''Majka iz pakla'' osuđena na 33 godine, je li i to premalo za anđelka Denisa?

Za ubojstvo sina sudilo joj se zajedno s maloljetnicom koja joj je u zločinu pomagala, no novinari su prilikom izricanja njene kazne morali napustiti sudnicu. Tužiteljstvo je u svom završnom govoru ustvrdilo kako smatra dokazanim da su Pašić i maloljetnica, tada 14-godišnjakinja odbjegla iz Doma za odgoj djece i mladeži u Puli, 23. svibnja prošle godine u poslijepodnevnim satima jastukom ugušile Chiarinog sina u stanu u Akvilejskom prilazu, a potom tijelo dječaka odnijele i bacile u more uz obalu bivše vojarne Vallelunga.

Prve reakcije javnosti očekivane su- KAZNA JE PREBLAGA! Vidljivo je to već po komentarima na društvenim mrežama, u kojoj građani, kao i netom nakon užasavajućeg ubojstva, traže za Chiaru Pašić- smrtnu kaznu. Iako, naravno, znaju da u Hrvatskoj, kao članici Europske unije nema te mjere, no, ljudi strahovito emotivno reagiraju na ovaj slučaj bez presedana u Hrvatskoj.

Stravično ubojstvo trogodišnjega dječačića Denisa, kojega je svojim rukama zadavila, a potom bacila u obližnju uvalu njegova majka, Chiara Pašić, u svibnju 2017. godine u Puli, šokirala je, zgrozila i podigla na noge ne samo Hrvatsku, već i Europu. Brojni su europski mediji izvijestili o sumanutoj monstruoznoj Chiari, koja je svoje nevino dijete hladnokrvno ubila, u suradnji s još dvoje pomagača, od kojih je jedna maloljetnica.

Državno odvjetništvo smatra dokazanim da su Pašić i maloljetnica, tada 14-godišnjakinja, odbjegla iz Doma za odgoj djece i mladeži u Puli, 23. svibnja prošle godine u poslijepodnevnim satima ugušile Chiarinog sina u stanu u Akvilejskom prilazu, a potom tijelo dječaka odnijele i bacile u more uz obalu bivše vojarne Vallelunga. 

Pašić je zatim prijavila pulskoj policiji da joj je dijete nestalo dok se igralo u parku kod zgrade u Akvilejskom prilazu. Premda se policajcima njezina priča od početka nije činila uvjerljivom, po Puli je pokrenuta potraga za trogodišnjakom. Istovremeno, policajci su bili uporni s pitanjima te se majka u ranim jutarnjim satima slomila i odvela ih do tijela dječaka u uvali Vallelunga.

Chiara Rojnić, udana Pašić, smišljeno je planirala ubojstvo malenoga sinčića Denisa. Nije to, kako su nam govorili dobro upućeni, bilo nikakvo ludilo koje je monstruma uhvatilo u trenutku, jer joj je maleni smetao, obzirom da je planirala ići na put u Makedoniju, novom ljubavniku kojega je upoznala preko Facebooka, kao što je i inače svoje muškarce nalazila putem društvenih mreža.

Tu kobnu noć, Chiara je, rekli su nam nakon što se zločin dogodio, nesretnog Denisa najprije nalijevala rakijom i tabletama (koje su u stanu ostale od djeda). Maleni je pao u nesvijest, a kada se probudio, izgovorila je bijesno: ''P.... ti materina, šta si još živ?!". Maleni je samo prošaputao: ''Mama, šta ja ću umrijeti?". Nakon toga ga je zadavila, uz pomoć 14-godišnje problematične prijateljice iz Doma za odgoj djece i mladeži u Puli. Upravo je ta maloljetnica od 14 godina poslala mobitelom sliku malenoga svojoj mami, a potom drugu sliku mobitelom, a na toj je slici bila puna šaka tableta.

U Puli su se odmah doznali jezivi detalji

Dakle, bilo je to itekako planirano ubojstvo. Cijela Pula je to znala, kao što se odmah pretpostavljalo da će se na budućem suđenju ubojica izvlačiti na ''psihičku neubrojivost''. Slučaj je preuzeo jedan od najpoznatijih pulskih odvjetnika, Davor Štorga, koji je u ovom mučnom predmetu zacijelo vidio i vlastitu mogućnost za profesionalni napredak i ulazak u A-ligu hrvatskih odvjetnika. Razgovarali smo tada i s brojnim uglednim odvjetnicima koji su nam rekli da sigurno ne bi nikada preuzeli ovakav stravičan slučaj, upravo stoga jer je riječ o ubojstvu djeteta. No, Chiara Pašić morala je, dakako, imati odvjetnika, stoga se Štorga prihvatio toga slučaja.

Oglasila se javno i resorna ministrica Nada Murganić, poručivši kako su u ovom slučaju zabilježeni ozbiljni problemi u radu pulske socijalne službe, koja je vodila predmet nesretnoga Denisa.

Društvene su mreže tada ''eksplodirale'' od prijetnji i uvreda Chiari Rojnić, prijetilo joj se smrću, pozivalo na uvođenje smrtne kazne, doslovce na linč ne samo nje, već i njezine majke i sestre, koja je također imala burnu i problematičnu prošlost.

Denis Pašić pokopan je na mjesnom groblju u Elezovićima blizu Velike Kladuše, od kuda je njegov otac Rešid. Posljednji ispraćaj pokojnog dječaka bio je u dvorištu Rešidove obiteljske kuće, a on je bio pod budnim okom zatvorskih policajaca, koji su ga jedva obuzdali da ne skoči u grob vlastitog sina. Naime, on i dalje služi tri godine zatvora, a Rešidova sestra kazala je da je dječakov otac osuđen je na tri godine jer je pretukao Chiaru i svog susjeda kada ih je zatekao u krevetu nakon što se vratio s posla.

Iako će Chiara Pašić, ostane li doista u zatvoru 33 godine, iz njega izići u postarijoj dobi, a njezin je život zauvijek izgubljen, ništa ne može vratiti malenoga Denisa. Stoga, sve da je osuđena i na 200 godina zatvora, kako se to često događa u SAD-u, svaka je kazna preblaga. Premala, besmislena i u potpunosti promašena. No, zakone valja poštivati, čak i u ovakvom strašnom slučaju zbog kojega je plakala cijela Hrvatska.