Dr. Marija Bubaš za Direktno: Do sada smo pokazali da smo izdržljiva nacija, da možemo proći kroz razne teške situacije i izaći iz njih pametno i složno

Nakon što je i Hrvatsku zahvatila globalna pandemija do sada nepoznatoga korona virusa, koji je ''paralizirao'' više od trećine svijeta, život građana praktički ''preko noći'' se promijenio.

Prvi smo puta imali priliku svjedočiti kakav je život u karanteni i koliko je malo potrebno da bi se od tzv. ''normalnog'' življenja, gotovo sve okrenulo u samo nekoliko dana.

Sada, kada je Stožer civilne zaštite dopustio prvu fazu ublažavanja dosadašnjih mjera, a građani se tek trebaju početi ponovno prilagođavati svojim svakodnevnim obavezama, možemo reći da je Hrvatska, s 2039 zaraženih, 1166 izliječenih i 59 preminulih, ipak uspjela u svojoj borbi protiv bolesti, iako svi sa zebnjom iščekuju hoće li, nakon visokih temperatura, na jesen stići drugi val epidemije. 

Stoga smo za portal Direktno o ovoj povijesnoj zdravstvenoj krizi razgovarali s prim. dr. sc. Marijom Bubaš, suradnicom Stožera.

Jeste li zadovoljni situacijom u Hrvatskoj, kada pogledamo broj oboljelih, izliječenih, ali i preminulih?

Zadovoljni smo trenutnom epidemiološkom situacijom u Hrvatskoj. Promatrajući broj ukupnih potvrđenih slučajeva po danu uočava se nešto blaži nagib krivulje u zadnjih sedam dana. Broj izliječenih osoba raste, a broj umrlih osoba relativno je nizak. Promatrajući krivulju aktivnih slučajeva, u posljednjih sedam dana vidljiva je silazna putanja krivulje. Bitno je napomenuti dobru situaciju i kod usporedbe stope potvrđenih slučajeva i smrtnih slučajeva po danu u odnosu na susjedne zemlje u regiji.

Po čemu je Hrvatska tako odskočila od drugih država, da je čak i Sveučilište u Oxfordu proglasilo među najučinkovitijima u svjetskim razmjerima, u borbi protiv korona virusa?

Ono što smatramo bitnim je da su se mjere u Hrvatskoj uvele u fazi kada je bio nizak broj potvrđenih slučajeva, odnosno u vrlo ranoj fazi epidemije. Smatramo da su ključne mjere koje su provedene u Hrvatskoj obustava rada djelatnosti koje nisu nužne za svakodnevni život, omogućavanje korištenja javnog gradskog prijevoza samo za osobe koje moraju raditi, ograničavanje kretanja stanovništva između teritorijalnih jedinica te obustava rada u odgojno-obrazovnim ustanovama i uspostava edukacije na daljinu, planiranje rada zaposlenika i njihova preraspodjela, omogućavanje rada od kuće u svim djelatnostima u kojima je to moguće te smanjivanje broja osoba prisutnih u prostorima poslodavca, mjere ograničavanja i posebne regulacije rada trgovina i tržnica, zabrana rada kafića, restorana, klubova i sličnih mjesta, kao i sportskih događaja u kojima se ostvaruje vrlo bliski kontakt između osoba. Svakako bih istaknula i vrlo ozbiljan pristup edukaciji stanovništva o novonastaloj epidemiji i neumornog prenošenja pravih poruka općoj populaciji.

Koliko je RO broj za SarsCov2 sada u RH?

Trenutni R0 za RH izračunat od strane https://epiforecasts.io/covid/posts/national/croatia/) izračunat je od strane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo prema metodologiju Robert Koch instituta te u travnju za RH iznosi 0,77.

Laički rečeno, koliko jedna osoba može zaraziti drugih-br. se kreće od 1,2, 2,2. do 5,7?

Kako i sama definicija R0 govori, ako on iznosi 1,2, to znači da će jedna osoba zaraziti 1,2 osobe. U stvarnim uvjetima najpraktičniji prikaz navedene situacije bio bi da će deset osoba zaraziti novih 12 osoba.

Smatrate li da broj potvrđenih slučajeva i realan broj zaraženih?

Prema trenutno dostupnim podacima, zaključno s 23. travnja 2020., učinjeno je ukupno 28.853 testiranja. S napredovanjem epidemije postupno se povećavao i broj testiranja te je vidljivo kako je s brojem povećanja broja testiranja po danu očekivano padao broj pozitivnih testova. Udio pozitivnih testova u ukupnom broju obavljenih testova iznosi 6,87 posto. Relativno nizak udio pozitivnih testova u ukupnom broju testiranja u ovom kontekstu svakako predstavlja dobar pokazatelj.

Što mislite o netipičnoj kliničkoj slici kod Covid-19, s obzirom da se u nizu kliničkih izvještaja navodi da dolazi do oštećenja organa (jetra, bubrezi, srce, mozak) zbog poremećaja zgrušavanja krvi i naglog pogoršanja nakon što pacijenti budu bolje tih od sedam do 14 dana?

Na žalost, u određenom dijelu slučajeva dolazi do poremećaja zgrušavanja krvi. Diseminirana intravaskularna koagulopatija (DIK) jedan je oblik takvoga poremećaja koji je zabilježen u COVID-19 pacijenata te je već sada poznato da dio smrtnih slučajeva zadovoljava kriterije za DIK. Stoga je iz kliničke perspektive vrlo bitno prepoznati pacijente pod rizikom te obratiti pozornost pri dijagnostičko-terapijskim postupcima u takvih pacijenata.

Koja je logika otvaranja restorana i kafića, ako smo i dalje u realnoj opasnosti od drugog vala virusa? Kako će to izgledati? Za stolom će smjeti sjediti najviše dvije osobe? Je li to uopće izvedivo, s obzirom na naš mentalitet?

Prilagodba mjera postupno će ponovno dovoditi u naše živote mnoge aspekte naše društvenosti, ali pod određenim pravilima i u propisanim okolnostima. Čovjek je društveno biće i istina je da smo mi po mentalitetu otvoreni, topli ljudi, koji vole druženja s obitelji i prijateljima, no još uvijek neće biti moguće uživati u društvu prijatelja, ili obitelji u restoranu, ili sjesti na kavu u omiljeni kafić, a da nećemo osjetiti promjenu u odnosu na stari način ponašanja u restoranima, ili kafićima. Pomno će se, kao i do danas, pratiti kretanje epidemiološke situacije i prilagodba će svakako imati faze prema normalizaciji, u koje ćemo ulaziti ovisno o epidemiološkoj slici. Poanta je postupnost, faznost i kriteriji koji moraju biti zadovoljeni da bi se iz jedne faze prelazilo u drugu.

Želite li komentirati tzv. švedski model, kojega dio javnosti osuđuje, a dio smatra odličnim rješenjem?

Ideja da se pridržavanje određenih mjera temelji na dobrovoljnoj bazi sa sobom nosi određene rizike. Strategija koja vrlo blagim mjerama dovodi do mogućnosti da se ljudi zaraze, prebole bolest i steknu imunitet medicinski gledano riskantna je i etički upitna. Također je bitno napomenuti da su određeni pokazatelji, poput stope smrtnosti u Švedskoj to i potvrdili. Smatramo kako bi usporavanje širenja epidemije trebalo provoditi aktivno i u svim dobnim grupama. Važno je broj zaraženih zadržati na razini sukladnoj kapacitetima zdravstvenog sustava.

Kako se nosite s kritikama dijela javnosti, koje smatra da nismo trebali uvesti tako stroge mjere te da Stožer zapravo djeluje protuzakonito i protuustavno?

Prateći odjek u javnosti, vidimo da su komentari većinom pozitivni. S obzirom na podršku koju građani iskazuju, broj kritika je zanemariv i jedva da smo ih osjetili, naravno, uvijek postoje oni koji bi željeli ili uvođenje, ili popuštanje neke mjere u nekom drugom vremenu, ili pod nekim drugačijim okolnostima, ali općenito uzevši, suradnja građana i stručnjaka odlična je i zahvaljujući dobrim reakcijama građana i pridržavanju mjera, Hrvatska ima tako dobre rezultate u usporedbi s drugim državama.

Naime, poznati su tzv. talijanski, španjolski pa čak i američki 'scenarij' obilježeni visokim brojem oboljelih i umrlih. Ako uopće postoji naziv za 'scenarij', onda hrvatski 'scenarij' pokazuje da su naše mjere odlične, uspjeh planiran pažljivo, s pravim mjerama koje su evidentno pravodobno primijenjene. Očito je da trenutačni uspjeh nije slučajan, on je rezultat zajedničkog promišljanja svih stručnjaka i dobre suradnje s našim građanima.

Primjerice, u početku epidemije bilo je važno smanjti broj ljudi na ulicama, susretanje i križanje ljudi na radnim mjestima i osvijestiti kod naših građana da je mobilnost ljudi jedan od ključnih načina širenja virusa u populaciji. Ništa od preporučenog ne bi polučilo rezultat i dalo ovako dobru epidemiološku situaciju da naši građani nisu bili savjesni i dosljedni u pridržavanju svih mjera. Na tome moramo jedan drugome, svatko od nas onome pored sebe, zahvaliti i dati podršku. Dakle, nije lako i nije jednostavno, ali možemo mi to. Do sada smo pokazali da smo izdržljiva nacija, da možemo proći kroz razne teške situacije i izaći iz njih pametno i složno.

Također, treba zahvaliti medijima što pomažu spriječiti širenje dezinformacija i prenose građanima naše poruke i sve informacije bitne za svakodnevno funkcioniranje u ovim posebnim okolnostima. Za kraj, najvažnije je da se svaki korak poduzet do danas ogleda u rezultatima koje upravo svjedočimo, to ulijeva povjerenje i pruža izvjesnu sigurnost da će se i normalizacija života moći jednog dana udahnuti punim plućima.

No do tada, svaka prilagodba mjera i svaki korak u tom smjeru mora biti pažljivo planiran, a rezultati ovise o svakome od nas osobno.

Hoćemo li nastaviti ponašati se odgovorno i pridržavati se preporučenih mjera? A zašto ne bismo?