Leljak za Direktno: Situacija oko hrvatske povijesti neće biti riješena dok ne iskopamo sve žrtve i ne omogućimo im dostojanstven grob

Pronađena su tri mjesta u rovu u kojem su nađeni ostaci triju skupina žrtava i dijelovi predmeta koji su im pripadali, te ostaci streljiva različitoga kalibra.

Ti predmeti govore da su žrtve bile "slovenskog, hrvatskog i njemačkog podrijetla", gotovo svi su ubijeni bez obuće i većine odjeće, a većina kostura ima primjetne znakove na kostima ruku koje svjedoče da su prilikom egzekucije bili vezani žicom s rukama otraga, kazao je Uroš Košir, koji je vodio ekipu što je provela ekshumaciju. Dodao je da mjesto stradanja sugerira kako je većina ubijenih ustrijeljena na rubu rova ili kad su u njega pali. 

O masovnoj grobnici  kod Brežica, ali i brojnim jamama i stratištima diljem Slovenije za portal Direktno komentirao je Roman Leljak, poznati slovenski publicist i istraživač komunističkih zločina. 

"Odlučeno je da će se raditi ekshumacije grobnica za koje se zna da se u njima nalaze Slovenci, ali pošto ti podaci nisu u potpunosti pouzdani, dogodi se da se otkriju i žrtve drugih naroda. Prije svega tu govorim o žrtvama hrvatske nacionalnosti, ali i o crnogorskim žrtvama kojih ima dosta u Sloveniji", rekao je Leljak.

Vladino je povjerenstvo utvrdilo da je na lokaciji Mostec u tenkovskom rovu koji je dug 200 metara dosta ljudskih posmrtnih ostataka i da su ubijanja ljudi koji su tamo dovođeni iz logora iz okolice Ljubljane i Celja trajala od svibnja pa sve do kraja listopada 1945. godine.

"Samo na lokalitetu Krško Brežice ima negdje oko 30 stratišta, a prema mojoj procjeni, radi se od 15.000 do 18.000 žrtava. Nažalost, otvara se samo to jedno stratište. Poznata je 368. hrvatska jedinica koja je bila u njemačkom sastavu. Najviše vojnika je na tom području likvidirano baš tu kod Brežica, stoga mislim da se radi upravo o toj hrvatskoj jedinici u sastavu njemačke vojske. Kao što sam već rekao, tu ima 30 stratišta gdje se nalazi veliki broj Dalmatinaca, Ličana koji su dolazili preko Svete Gere u Sloveniju 1945. godine. Također, tu je i narod koji je vraćen s Križnog puta preko Ljubljane, Domžala i ovom dijelu prema Brežicama", objasnio je Leljak.

'Svaki čovjek ima pravo na dostojanstven grob'

"Meni je iskreno žao što će se otvarati samo jedan dio stratišta. Kao što znate, moj odnos prema povijesti je takav da svaki čovjek, bez obzira tko on bio, ima pravo na dostojanstven grob. Za mene situacija oko hrvatske povijesti neće biti riješena dok ne iskopamo sve žrtve i damo im dostojanstveno počivalište. Da više nitko ne leži po raznim močvarama i jamama i po stratištima koja nisu dostojna čovjeka", istaknuo je.

Je li itko odgovarao za ove zločine te postoji li ikakva mogućnost da se takvo što dogodi, Leljak je rekao da ni sam ne zna koliki broj prijava je podnio.

"Mnogo puta sam o tome govorio, a napisao sam ni sam ne znam koliko kaznenih prijava. Benjamin Žižmond koji je bio zapovjednik bataljona, a koji je izvršio likvidaciju u Hudoj jami, umro je 2011. godine. Još 2005. godine sam protiv njega napisao kaznenu prijavu i dokazao sve u potpunosti, ali uzalud. Policija ga je dva puta saslušavala, a on se ničega nije sjetio, iako su vojnici priznavali da je upravo on bio taj koji je određivao likvidacije. Nažalost, nijedan postupak u Sloveniji nije sproveden na sud, a kao što znam, ni u Hrvatskoj se to nije dogodilo. 

Povijest će zapisati žalosni dio našeg djelovanja, da nismo znali i umijeli zločince procesuirati i dovedesti pred sud", zaključio je Leljak.