Marija Jurić Zagorka bila je trn u oku zloglasnom režimu: Htjeli su je slomiti, ali nisu uspjeli

Marija Jurić Zagorka rođena je u Zagrebu, 2. ožujka 1873. godine. Ta književnica, prva hrvatska novinarka i publicistica za svoje sugrađane predstavlja mnogo više od još jedne povijesne osobe u nizu. Ona je potvrda kulture, jezika i napose, identiteta njihova grada. U prošlosti se o njoj nije mnogo javno govorilo, pa se čitanje njezinih romana odvijalo pod velom tajne. Oni su, prenošeni generacijama, na određen način postali sastavni dio našega kulturnog pamćenja i tradicije. Unatoč svim preprekama, Zagorka je ostvarila svoj cilj, a to je razvoj hrvatskoga romana i širenje pismenosti među domaćim stanovništvom.

Zagorkino formalno obrazovanje bilo je relativno slabo jer su je roditelji maloljetnu udali i s mužem poslali u Mađarsku. Ondje su je suprug i njegova majka maltretirali na različite načine te je unatoč peripetijama uspjela pobjeći i vratiti se u domovinu, gdje je započela novinarsko djelovanje postavši prvom hrvatskom profesionalnom novinarkom. Podržavali su je biskup Josip Juraj Strossmayer, pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević, kritičar Josip Pasarić. Godine 1896. godine u "Obzoru" je objavila svoj prvi članak naslova "Egy percz" ("Jedan časak") u kojem je progovorila o problemu mađarizacije Hrvatske. 

Biskup Strossmayer prepoznao je njezin talent te je preporučio redakciji "Obzora", gdje je postala referentica za mađarsko-hrvatsku politiku. Ondje je boravila u sobi izdvojenoj od ostalih kolega jer je kao ženu nitko nije smio vidjeti, a potpisivati se morala pod muškim pesudonimom. U njezino vrijeme "Obzor" je postao najtiražniji hrvatski list. Ipak, zloglasni režim Khuena Héderváryja 1903. godine zatvorio je gotovo cijelu redakciju, na što je hrabra Zagorka odgovorila organiziranjem prve ženske demonstracije u Zagrebu. Svoje je istomišljenice dovela pred bansku palaču gdje su uzvikivale "Dolje krvnik Héderváry!" nakon čega je završila u zatvoru.

FOTO: Instagram/Marija Jurić Zagorka

Bila je ispred svojega vremena

Čak i onda kad je literatura bila pretežno njemačkog predznaka, mnogi su svoje čitanje na hrvatskom jeziku ostvarili upravo zahvaljujući Zagorkinim popularnim romanima. Zanimljive fabule, iznenadni obrati i niz zagonetki elementi su koji su snažno intrigirali čitatelje njezinih romana-feljtona, koji su hrlili prema svakom novom nastavku. Ipak, kritika je njezina djela prozvala "šundliteraturom za kravarice", što je ocjena kazališnoga kritičara Ota Krausa te književnika Ksavera Šandora Gjalskog, dok ju je glavni urednik "Obzora" Šime Mazzura prozvao "zagorskom kravaricom zaraženom socijalističkim mentalitetom i feminističkim novotarijama". U tekstu "Što je moja krivnja?" napisala kako doživljava omalovažavanje od strane kolega novinara.

"Kneginja iz Petrinjske ulice", "Grička vještica", "Roblje", "Republikanci", "Kći Lotršćaka", "Gordana", "Jadranka", "Kamen na cesti"  naslovi su povijesnih romana koji su od 1910. (kada se prestala baviti profesionalnim novinarstvom) počeli izlaziti u "Jutarnjem listu", "Obzoru", "Malim novinama", "Ženskom listu", "Hrvatskom dnevniku", "Hrvatici" i dr. Građu za njih, kao i August Šenoa, pronalazila je u povijesnim arhivima i to diljem Zagreba, Beča i Budimpešte. 

Maja Sever: Draga Zagorka, zabij im taj kišobran znaš već gdje

Godine 1925. pokrenula je prvi hrvatski časopis za žene "Ženski list", koji je izlazio do 1938. godine te "Hrvaticu", koja je izlazila od 1939. do 1941. Zagorka se vrlo agilno borila za ravnopravnost žena u društvo, a motivaciju je crpila u osobnim vrlo teškim životnim okolnostima i naporima oko stjecanja egzistencije. Poznato je da se 1909. upustila u polemiku s književnikom Antunom Gustavom Matošem oko ravnopravnosti spolova. Posebno je važna njezina neumorna želja za radom koju su mnogi pokušali sputati, no koja joj je ipak donijela slavu. Stoljeće i pol nakon rođenja ove hrabre žene, sa sigurnošću možemo tvrditi kako je po mnogočemu bila ispred svojega vremena, čemu svjedoči i činjenica da je njezina svekolika ostavština još uvijek cijenjena i priznata.