Lazarević: Zašto šefovi pokojnog Ivana nisu reagirali? Možda bi još bio živ!

"Odradio sam 20-ak godina u očevidima, od toga sam bio deset godina šef odsjeka, ali kolegu ne znam i teško je reći koji je uzrok smrti. Ne mogu reći da je samoubojstvo, svašta je moguće ako je pištolj pronađen uz njega. Meni je sada teško reći, ne daj Bože da kažem da je to samoubojstvo, zaista ne mogu reći koji je uzrok smrti, ali ako je pištolj uz njega, moguće je svašta. Sudska medicina izjašnjava se o uzroku smrti, ona ne smije reći je li samoubojstvo ili ne, to će reći policija. Isto tako, sudska medicina ne kaže tko je povukao obarač, kaže samo da je uzrok, ako jeste, strijelna ozljeda, glave, prsišta... Kada bih vidio mrtvo tijelo, nešto bih mogao reći, ali ne znam ni gdje se ozljeda nalazi. Ogriješio bih se o profesiju i pokojnog kolegu da kažem", rekao nam je na početku Lazarević.

Ipak, ono što nam je je bez ustezanja rekao je da je policijski posao izuzetno stresan.

"Sasvim sigurno, to je jedan od najstresnijih poslova i gotovo sam siguran da je kolega doživljavao užasne stresove na poslu. Tim gore ako je imao još neki privatan problem... Iz osobnog iskustva mogu otvoreno reći nešto o tome. Imao sam problem doma, mogu otvoreno reći da me supruga napustila, ostao sam s djetetom od 8 godina sam. Bio sam na očevidima, zbog toga sam imao velike privatne probleme, ali izvukao sam živu glavu. O smrti danima mogu pričati, ali konkretno nemam informacije. Teoretski je moguće da nije ni ozljeda od metka. Često puta u kriminalistici u početku misliš jedno, a na kraju ispadne zaokret od 180 stupnjeva", rekao nam je vrlo iskreni Lazarević.

Konstatirao je da nema čovjeka koji je radio u policiji, a da nije u nekakvoj vrsti problema. Kako tvrdi, dnevno su znali obavljati i do pet očevida, što itekako ostavlja traga na čovjeku. 

"Struka će tek svoje reći. Zamjeram kolegama, točnije njegovim šefovima koji su, pretpostavljam, možda i primijetili nekakav problem kod njega, a nisu pokušali reagirati. Sjećam se kolegice koja je bila u problemima, dopustio sam joj da dođe na posao kada želi, pod uvjetom da odradi punu smjenu od 8 sati. Nastavila je tako raditi i nakon mog odlaska u mirovinu. Meni je bila čista savjest. No, šefovi pokojnog kolege morali su prepoznati problem, i morali su mu pomoći. Možda bi i danas bio živ da mu je netko pomogao. Ako su se svi okretali od njega, to nije dobro", zaključio je Branko Lazarević razgovor za direktno.hr.

Podsjetimo, Ivan Moguš (35) nestao je 23. prosinca. Potraga je tragično završena 2. siječnja.