem ga je moj suprug prozvao zbog borbenog djelovanja po našim snagama kod Gradiške, već i zbog mnogo drugih podataka koje imam", kaže. 

Na pitanje kakvim podacima raspolaže rekla je kako ima podatke o nekim borbenim djelovanjima, navode o namjernom “promašivanju ciljeva”, njegovom udesu Utvom 66, al i o funkcioniranju tadašnjeg sustava JNA, načinu kontrole borbenog djelovanja te planiranju akcija.

"Istina je da su neki od pilota, ne samo Hrvati, već i piloti drugih nacionalnosti, namjerno promašivali ciljeve odnosno odbacivali bombe ili rakete u rijeke još na početku rata u Sloveniji, no ne i Selak. O tome mi je još '91. govorio suprug. Za Selaka je rekao da je bio revan i precizan, a na zadatke se često javljao kao dobrovoljac", kaže udovica. 

Tvrdi da je nakon što se praksa promašivanja ciljeva počela nastavljati i za vrijeme rata u Hrvatskoj, iz Zemuna u Bihać poslan pukovnik Slobodan Jeremić koji je bio ovlašten utvrditi tko od pilota opstruira zadatke. Uz razne provjere, piloti su letjeli u paru i  uglavnom su uz pilote Hrvate uvijek bili i piloti srpske ili drugih nacionalnosti, koji bi vidjeli je li pilot Hrvat djelovao prema predviđenom planu ili nije.

"Zar vi zaista mislite, da bi general Ljubomir Bajić (general i zapovjednik 5. Vazduhoplovnog korpusa RV i PVO) dozvolio da i dalje na zadatak idu oni koji nisu djelovali po zadanim objektima, već odbacuju bombe i rakete na druge pozicije (u rijeke ili šume)? Pa nije Bajić bio ni naivan ni blesav", rekla je Marina Vukušić. 

Navodi i to kako je general Bajić jako volio Selaka te je o njemu imao visoko mišljenje kao dobrom pilotu i da se to zadržalo i do danas. Kaže da ga general i danas hvali i da je rekao kako bi Selak, da se Jugoslavija nije raspala, postao general avijacije i spiralno vođen na  dužnosti ka vrhu. 

"Zamjera mu jedio prelet MIG-om, jer smatra da ako je htio časno izaći iz JNA to je Selak mogao kad god je htio, demobilizacijom. Selak je bio itekako svjestan, da se 'okrvavio' kako su to govorili u JNA i vjerojatno je pretpostavljao da bi odgovarao za svoja borbena djelovanja po dolasku u Hrvatsku, a ovako kada preleti avionom ipak ima bolje karte", kaže udovica.  

'Pilot se morao 'okrviti' kako bi stekao povjerenje JNA' 

Pilota se, naime, u JNA slalo na zadatak da se "okrvi", da ubije svoje, jer se smatralo da on tada više ne može prijeći na drugu stranu jer bi bio uhićen te su mu tek nakon toga vjerovali i smatrali ga sigurnim. 

"Kada je imao udes s Utvom, general Bajić je, usprkos ratnom stanju našao vremena da ode u Beograd i posjeti ga na VMA gdje je bio na liječenju od opekotina, što također govori da ga je volio kao sina i cijenio kao pilota", kaže Vukušić. 

Naime, Selak je s piste četiri u Bihaću je imao namjeru poletjeti "na kratko", nakon polijetanja avion se zanio i srušio u vrtaču pored piste, gdje je udario u stijenu, zapalio se i eksplodirao.

"U emisiji 'Nedjeljom u 2', Selak je nevješto izbjegavao odgovor i nije htio reći da je upravo on bio pilot koji je pri polijetanju napravio pogrešku već se počeo izvlačiti i govoriti kako je on trebao pilotirati, a nije.  U izjavi je rekao da je pogledao na desnu stranu gdje je sjedio pilot Rodoljub Gajić, ali oni koji poznaju tu Utvu znaju da je pilotsko mjesto na lijevoj strani kao i vrata aviona čime je i sam dokazao da laže, jer je baš on bio pilot", rekla je udovica. 

Tvrdi da Selak ima veliki ego te da zbog toga  ne može priznati svoju pilotsku pogrešku. 

"On je godinama o sebi stvarao sliku legendarnog pilota, najboljeg i heroja. Priznanje pogreške bi bio udarac na njegov ego", dodala je. 

'Selak nije bio jedini hrvatski pilot koji je djelovao po Hrvatskoj'

Srpski pilot Rodoljub Gajić Ročko spomenuo je i borbeno djelovanje po zatvoru u Gradišci.

"U Gradišci je bila postrojba PZO koja je Selakov avion pogodila u krilo metkom 12,7 mm iz mitraljeza. Budući da je zrno mitraljeza relativno malo, avion nije pretrpio vitalna oštećenja pa je Selak uspješno sletio u Bihać. Meni osobno je taj događaj bio bitan u kontekstu onog spomenutog telefonskog razgovora u kojem ga je moj muž prozvao zbog toga što nije samo djelovao po zadanom cilju u Gradišci, već je napravio krug i ponovo pucao po našoj postrojbi protuzračne obrane (PZO). Očito je tom prilikom i bio pogođen", kaže udovica pilota. 

Dodala je kako Selak nije bio jedini hrvatski pilot koji je borbeno djelovao po Hrvatskoj. 

"Čak i sam Danijel Borović u svojoj knjizi 'Prelet za Hrvatsku' piše, da je jedan dan u svoj stan u Bihaću pozvao pilote Levanića, Perisa i Kulića kao i komandanta Mahmuta Skadraka te navodi da su tom prilikom od Skadraka tražili da ih više ne planira za djelovanja jer su Hrvati. Upravo ta riječ 'više' govori o tome da su do tada borbeno djelovali", rekla je Vukušić. 

Nakon preleta Perešina 25.10.1991. godine, politička vlast u Beogradu tražila je da budu smijenjeni najviši generali u JNA, Vukušić dodaje kako je u javnom mijenju u Srbiji je to shvaćeno kao odraz apsolutne nekompetencije i izdaje generala JNA.

"Zar mislite da bi nakon toga bilo koji Hrvat, Borović, Selak ili bilo tko drugi dobio dozvolu da nastave letjeti da Bajić nije bio potpuno siguran u njih? Selakova plitka priča kako su mu vjerovali jer se napijao s određenim osobama su izvan svake pameti! Pa nije se Bajić s njim opijao, a on je bio zapovjednik korpusa, njemu su dolazili borbeni izvještaji na stol i da je u bilo kojem momentu posumnjao da jedan od pilota Hrvata pa time i Selak namjerno promašuje zadane ciljeve, to nikako ne bi prošlo", rekla je. 

Podsjetimo, upravo Bajić je naredio i raketiranje Banskih dvora.

Udovica navodi kako se Selak i Borović pokušavaju opravdati opravdanjima koja "ne drže vodu". Tvrdi kako je Selak imao 21 borbeni let 1991. godine te da je matematički sasvim nemoguće da je uvijek "fulao" zadani cilj.

Pilot Selak je izjavio kako je htio ostati u JNA što duže kako bi mogao preletjeti MIG-om. 

"To su gluposti. U JNA su ostali samo oni koji su kalkulirali, baš kao što je i rekao, neki zbog stana, plaće, ili sigurnosti koju im je JNA davala, dok je s hrvatske strane bilo još sve jako neizvjesno, baš kao i plaća upitna. Pa u Hrvatskoj su tada plaće bile oko 150 do 300 maraka, a piloti JNA su tada imali plaću gotovo dvije tisuće maraka", rekla je Vukušić. 

Navodi da su piloti počeli prelaziti na hrvatsku stranu tek nakon što ih je predsjednik Franjo Tuđman javno pozvao preko TV-a i obećao im pozamašnu naknadu za prelet MIG-ovima. 

"Budući da su se 'okrvavili' i dalje su imali pristup avionima jer im se vjerovalo. Zbog toga i jesu na kraju mogli preletjeti MIG-om u Hrvatsku, a ne zbog nekakvih 'dogovora' s hrvatskim vodstvom ili opijanja s oficirima JNA", dodaje. 

Po prelasku u Hrvatsku vojsku svi su piloti dobili niske činove te su tako bili amnestirani i u jednu ruku dalo im se do znanja da neće napredovati u karijeri, kako je to meni i objasnio Imra Agotić.

"Prilikom umirovljenja Selak je predložen za čin generala, odluka je već bila na stolu tadašnje predsjednice, no to su ipak spriječili generali piloti koji su jako dobro znali za njegova borbena djelovanja 1991. godine", rekla je Vukušić. 

'Zašto pilote Vukovara ne nazivamo herojima?'

Navela je kako njezin suprug kao ni kolega Marko Živković nisu dobili čin generala čak ni posmrtno te da je zbog toga jako ljuta. 

"Djelovali su s lošim avionima, a to su dva zrakoplova AN2, stari 'platneni' dvokrilci za zaprašivanje polja, za koje ni sam konstruktor Antonov ni u snovima ne bi pomislio da će baš ti avioni biti korišteni kao podrška iz zraka opkoljenom i razrušenom Vukovaru. Njima su prvo padobranom bacali sanitetski material za Vukovarsku bolnicu, ali i kasnije borbeno djelovali ručno izrađenim bombama. Ne samo da nisu dobili nikakvo odličje za hrabrost već nisu dobili baš ništa, osim možda spomenice koju je dobila i svaka tajnica koja je bila u nekoj postrojbi! O nekakvom generalskom činu da i ne govorim", kaže Vukušić. 

Navela je i kako su iznad Vukovara letjeli samo njezin suprug Mirko Vukušić, Marko Živković i Josip Hrgović. 

"Pilota koji leti MIG-om i radi ono za što je cijeli život školovan čak i ako je samo preletio od točke A do točke B, odmah se gleda kao na heroja a taj čin već kao veliki pothvat!? Radi slikovitosti usporedbe želim reći da MIG leti velikom brzinom, čak dva puta brže od zvuka odnosno 2200 km/h pa u desetak minuta preleti više stotina kilometara, dok poljoprivredni avion leti tek jedva nekih 160 km/h i za 10 minuta leta je preletio, dosegao neku visinu letenja, i još nije odmakao ni 20 km, od piste, a i svima je laka meta. Zbog toga letenje danju nije niti bilo moguće, već samo noću. Zašto su se zataškavale činjenice kako o borbenim djelovanjima hrvatskih pilota dok su bili u JNA ali i činjenice djelovanja naših pilota AN-2 odnosno pogibije četiri zrakoplovca, možemo samo nagađati, no to je ipak pitanje za nekog drugog, a ne za mene", zaključila je, među ostalim, Marina Vukušić za Hrvatski glasnik.