Za Direktno

LETICA: Žao mi je to kazati, ali mislim da bi se biskup Huzjak naprosto morao odreći svog položaja!

Autor

Andrea Latinović

Monsinjor Vjekoslav Huzjak u petak je u lovu teško ozlijedio drugog lovca, a policija je protiv bjelovarsko-križevačkog biskupa podnijela kaznenu prijavu, objavili su u ponedjeljak svi domaći mediji. U ovoj, pomalo bizarnoj vijesti, istaknuto je da je Huzjak inače strastveni lovac, a bio je u organiziranom i prijavljenom lovu kod mjesta Kraljeva Velika, na području Lipovljana.

15.01.2019. u 17:54
Ispiši članak

U trenutku nesreće on i drugi lovac bili su na susjednim čekama koje su udaljene oko 90 metara. Biskup je zapucao prema divljoj svinji i promašio je, a zrno je pogodilo muškarca (64) u natkoljenicu. Pomoć su mu pružili u KB Dubrava gdje su utvrdili teške ozljede koje nisu opasne po život. Biskup nije bio pod utjecajem alkohola, ali mu je oduzeta puška. Prijavili su ga zbog dovođenja u opasnost  života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom.

O ovom smo neobičnom događaju kratko razgovarali s dr. Slavenom Leticom, sociologom i političkim analitičarom za naš portal.

Kako kao sociolog ili, još preciznije, medicinski sociolog komentirate burne reakcije na vijest da je prvi biskup Bjelovarsko-križevačke biskupije, a na taj ga je odgovorni pastirski položaj 5. prosinca 2009. postavio papa Benedikt XVI., Vjekoslav Huzjak - u uredno prijavljenom lovu na divlje svinje teško ozlijedio drugog lovca?

Dio razloga za doista veliki interes javnosti za taj tragični događaj izvire iz poznate novinarske uzrečice kako nije vijest kada pas ugrize čovjeka, nego je vijest kada čovjek ugrize psa. Prevedeno na taj tragični i žalosni događaj, mogli bismo kazati: manje je važna vijest kada lovac ozlijedi lovca, jer se to naprosto događa, ali jest medijski, nažalost i politički, super-senzacionalistička vijest kada – biskup gađa vepra, a pogodi lovca. Dakako, dio takozvanih ''liberalnih'' medija jedva je dočekao vijest o još jednom grijehu klera. Nakon Prebendarskih vrtova, niza pedofilskih skandala i slično.

Mislite li Vi da je za Crkvu korisno i pametno da se brojni svećenici, sada je očito i biskupi, bave lovom i sebe označavaju kao ''strastvene lovce“?

Na to pitanje odgovor biste trebali potražiti kod onih koji su položajno nadređeni biskupu Huzjaku, prije svega od nadbiskupa metropolita Zagrebačke nadbiskupije kardinala Josipa Bozanićam kojemu je biskup Huzjak, kako se to obično kaže – podložan. Možda će nešto u tihoj diplomaciji o tom slučaju Svetom Ocu kazati njegov nuncij nadbiskup Giuseppe Pinto.

Ipak, mene zanima i Vaše mišljenje, jer ste često pisali o različitim oblicima profesionalne odgovornosti, prije svega liječnika i medicinskih sestara?

Načelno govoreći, profesionalni etički kodeksi, a u slučaju svećenika i posebni crkveni propisi (kanonski zakonici) imaju funkciju – kako mi to u medicinskoj sociologiji kažemo – da laike drže na udaljenosti. To zapravo znači da bi u konkretnom slučaju uzoriti kardinal Bozanić mudro postupio da naprosto zamoli biskupa Huzjaka da do daljnjega diskretno obavlja svoje profesionalne dužnosti, da se povuče u tišinu nekog samostana i promisli o svojoj lovačkoj ''strasti“ i, nažalost, zloj kobi. Kada je, pak, odgovornost u pitanju, još ću jednom spomenuti tipologiju krivnje koju je glasoviti njemački psihijatar i egzistencijalni filozof  Karl Jaspers osmislio u predavanjima 1946. koja su te iste godine objavljena kao knjižica ''Pitanje krivnje“ (Die Schuldfrage; hrvatsko izdanje knjige koju je preveo Boris Perić objavio je AGM 2006.). Treba spomenuti kako njemački pojam ''schuld“ ne znači samo krivnju, nego i dug,  pogrešku pa i grijeh koji trebaju natjerati na razmišljanje. Jaspers je krivnju podijelio u četiri tipa: kaznena- kada je u pitanju kler, on se nalazi pod udarom Kaznenog zakona, ali i Zakonika kanonskog prava, politička- u slučaju Huzjaka to je profesionalna-svećenička-pastirska, moralna i metafizička.

Postoje li konkretne odredbe Zakonika koje se odnose na lov i lovce-svećenike?

Nisam, dakako, pravni stručnjak, posebice ekspert za kanonsko pravo. Zato sam konzultirao jednog od najumnijih hrvatskih kanonsko-pravnih stručnjaka. On me je podućio, a potvrdu sam našao i na Katoličkoj enciklopediji na engleskom jeziku, da je lov u povijesti Katoličke crkve u pravilu klericima bio zabranjen. Primjerice, u "Corpus Juris Canonici" (C. ii, X, De cleric. venat.) postoji zabrana u ovom neupitnom izričaju: ''Svim se slugama Božjim zabranjuje lov i traganje šumama s lovačkim psima, a također im se zabranjuje držanje jastrebova i sokolova.“ Zabrana lova za svećenike i časne sestre- njih spominjem jer je jedna časna u Americi dobila veliki publicitet kao lovkinja na trofejne jelene, njeno je ime John Paul Bauer- zadržana je u kanonskom pravu do  Zakonika kanonskoga prava iz 1917. Međutim, iako je prema klericima-lovcima Crkva zauzela nešto popustljiviji stav, maksimalno što je dopušteno je ''tihi“ (quieta) lov, a svakoj je prilici zabranjen ''glasni“ ili ''gromoglasni“ lov kakvim se mora smatrati lov u kojemu je sudjelovao nesretni biskup.

Do sada smo razgovarali o pravnim dimenzijama tog tragičnog slučaja. Ima li on neke dubinske teologijske i moralne implikacije?

Dakako da ima! Na sasvim prozaičnoj razini, među vjernicima Bjelovarsko-križevačke biskupije sasvim sigurno ima i vegeterijanaca, a možda i poneki vjernik koji se bori za prava životinja. Biskup je, kao i svi ''strastveni“ lovci, podlegao atavističkom zovu divljine i sigurno nije vodio računa o njihovim osjećajima.bUz to, životinje su prema Knjizi postanka, kao i mi ljudi, Božja stvorenja. Dakako, u ona davna vremena nemilosrdne borbe za ostanak u Postanku nalazimo suprostavljene stavove o odnosu čovjeka, biljnog i životinjskog svijeta, pa ispada da u dijelu Bog ne dopušta čovjeku da jede zvijeri i ptice u kojima je ''duh života“, da bi zatim postao popustljiviji prema ljudima-mesožderima:

Citirat ću tek dva:

Bog: “Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!” I bi tako. (Post 1,29-30)

Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im: “...Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje.” (Post 9, 1-4)

Što bi, po Vama, trebao učiniti biskup Huzjak?

To biste trebali njega upitati. Vidio sam da je njegovo biskupsko geslo Amare Deum et proximum - Ljubiti Boga i bližnjega. Sigurno mu nije nimalo lako što je ranio bližnjega – kolegu lovca. Sreo sam ga nekoliko puta nakratko na javnim okupljanjima i stekao sam dojam da je jako drag i simpatičan čovjek. Ipak, jer sam vidio da je širom Hrvatske sve više svećenika-lovaca te da se za lovce u bogomoljama služe mise, biskup Huzjak napravio bi veliku uslugu Crkvi i svima drugima kada bi se naprosto odrekao biskupskog položaja i službu Bogu nastavio u nekom samostanu.

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.