'DUBOKI UZDAH JUGOSLAVENSKE UTOPIJE'

Malić: Mirotvorne udruge ni riječju ni mišlju nisu se oglasile nakon terorizma na Markovom trgu, a prijetnju vide u 30. obljetnici Domovinskog rata

Autor

js

Hrvatski istraživački novinar Gordan Malić na društvenim mrežama osvrnuo se na "pomirbu", odnosno inicijative koje se javljaju tri desetljeća od početka rata. 

25.02.2021. u 10:44
Ispiši članak

Malića je potaknula inicijativa novinarke i mirovne aktivistice Barbare Matejčić o 'antiratnoj povijesti'. 

"Potaknuta predavanjima koje branitelji drže u školama, organiziram za učenike predavanje 'Sat (anti)ratne povijesti' koji će održati branitelj s višegodišnjim iskustvom ratišta u Hrvatskoj te će ga moći pitati sve što ih zanima o ratu.

Naime, sliku rata i sjećanje na rat u Hrvatskoj kreirali su u mnogome muškarci-ratnici. Ta je slika herojska i u njoj su mjesto našli oni koji su dali živote u borbi, oni koji su uništili najviše tenkova, oni koji su oslobodili teritorij. Slave se vojne operacije, veličaju se pobjede. Antiratni, mirovni glasovi vojnika i njihovo traumatično iskustvo ratovanja ne oblikuju službenu kulturu sjećanja na Domovinski rat.

'Sat (anti)ratne povijesti' pokušaj je da se u tu sliku rata uključe i glasovi branitelja koji na rat gledaju kao na zlo i patnju kako bi, prvenstveno, mlađe generacije uvidjele kompleksnost i užas rata te da na branitelje ne gledaju kao na heroje kojima su to bili 'dani ponosa i slave', već kao na ljude koji su u tom užasu proživljavali strah, patnju, neizvjesnost, gubitke - najgore dane svoga života".

Kako Malić piše, Matejčić je tim je riječima inicirala online nastavu iz "(anti)ratne povijesti".

"Društvenim mrežama širi se podrška takvoj civilnoj ideji, koja rat i ulogu branitelja u njemu promatra u svjetlu drugačijem od službenog i protokolarnog. U redu, zašto da ne. Država koja je pobjedila u nametnutom ratu već je ogrezla u protokolima i obljetnicama koje imaju karakter političkih kampanja", piše Malić i nastavlja:

"Ali na koji od izvedivih načina 'sjećanje na rat' kako ga doživljavaju mirovni aktivisti koji nisu sudjelovali u ratu, može postati slika rata koju u sebi nose hrvatski branitelji i vojnici? Viralnim pranjem mozga, no war inžinjeringom, hipnozom? Sve u vezi ove inicijative govori o stanju svijesti na mirotvornoj sceni. Potpuno je odvojena od stvarnosti, dezorijentirana i nespremna na suočavanje. Da bi ste uspostavili slobodni dijalog, bilo kakav, osnovno je da sugovorniku dopustite slobodno mišljenje. To znači razgovor s braniteljem kao takvim, makar on pripadao i većinskoj skupini branitelja. Onoj koja misli da je obrana zemlje i ljudi u njoj po cijenu vlastitog života, nešto kompleksnije od samog užasa i nešto više od traume. Možda ne u mjeri koju imaju mirovni aktivisti dok se bave svojim važnim zadaćama, ali i branitelji su imali neke ideale u tom ratu. Oni su između ostalog i (anti)ratni pobjednici, odnosno oni zbog kojih je agresija stala. Ali inicijativa mirovne aktivistice ne bi uspjela kao dijalog, jer je zamišljena kao propovijed.

Ovaj viralni konkurs za ratnog antiheroja, onog koji bi priznao da je Domovinski rat bio besmislen, a njegov braniteljski put samo teška patnja i izgubljeno vrijeme za jedan promašeni cilj kakav je pobjeda nad agresorom, raspisan je na 30. obljetnicu početka rata. Trideset godina nakon početka i više od četvrt stoljeća po završetku rata, Hrvatskom se raspiruje antiratna ideja. Postoji li i jedan vidljivi razlog da mladi ljudi, intelektualci, NGO aktivisti i njima bliski političari 'novog doba' danas vode mirovnu kampanju u ovoj zemlji, šalju pacifističke poruke i miroljubivo se okupljaju na trgovima ili na fejsu? Ja ga ne vidim".

Hrvatsko društvo je mlaka bara bez vrenja, nastavio je novinar.

"Ni dugotrajni lockdown nije uspio mobilizirati desnicu na građanski neposluh kakav smo proteklih dana viđali u Njemačkoj, Nizozemskoj ili Ujedinjenom kraljevstvu. Društvo se ne militarizira, a država ne naoružava, iako to naši susjedi u Srbiji rade. Našu Vladu vodi politički umjereni premijer. Njegova administracija zavela je teror umjerenosti, prosječnosti i bezličnosti. U Vladi sudjeluju predstavnici srpske manjine. Jedan je i potpredsjednik.

Za to vrijeme u državi se dogodio jedan jedini ekstremistički incident i otvoreni poziv na oružano nasilje. Prije nekoliko mjeseci na Markovom trgu mladi ekstremist pucao je na zgradu Vlade i hrvatske policajce. Povod napadu na Banske dvore, između ostalog, bilo je učešće Srba u vladi HDZ-a. Ipak, to nije zabilježeno u kalendaru mirotvornih udruga. Nisu se oglasile ni riječju, ni mišlju, a kamoli djelom na taj akt čistog terorizma.

Pravu prijetnju miru oni vide u obljetnicama Domovinskog rata kakva je ova trideseta. U evociranju stradanja hrvatskih gradova i sela, a ponajviše u obljetnicama pobjede nad velikosrpskim agresorom. Nervira ih činjenica da se do toga moralo doći uz žrtve i sva ta nepotrebna sredstva ubijanja. Umjesto antiratnim španciranjem po trgovima gdje se cirka piva uz glazbu osamdesetih. Protiv su ideje da u ratu postoje strane i da se moraš odlučiti kojoj pripadaš, ili da ne sudjeluješ u tome što također frustrira... Ukratko, sve u vezi s ratom ih uznemiruje i dovodi do potrebe za angažmanom. Ne pada im napamet da se sjete na koji način je zaustavljen Hitler, ili kako su junaci njihove povijesti, jugoslavenski komunisti, došli do pobjede nad suradnicima okupatora 1945. Reklo bi se, pucanjem i ubijanjem neprijatelja, što ratnih, što političkih, što usputnih. Ubijali su u ratu, a jedno vrijeme i poslije njega. Nakon oslobađanja Zagreba napunili su preko 70 masovnih grobnica neprijateljima svih vrsta. Fašizam je već bio pobjeđen kad se to događalo. Svejedno, današnji miroljubivi antifašizam smatra da su komunistička revolucija i oružana borba bile opravdane jer su s druge strane imali fašiste, nacionaliste i klerikalce - one koju su započeli ratove devedesetih...".

Nema u toj retorici ništa moderno ili novo za novo doba, piše dalje Malić.

"Istu utopiju o jugoslavenstvu i zajedništvu ovih naroda, ili naroda u signularu, slušali smo prije 90-ih i rata kojeg su, stvarno, započeli - komunisti i JNA. Na portalima antifašističkih udruga, mlađe generacije uči se kultu slavenstva i upoznaje s tragičnom sudbinom župnika Juraja Križanića koji je pojam panslavizam upotrijebio dva stoljeća prije Ljudevita Gaja. Iza Križanića su u materijalnom smislu ostali tek neupotrebljiva gramatika rusko-hrvatsko-srpskog jezika (slavenski esperanto) i propala ideja o jedinstvenoj kršćanskoj crkvi u jedinstvenoj slavenskoj državi. I takav promašeni idealist, nesumnjivo genijalni fantast kojeg je Krleža pretvorio u simbol jugoslavenske kulturne tradicije, skončao je s ORUŽJEM u ruci u redovima poljske vojske prilikom turske opsade Beča.

Križanićev viralni kult stopio se ovih dana s karminama za jednog popularnog pjevača, a proteklih tjedana i sa smrću jedne poznate glumice. Kao da se nakon svake od tih smrti 'iz zajedničke prošlosti', čuje duboki uzdah jugoslavenske utopije koja je dva puta stvorila jedinstvenu državu, oba puta kao diktatura. Utopija i zavičaj klasične su hrvatske predodžbe o državi u nedostatku prave države, pisao je prije 100 godina Ivo Pilar. U našem mentalitetu ništa se otada nije promijenilo. Utopiji, kakva god ona bila, ne može konkurirati realnost niti jedne države i ni jedna vlast. Hrvatska je javna scena zato prepuštena raznim anakronim fantastima i svakovrsnim radikalima.

Dobro, tu su još Kutle i Pripuzi da nas vrate u kakvu takvu stvarnost", zaključio je novinar.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.