MAMIĆI MORAJU U ZATVOR Vrhovni sud potvrdio kaznu!

Najviši sud je Zoranu Mamiću smanjio kaznu zatvora s četiri godine i 11 mjeseci na četiri godine i osam mjeseci, a bivšem porezniku Milanu Pernaru s četiri godine i dva mjeseca na tri godine i dva mjeseca. Uz to, Vrhovni sud je ukinuo presudu u dijelu koji se odnosi na optužbu da je Zoran Mamić poticao Pernara na zlouporabu te je u tom dijelu naloženo ponovljeno suđenje, priopćio je najviši sud.

Bivšem direktoru Dinama Damiru Vrbanoviću je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je osuđen na tri godine zatvora, dodao je najviši sud u priopćenju u kojem navodi samo inicijale optuženika.

Vrhovni sud je priopćio da je odbio optužbu tužiteljstva koja se odnosi na oduzimanje tri nekretnine upisanog zemljišnoknjižnog vlasništva supruge Zdravka Mamića pojasnivši da se imovina stečena kaznenim djelom može oduzeti samo ako je stečena nakon 21. rujna 2009. godine.

Sud je dodao da je u preostalom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda kojom se od Pernara oduzima imovinska korist od dva milijuna kuna, od Zdravka Mamića 52 milijuna kuna, a od Vrbanovića 25 milijuna kuna.

Vrhovni sud je precizirao da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti u odnosu na kazne te da je uzet u obzir način i trajanje počinjenja djela te njihova međusobna povezanost.

''Stupanj krivnje kod svih optuženika je visok. Pogibeljnost ovih kaznenih djela je  nedvojbeno velika kako s aspekta korumpiranja poreznog inspektora, tako i zbog izuzetno visokih iznosa stečene imovinske koristi, odnosno prouzrokovanja štete'', ocijenio je Vrhovni sud.

Najviši sud je porezniku Pernaru kao olakotnu okolnost cijenio dosadašnju neosuđivanost i činjenicu da je otac troje maloljetne djece, dok je otegotnim cijenjeno narušavanje ugleda javnih službi te povjerenja građana u njihovo funkcioniranje.

Vrhovni sud je istaknuo da je Zdravku Mamiću pri odmjeravanju kazne pravilno cijenjena dosadašnja neosuđivanost, dok mu je kao otegotna okolnost cijenjena upornost u počinjenju kaznenog djela i pokušaj prikrivanja svojeg ponašanja. Sud je precizirao da je Zdravko Mamić sačinjavao podneske kojim su se očigledno instruirali svjedoci o načinu kako bi oni trebali iskazivati na sudu.

Zoranu Mamiću i Damiru Vrbanoviću je kao olakotna okolnost cijenjena dosadašnja neosuđivanost, nadodao je Vrhovni sud.

Vrhovni sud: Ni prestroge ni preblage kazne

Najviši sud smatra da ove kazne nisu ni prestroge ni preblage te će ispuniti svrhu kažnjavanja. ''Kazne će i utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Uz to, kazne sadrže i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje su optuženici prouzrokovali'', zaključio je Vrhovni sud.

Zdravko Mamić, koji je uoči izricanja prve presude na osječkom Županijskom sudu pobjegao pred hrvatskim pravosuđem, zajedno sa svojim suoptuženicima od početka odbacuje optužbe o organiziranom izvlačenju novca iz zagrebačkog nogometnog kluba, dok za prvostupanjsku presudu tvrdi da je nezakonita.

USKOK se žalio na prvostupanjsku presudu jer je smatrao da su kazne trebale biti veće, posebno jer je Mamić osuđen da je pribavio čak 52 milijuna kuna za sebe i još 25 milijuna kuna za suoptuženog brata Zorana.

Najviše novca izvučeno je, prema presudi, preko lažnih dodataka ugovorima o transferima Dejana Lovrena i Luke Modrića protiv kojega je zbog lažnog svjedočenja na Mamićevu suđenju bila podignuta i optužnica, ali ju je sud odbacio.

U međuvremenu Zdravko Mamić je sa svojim suradnicima odbacio krivnju iz nove optužnice zbog izvlačenja oko 200 milijuna kuna iz Dinama.

U nastavku pročitajte cijelu odluku suda:

"Vrhovni je sud u povodu žalbi optuženika, USKOK-a i drugih osoba (na koje je prenesena imovinska korist) djelomično odbio optužbu, djelomično potvrdio, djelomično ukinuo i djelomično preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Osijeku.

Riječ je o kaznenom postupku koji se odnosio na četiri događaja i četvoricu optuženika.

Odlukom Vrhovnog suda pravomoćna je osuda za četvoricu optuženika i tri događaja. Za dvojicu optuženika (prvi i treći) zbog ukinutog dijela prvostupanjska je presuda preinačena u odluci o kazni.

Ukinut je dio prvostupanjske presude koji se odnosi na optužbu da je prvi optuženik 2012. iskoristio svoj položaj kao porezni inspektor i postupao na poticaj trećeg optuženika tijekom poreznog nadzora. Tereti se da nije utvrdio sve okolnosti bitne za utvrđenje zakonitih prihoda i rashoda te porijeklo novca kojim je treći optuženik vratio pozajmice jednom nogometnom klubu u iznosu preko 24 milijuna kuna. Utvrđenja prvostupanjskog suda za sada nemaju uporišta u izvedenim dokazima. Za isti događaja prvostupanjski je sud izdvojio dio optužbe koji se odnosi na primanje i davanje mita i oslobodio ove optuženike. U drugom, osuđujućem dijelu, zaključio je da je prvi optuženik postupao s ciljem onemogućavanju naknadnog poreznog nadzora.

Vrhovni sud smatra da nisu potpuno utvrđene sve okolnosti te da je nejasna teza prvostupanjskog suda o motivima postupanja prvog optuženika. Prvostupanjski sud zanemaruje da porezna tijela uvijek mogu ponoviti provjere kontrole imovine i prihoda u slučaju nalaženja novih okolnosti. Prvostupanjski će sud u odnosu na ukinuti dio iznova provesti raspravu i donijeti novu odluku koju će pravilno i potpuno obrazložiti.

Prvi i treći optuženik su osuđeni zbog događaja tijekom poreznog nadzora 2015. Prvi optuženik postupao je na traženje trećeg optuženika i uz obećanu nagradu. Za trećeg optuženika umanjio je obvezu poreza na dodanu vrijednost, poreza na dobit te pripadajuće kamate (ukupno 919.297,46 kuna). Treći optuženik mu je za to isplatio neutvrđenu novčanu naknadu kao mito. Međutim, voditeljica u poreznoj upravi je utvrdila da je rješenje koje je sastavio prvi optuženik nezakonito, poništila ga i pravilno odredila porezne obveze.

Treći odgađaj odnosi se na trojicu optuženika koji su osuđeni zbog postupanja 2011. tijekom poreznog nadzora nogometnog kluba. Postupali su kako bi prikrili prividne pravne poslove i time izbjegli plaćanje poreza na dohodak i prireza, a osigurali nepripadajuća novčana sredstva trećem optuženiku. Drugi optuženik, izvršni dopredsjednik i član uprave nogometnog kluba, te četvrti optuženik, glavni direktor i član uprave, u dogovoru s trećim optuženikom neistinito su prikazali da jednom igraču pripada polovica naknade koju je klub dobio za njegov transfer. Naložili su plaćanje novčanog iznosa s računa kluba na račun igrača. Igrač je taj novac proslijedio trećem optuženiku, koji je pak s tim novcem vratio pozajmice koje mu je davao klub. Time su oštetili nogometni klub za 35.840.396,14 kuna, a trećem optuženiku pribavili korist od 25.894.262,83 kune.

Četvrti događaj odnosi se na osudu drugog optuženika, izvršnog dopredsjednik i člana uprave nogometnog kluba, zbog nebrige o imovinskim interesima tog kluba. Znao je u trenutku kada je jedan igrač 2008. odlazio iz kluba da nije postojao nikakav ugovor na temelju kojega bi pola od ostvarenog iznosa transfera trebalo pripasti igraču, a pola klubu. Naknadno je neistinito sačinio aneks o podjeli iznosa transfera između kluba i igrača na jednake dijelove, koji je antedatirao. Time je stvorio prividnu osnovu za podjelu novca. Novac je isplaćivan s računa kluba na račun igrača koji je potom predavao novac drugom optuženiku i prema njegovim uputama članovima njegove obitelji. Time je drugi optuženik za sebe pribavio 52.037.4335,73 kune, a oštetio nogometni klub za 80.030.927,25 kuna.

Imovina stečena kaznenim djelom se može oduzeti samo ako je stečena nakon 21. rujna 2009. zbog čega je trebalo odbiti optužbu u odnosu na oduzimanje tri nekretnine upisanog zemljišnoknjižnog vlasništva supruge drugog optuženika. U preostalom je dijelu potvrđena prvostupanjska presuda i od prvog optuženika oduzeta je imovinska korist 2.097.373,43 kuna, od drugog optuženika 52.037.435,73 kune te od trećeg optuženika 25.894.262,73 kune.

U odnosu na kazne prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne okolnosti. Uzet je u obzir način počinjenja djela za koje su optuženici osuđeni, trajanje počinjenja djela te njihova međusobna povezanost. To sve nadilazi načine počinjenja koji su inače potrebni za ostvarenje ovakvih kaznenih djela. Stupanj krivnje kod svih optuženika je visok. Pogibljenost ovih kaznenih djela je nedvojbeno velika kako s aspekta korumpiranja poreznog inspektora, tako i zbog izuzetno visokih iznosa stečene imovinske koristi, odnosno prouzrokovanja štete.

Za prvog optuženika (poreznog inspektora Milana Pernara, op. a), zbog ukidanja dijela prvostupanjske presude osuda se odnosi za dva kaznena djela. Kao olakotna okolnost je cijenjena dosadašnja neosuđivanost. Otac je troje maloljetne djece. Svojim je postupanjem narušio ugled javnih službi te povjerenje građana u funkcioniranje javnih službi. Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kaznu za kaznena djela koja je počinio ovaj optuženik pa je prihvatio kazne zatvora 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo zlouporaba položaja i ovlasti u pokušaju i (jedna) godina za primanje mita te ga osudio na jedinstvenu kaznu 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca.

Drugi optuženik (Zdrako Mamić, op. a) je dan prije objave prvostupanjske presude pobjegao iz Republike Hrvatske kako bi izbjegao provođenje odluka sudbene vlasti. Nalazi se u drugoj državi i nije izručen Republici Hrvatskoj. Određen mu je istražni zatvor i za njim raspisana tjeralica. Prilikom odmjeravanja kazne pravilno mu je prvostupanjski sud cijenio dosadašnju neosuđivanost kao olakotnu okolnost. Od otegotnih okolnosti cijenjena je upornost u počinjenju djela koja se ogleda i u pokušaju prikrivanja svojih ponašanja (sačinjavao je podneske kojim se očigledno instruira svjedoka o načinu kako bi isti trebao iskazivati na raspravi). Za njega odluka o kazni nije preinačena. Pravilno je prvostupanjskom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 6 (šest) godina i 6 (šest) mjeseci).

Treći optuženik (Zoran Mamić, op. a) je neosuđivana osoba. Zbog ukidanja dijela prvostupanjske presude sada je osuđen za tri kaznena djela. Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kaznu za kaznena djela koja je počinio ovaj optuženik pa je prihvatio kazne zatvora 1 (jedna) godina i 10 (deset) mjeseci za kazneno djelo poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti, (jedna) godina za davanje mita te 2 (dvije) godine zbog pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju i osudio ga na jedinstvenu kaznu 4 (četiri) godine i 8 (osam ) mjeseci.

Četvrtom optuženiku (Damiru Vrbanoviću, op. a) je kao olakotna okolnost cijenjena dosadašnja neosuđivanost. Pravilno je prvostupanjskom presudom osuđen na kaznu zatvora 3 (tri) godine.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da ove kazne nisu ni prestroge ni preblage te će ispuniti svrhu kažnjavanja. Počiniteljima ovakvih kaznenih djela mora se izreći odgovarajući prijekor u smislu kažnjavanja u skladu sa stupnjem njihove krivnje, a istovremeno ostvariti individualnu i generalnu svrhu kažnjavanja. Kazne će i utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Osim toga, kazne sadrže i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje su optuženici prouzrokovali.