Leljak o Jazovki: Slavili su Titov rođendan 50 godina na dan najvećih ubojstava Hrvata, zar to nije bila provokacija?

Jazovka je postala jedan od najpoznatijih simbola stradanja hrvatskog naroda u Drugom svjetskom ratu, ali i poraću.

Žrtve su bile uglavnom ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre koje su pripadnici Jugoslavenske armije prisilno odveli iz bolnica 1945. godine.

Povjesničar Josip Jurčević iznio je podatak o 476 kostura koji su do danas pronađeni. Postoje također procjene da su polovicu svih žrtava činili ranjenici bolnice Sveti Duh.

Jama Jazovka je otkrivena 1990. godine nakon pada komunističkog režima, iako je lokalno stanovništvo znalo za nju i prije, ali zbog straha nisu smjeli govoriti o žrtvama i zločinima koji su se dogodili.

Ubojstva u Jazovci su imali tipičan 'komunistički potpis'

Pitali smo poznatog slovenskog istraživača Romana Leljaka o obilježavanju godišnjice jame Jazovke.

"Jazovka spada u ona stratišta koja su događala poslije 15. svibnja 1945. godine, na jednak način kao i Huda Jama. Sve te jame imaju sličan 'potpis'. Komunisti su uvijek birali mjesta koja su bila sakrivenija, gdje nije trebalo vršiti iskopavanja", rekao nam je Leljak o tome kakva je bila praksa komunističkih vlasti na samom kraju rata.

Leljak nam kaže kako sličnih jama kao Jazovka ima u Sloveniji više od 100, a postoji ih i dosta u Hrvatskoj gdje su korištene takve "prirodne" jame:

"U Sloveniji ima samo otprilike  100 jama za koje znamo da su Hrvati unutra. Ukupan broj je još i veći. U Sloveniji se ulazilo u 17 takvih jama, za ostale se zna da postoje i obilježene su na određeni način. Najviše ima kraških jama na području primorja i Nove Gorice gdje su stradali pripadnici talijanske manjine".

OZNA je određivala, a KNOJ odrađivao ubojstva

Slovenski istraživač nam je opisao i kako su se događala stradanja te tko je rukovodio i izvršio ubojstva:

"Uglavnom su za ubojstva bile zadužene jedinice KNOJ-a. Te jedinice su formirane 1944. godine, ali naredbe za ubojstva su davali pripadnici OZNA-e. OZNA je ta koja je određivala, a KNOJ je odrađivao 'posao'. Radile su to i jedinice Jugoslavenske Armije, recimo 17. divizija Treće Armije kod Maribora ili Peta kozaračka brigada na području Gradine i Jasenovca".

Iako se na kraju Drugog svjetskog rata, ali i nakon završetka dogodio niz strašnih zločina i ubojstava, nitko nikad nije odgovarao za nedjela. Leljak nam kaže kako u Sloveniji nikad nije podignuta ni optužnica.

"Nije bilo nikakvog ni pokušaja za podizanje optužnice, pa ni u Hrvatskoj osim malo s Josipom Boljkovcem. Postoje i danas snažni otpori. Govore kako se radi o ideološkim temama, a zaboravljaju da se radi o kaznenim djelima".

Slovenskog istraživača pitali smo i o prigovorima ljevice na to što se obilježavanje ubojstava u Jazovci događa na isti dan kad se u šumi Brezovica obilježava Dan antifašističke borbe u Hrvatskoj, te koja to zove provokacijom: 

"Najveća ubojstva Hrvata su se dogodila 25. svibnja 1945. godine, a u komunizmu su 50 godina slavili taj datum kao Dan mladosti i Titov rođendan, što im tada nije smetalo, zar to nije bilo provociranje Hrvata?".