Mađari su pripojili dio Hrvatske i to im je zadnji pokušaj: 'Da nam nisu uzeli more...'

Posljednja aneksija Međimurja dogodila se upravo u travnju 1941. godine nakon što su nacistička Njemačka i njezini saveznici (uključujući Ugarsku, današnju Mađarsku) napali Kraljevinu Jugoslaviju. Drugi svjetski rat u Međimurju počeo je njemačkim bombardiranjem ciljeva u Čakovcu 6. travnja 1941. godine. Ustaška vlast trajala je svega nekoliko dana nakon proglašenja NDH. Mađarska vojska 16. travnja 1941. prešla je rijeku Dravu i uspostavila okupaciju Međimurja. Bit će to posljednji put u povijesti da je Mađarska vojno okupirala neki dio Hrvatske.

Međutim, jednako kao i ideja Velike Srbije, ideja Velike Mađarske još uvijek je prisutna u određenom dijelu mađarskih intelektualnog kruga. Najbolje tome svjedoči i izjava Viktora Orbana iz 2022. godine kada je izjavio: "Oni koji imaju more i luke mogu donijeti naftu na tankerima. Da nam nisu uzeli more, i mi bismo imali luku". Time je jasno aludirao na Rijeku i hrvatsku obalu, čiji su dijelovi nekoć bili u sastavu Ugarske, u sklopu negdašnje Austro-Ugarske, a to je tek jedna u nizu izjava kojima mađarski dužnosnici potvrđuju da i dalje imaju "oko" na Hrvatskoj.

Treba istaknuti, da je vrijeme okupacije Međimurja Mađarskom upravljao znameniti mađarski državnik Miklós Horthy. Na čelu Mađarske bio je više od 24 godine – od 1920. do 1944. godine. Službeno je Mađarska u tom razdoblju bila kraljevina (Magyar Királyság), ali u praksi nije postojao kralj, nego je prijestolje bilo "prazno". Horthy je u tim uvjetima držao vlast kao "regent Kraljevine Mađarske" (mađ. "Magyar Királyság Kormányzója"). On je naime iskoristio raspad Jugoslavije kako bi teritorijalno proširio Mađarsku te okupirao dijelove Hrvatske, nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske 1918., kad je Međimurje postalo dio tadašnje Kraljevine SHS (kasnije Jugoslavije).

Horthy Miklós kormányzó bevonulása Kassára. pic.twitter.com/WrkvRuSpI5

— Honfoglaló Magyarok🇭🇺 (@HonfoglaloMagy) November 9, 2024

Repersija nad Hrvatima

U vrijeme mađarske okupacije Međimurja i Drugog svjetskog rata Horthyjeva je Mađarska surađivala s Adolfom Hitlerom, no ipak je bila prilično umjerena u odnosu na druge desne režime. Međutim, iako je Horthy  u dobi od 14 godina došao u Rijeku pohađati Pomorsku akademiju, bio časnik u Austrougarskoj mornarici te imao vilu u pulskoj gradskoj četvrti Veruda, u Međimurju je provodio represivni režim. Već prve godine okupacije 1941. počinje progon hrvatske inteligencije i činovništva iz čitavog Međimurja, na čijem je području uvedena civilna uprava te su formirani kotarski sudovi u Prelogu i Čakovcu. Provodi se i žestoka mađarizacija, a u proljeće 1944. počinje masovna deportacija Židova koji su odvedeni u Nagykanizsu, a zatim u Auschwitz. Period tzv. Travanjskog rata, tijekom kojeg je okupirano Mađimurje ostao glavni razlog napetosti između NDH i Mađarske, a u jednom trenutku prijetilo se i prijekidom diplomatskih veza. 

Oslobađanje Međimurja od mađarske okupacije počinje 31. ožujka 1945. savezničkim bombardiranjem Čakovca. Nakon toga Mađari se povlače u velikom broju. U Grad Čakovec ušla je bugarska vojska i Crvena armija uz pomoć lokalnih partizanskih jedinica 6. travnja 1945., nakon čega je Međimurje vraćeno Hrvatskoj. Horthy je svrgnut nakon što su njemačke snage okupirale Mađarsku  i postavile pronacističku vladu Ferenca Szálasija i njegove fašističke stranke imena Stranka strjelastog križa (mađ. Nyilaskeresztes Párt). Odveden je u  zatvor u Bavarskoj, gdje je ostao do kraja Drugog svjetskog rata, a onda je i tamo ostao na slobodi. Naime nakon rata, Amerikanci nisu optužili Horthyja za ratne zločine. Nastavio je živjeti na slobodi u Bavarskoj. U Mađarsku se, dakako, nije mogao vratiti jer su tom zemljom zavladali komunisti.

Mađarski ministar hvali zločinca iz Drugog svjetskog rata: Sjećate li se Orbanovog negiranja Hrvatske?

Horthy se 1950. preselio u Portugal, i to u primorski grad Estoril, poznat kao turističko središte s plažama. Zanimljivo je da je u Horthyjevo doba Estoril bio okupljalište prognanih europskih vođa i monarha. Naime, u okolici Estorila živjeli su osim admirala Hothyja i prognani talijanski kralj Umberto II., zatim prognani rumunjski kralj Carol II. te bivši španjolski kralj Juan Carlos (u to vrijeme još dječak). Osim njih, tamo je ljetnikovac sagradio i portugalski vođa Salazar. Admiral Miklos Horthy umro je u Estorilu u visokoj dobi od 88 godina, a nikada nije odgovarao za okupaciju Međimurja. Da je Horthy i dalje istaknuta ličnost u Mađarskoj pokazuje i izjava bivšeg ministar graditeljstva i prometa Viktora Orbána, János Lázár, iz rujna 2023. koji je pohvalio mađarskog vođu iz Drugog svjetskog rata i nacističkog saveznika kao "izuzetnog šefa države, pravog mađarskog domoljuba i herojskog vojnika".