Legija: Mi Srbi smo pič**ce, Hrvati su nas pomeli!

Kad sam vidio mnoštvo šlepera natovarenih drvetom kako prelaze Bogojevski most u smjeru Beograda, situacija mi je bila malo jasnija. I ovdje smo ga popušili i to će biti najvjerojatnije bez ispaljenog metka. Bilo mi je jasno koliko je ovdje sati. Žali bože svih onih momaka koji izginuše pred sam kraj ove odiseje", opisao je Milorad Ulemek Legija trenutak kad je shvatio da Srbi neće moći pripojiti istočnu Slavoniju Srbiji. Pripadnik Arkanove Srpske dobrovoljačke garde u specijalnom odjelu Kazneno-popravnog zavoda Zabela u Požarevcu "guli" kaznu od 40 godina zatvora, na koliko je osuđen zbog sudjelovanja u likvidaciji srbijanskog premijera Zorana Đinđića 2003. Osuđen je i zbog sudjelovanja u likvidaciji Miloševića oponenta Ivana Stambolića te četiri člana stranke Vuka Draškovića na Ibarskoj magistrali. Prije nego što je počeo s likvidacijama u Srbiji, ovaj ratni zločinac ubijao je i u Hrvatskoj i u BiH.

Kako ima vremena napretek, Ulemek piše i po nekoliko knjiga na godinu. Do sada ih je napisao 20, a u posljednjoj "U tigrovom gnijezdu" opisao je ratni pohod Srpske dobrovoljačke garde u Hrvatskoj i BiH. Naravno da su se po njemu goloruki Srbi branili od povampirenih ustaša, da Garda nije pljačkala, ubijala ni počinila ratne zločine itd. No u nekim dijelovima, pogotovo kad opisuje kako su u borbama s HV-om poraženi, osuđeni zločinac prilično je vjerodostojan pa hrvatski čitatelji iz prve ruke mogu vidjeti kako je to izgledalo s druge strane nišana. Ulemek se u Srbiju vratio iz Legije stranaca početkom 1992. Pristupio je Srpskoj dobrovoljačkoj gardi, tzv. Arkanovim Tigrovima, paravojnoj jedinici kojom je zapovijedao kriminalac Željko Ražnjatović Arkan, koja je brzo postala poznata po brojnim ratnim zločinima. Ulemek je prvo bio instruktor, a kasnije je unaprijeđen u jednog od zapovjednika Garde. Postrojba je od prvih dana sijala smrt u Hrvatskoj. Garda je sudjelovala u napadu na Vukovar, a ubijali su i u Tenji, Borovu Naselju, Lušcu, Bogdanovcima, Tordincima, Trpinjskoj cesti, Laslovu, Tenjskom Antunovcu....


"Inače te godine, kad je još sve bilo u začetku i kad Hrvati još nisu imali svoju vojsku, nego su više sličili nekom lovačkom društvu, morali su smišljati raznorazne načine kako da nam nanesu što više štete. I u tome su bili vrlo maštoviti. Kako nisu imali avijaciju, iskoristili su poljoprivredne avione i njima pokušali bombardirati naše položaje. Tako su ih tih aviona izbacivali bojlere pune eksploziva koji bi eksplodirali kad bi pali na zemlju. U te bojlere znali su spakirati 200 kg trotila. Naravno, preciznost nije bila na nivou, ali opet, tamo gdje bi bojler grunuo, napravio bi veliku štetu", piše Ulemek. Dobar dio posvetio je odlasku Garde iz središta koje su napravili u okupiranom Erdutu pored Dunava u pomoć razbijenim i demoraliziranim krajišnicima nakon akcije HV-a u kojoj je oslobođena Maslenica. "Ponovno je napadnuta sveta srpska zemlja. Ponovno su ustaše krenule u krvavi pir i ponovno srpska nejač bježi u zbjegovima", držao je motivacijski govor Arkan. Nakon toga su njegove postrojbe u koloni vozila krenule preko Srbije i Bosne prema Benkovcu. U pomoć Srbima odazvao se i Oliver Mandić. Kad su ga pitali, navodi Legija u knjizi, što će on tu i namjerava li uzeti pušku u ruke, Mandić im je odmah rekao da nije za rat i da ne zna to raditi, ali da će im biti na raspolaganju za sve što bude trebalo u logistici i svemu drugom što bude bilo potrebno.
...

Nakon niza poraza se pola Grade s njim vratilo u Erdut, otišao je i Oliver Mandić - "on je bio previše emotivan". Legija je sam sebe tješio: "U izjednačenim uvjetima rata Hrvati nikad nisu imali ni najmanju šansu protiv nas. Međutim, još jednom se pokazalo da ratove ne dobivaju hrabri, nego lukavi i snalažljivi. Što su Hrvati svakako bili". Legija u knjizi u više navrata navodi kako pripadnici Arkanovih Tigrova nisu bili ratni zločinci i profiteri. Samo nakratko spominje da je dio pripadnika Srpske dobrovoljačke garde predvođenih Marinkom Magdom napravio neko sranje. "Mali Boža, Zenica, Kljuki, Limun i još neki su samo jednog dana otišli. Tek kad su uhićeni, svi smo vidjeli da su u međuvremenu napravili neka neviđena sranja. Gdje su oni upoznali tog mentola Marinka Magdu, to nitko od nas nije znao", naveo je Ulemek u knjizi, a objavljuje Express.