LICEMJERNA EUROPA Političari iz starih članica Unije nisu otporni na korupciju, ali drugima vole soliti pamet

Tako često u izvješćima koja redovno objavljuje Europska komisija nove zemlje članice obično završe na samom dnu, a percepcija korupcije u njima je najveća. Upravo u tom grmu leži zec - u percepciji. Dakle, nitko ne može s potpunom sigurnošću reći koliko je neka zemlja korumpirana ili nije, ali percepcija rješava stvar. 

Naravno, u zemljama u tranziciji, kakve su zemlje s Istoka Europe korupcija jest velika ili je bar bila, no to nabijanje kompleksa od starih članica znalo je dovoditi do frustracija, kako domaćih političara tako i građana pojedine zemlje. 

Objavljivanje videa u kojem jedan europski političar koji je novim članicama solio pamet o demokraciji i korupciji uhvaćen upravo u korupcijskoj aferi dolazi kao mala zadovoljština. Nije donedavni austrijski potpredsjednik Vlade Hans Christian Strache jedini. No nedvojbeno je uhvaćen s prstima u pekmezu gdje potencijalnim ruskim investitorima obećava poslove na javnom natječaju nakon izbora, ako pomognu u predizbornoj kampanji i preuzmu najtiražniji austrijski dnevni list. Kada su austrijske tvrtke i banke u pitanju treba se dodatno podsjetiti i koruptivnog ulaska Hypo Alpe-Adria banke u zemlje jugoistočne Europe.

Ni poslovično nepotkupljivi Nijemci nisu lišeni političara i stranaka koji vole crne fondove i novac za lobiranje ili usluge, koji vole prepisivati diplomske ili doktorske radove. Helmut Kohl jedan od najvećih njemačkih političara na prijelazu stoljeća i politički otac i mentor Angele Merkel na kraju je kao i naš bivši premijer Ivo Sanader, imao problema zbog financiranja stranke iz tzv. crnih fondova, koji su punili razni poduzetnici, možda i novcem, takvu sumnju ne treba isključiti, opljačkanom u procesu privatizacije u Istočnoj Njemačkoj.

Jedan od vodećih njemačkih političara, nekadašnji ministar obrane Karl-Theodor zu Guttenberg, optužen je za plagiranje dijela svoje doktorske disertacije. Guttenberg je po mnogima bio jedan od najvećih favorita za kancelara Njemačke i uživao je velike simpatije u njemačkoj javnosti.

A ni njemačke tvrtke nisu uzor drugima. Nedavno je upravo u Hrvatskoj Državna komisija za kontrolu javne nabave poništila odluku HŽ Infrastrukture da dodijeli izradu studije o modernizaciji željezničke pruge M202 Zagreb GK – Rijeka, na dionici Oštarije – Šćitarjevo zajednici ponuditelja Željezničko projektno društvo d.d., Granovo d.o.o., Institut IGH d.d., Rijekaprojekt d.o.o. i IPZ d.d.

Naime, zajednica tvrtki je za podugovaratelja u izradi studije izabrala DB Engineering & Consulting (DBI) iz Njemačke, tvrtku koju je Općinski sud Frankfurt am Main u svibnju 2015. godine kaznio s čak 1,6 milijuna eura. Sud je utvrdio da su djelatnici DBI-a između 2003. do 2008. davali mito u Grčkoj, Libiji i Tajlandu, a kako tvrtka nema adresu poslovanja u Hrvatskoj, zajednica ponuditelja je to bila dužna prijaviti.

I Lufthansa je tužena sudu u Strasbourgu zbog korupcije u Hrvatskoj. Naime, nakon što pravni zastupnik Lufthanse u Hrvatskoj nije uspio legalnim putem otkupiti međunarodno zaštićeni znak Air Plus kojim se duži niz godina protuzakonito služi Lufthansina firma kćer pod imenom Lufthansa AirPlus Servicekarten GmbH započela je beskrupulozna operacija protupravnog otimanja logotipa (uličnim rječnikom: krađe) nositelja iz Zagreba putem Željka Topića koji se kao ravnatelj DZIV-a odazvao na poziv osumnjičenog odvjetnika Matijevića te administrativnim putem kroz bazu podataka DZIV-a RH pokušao protupravno oduzeti zaštićeni žig. 

Nisu ni finske tvrtke otporne na davanje mita kad žele prodati svoje proizvode. Finski Okružni sud osudio je menadžere Patrie Heikka Hulkkonena i Reija Niittynena za podmićivanje hrvatskih dužnosnika u razdoblju od 2005. do 2008. kako bi na natječaju osigurali kupnju od tog proizvođača. Hrvatska je na javnom natječaju 2007. godine kupila 84 oklopna vozila za 112 milijuna eura, a s tvrtkom Đuro Đaković je dogovoreno da će se dio vozila proizvoditi u Slavonskom Brodu, a Finci su Stjepanu Mesiću, bivšem predsjedniku Hrvatske, Bartolu Jerkoviću, tada direktoru tvrtke Đuro Đaković - Specijalna vozila, i Franji Greguriću, bivšem hrvatskom premijeru, obećali isplatu mita. Svi spominjani u vezi s primanjem mita više su puta rekli da su tvrdnje o podmićivanju laž i da oni nemaju nikakve veze s tim. Na kraju procesa Finski državni odvjetnik Jukka Rappe nije se u zakonskom roku žalio finskom Vrhovnom sudu na presudu  prema kojoj je proizvođač vojne opreme Patria oslobođen optužbe za podmićivanje hrvatskih dužnosnika prilikom prodaje oklopnih vozila 2007. godine čime je završila osam godina duga 'afera Patria'. 

I njemački tehnološki div Siemens desetljećima je imao sustav crnih blagajni iz kojih je plaćao mito političarima kako bi osigurao poslove za tu tvrtku. Tako je ime "Siemens" postalo simbolom najvećeg skandala s podmićivanjem u njemačkom gospodarstvu ikad. Istražitelji su 2006. naišli na sumnjive isplate vrijedne ukupno 1,3 milijarde eura. Posljedica svega su bile oštre kazne: Siemens je SAD-u i njemačkom pravosuđu isplatio 1,2 milijarde eura i još najmanje toliko da bi se raščistilo činjenično stanje.

Utaja poreza, pranje novca, pronevjera samo je dio popisa grijeha za koje se sumnjičilo Deutsche Bank. Proizvođač autobusa i kamiona MAN podmićivao je u mnogim zemljama osobe koje su donosile odluke o narudžbama i to u milijunskim iznosima, kako bi sklapao poslove s javnim i privatnim tvrtkama.

Kod proizvođača automobila Daimlera istražitelji su otkrili slučajeve podmićivanja u najmanje 22 zemlje. Volkswagen je članove zaposleničkih vijeća udobrovoljavao skupim poklonima, luksuznim putovanjima i seksualnim orgijama, a VW je nedavno priznao i da je varao na podacima o emisiji štetnih plinova njihovih automobila s dizelskim motorima kako bi prošli probne testove.

O Italiji ne treba previše govoriti. Ta zemlja je nakon politike čistih ruku dovela do raspada demokršćanskih stranaka i socijalista te njihove koalicijske vlade nakon čega je premijer Craxi pobjegao je u Tunis, a na vlast je uskoro došao Silvio Berlusconi, u najmanju ruku najkontroverzniji premijer u Europi iza kojeg se vuku afere teške milijarde. No budući da je oslobođen optužbi ili su slučajevi otišli u zastaru, za sada ima samo jednu konačnu presudu i to iz kolovoza 2013. zbog porezne prijevare zbog koje je morao odraditi nekoliko sati društveno korisnog rada, ali je i izgubio zastupničko mjesto u parlamentu.

Ništa nije bolje ni u Francuskoj. Bivšem francuskom predsjedniku Nicolasu Sarkozyju sudi se zbog navodne zloupotrebe položaja kako bi prikrio detalje o nepravilnostima u predizbornoj kampanji 2007. godine. Slučaj je pokrenut nakon što su istražitelji prisluškivali telefone kako bi istražili tvrdnje da je ubijeni libijski čelnik Muamer Gadafi financirao Sarkozyjevu kampanju. 

Sarkozy je bio predsjednik od 2007. do 2012. kad ga je porazio socijalist François Hollande. Od tada je predmet niza optužbi i istraga zbog navodne korupcije, prijevara, pristranosti i nepravilnosti u financiranju kampanje.

Još jedan bivši francuski predsjednik, Jacques Chirac proglašen je krivim zbog pronevjere javnih sredstava i zloporabe ovlasti. Nekoliko visokopozicioniranih francuskih političara osuđeno je u vezi s ovim slučajem. Među njima je bio i bivši ministar vanjskih poslova i premijer Francuske Alain Juppe, koji je tada osuđen na 14 mjeseci uvjetno.

U Španjolskoj je u korupcijsku aferu bila uključena i kraljevska obitelj. Bivšim čelnicima Narodne stranke sudilo se zbog primanja mita i lažnih računa izdanih između 1999. i 2005. godine. Narodna stranka izgubila je zbog toga apsolutnu većinu na izborima u prosincu 2015., dok su se stranke Podemos (radikalna ljevica) i Ciudadanos (liberali) uzdigle kritizirajući korupciju. No njezin predsjednik Mariano Rajoy uspio je ipak formirati manjinsku vladu u studenome 2016. godine, no kasnije su njegovu Pučku stranku upravo koruptivne radnje stajale gubitka vlasti.

Uz to, kraljev šogor Inaki Urdangarin osuđen je 17. veljače na šest godina zatvora zbog korupcije, no konačnu sudsku presudu čeka na slobodi. Njegova supruga Cristina oslobođena je optužbi.

I u Belgiji, središtu EU nekadašnji demokršćanski premijer Yves Leterme podnio je u prosincu 2008. ostavku zbog optužbi da se miješao u rad pravosuđa kako bi spasio banku Fortis od stečaja, tzv. Fortisgate. No istraga ga je oslobodila krivnje i ponovno je postao premijerom od 2009. do 2011. godine.

I u Velikoj Britaniji, koja je upravo Hrvatsku najviše zadržavala izvan EU među ostalim i zbog korupcije, u više navrata političari su morali dati ostavke zbog korupcije. Nekadašnja laburistička ministrice unutarnjih poslova Jacqui Smith i predsjednik donjeg doma parlamenta Michael Martin dali su ostavke jer su  varali s troškovima za svoj politički rad u ukupnom iznosu od više od milijun eura. 

Dakle korupcija, htjele one to priznati ili ne, jednako je prisutna i u starim članicama Europske unije samo se kod njih ona obavlja u rukavicama ili je javnost u tim zemljama samo manje percipira dok je novinari i mediji javno ne obznane. Kako se riješiti korupcije pitanje je koje je teško odgovoriti.

Više ili manje regulacije kao sredstva za zaustavljanje korupcije tema za javne debate, ali zanimljivo je kako najmanje korupcije ima u zemljama poput Švicarske, Danske i Norveške koje su ujedno i zemlje s najmanjim brojem regulatornih tijela i tržišnih regulacija i s najslobodnijim tržišnim gospodarstvom u kojem političari i vlade malo odlučuju o poduzetništvu. Možda bi trebalo razmisliti malo i o tome.