LAV SA SOČE Jesu li Hrvati zaboravili na svog slavnog feldmaršala Borojevića?

Feldmaršal Svetozar Borojević od Bojne (von Bojna) rođen je 02. prosinca 1856. godine u selu Umetić, između Hrvatske Kostajnice i Petrinje, koje je u doba njegova rođenja pripadalo Vojnoj krajini, a na čijem čelu je stajao ban Josip Jelačić kao habsburški general. Borojević je kao i velik broj muškaraca iz Vojne krajine odabrao vojničku karijeru i postao časnikom u austrougarskoj vojsci. 

Vojnu akademiju završio je u Grazu, a nakon što je prošao dodatnu vojnu obuku radio je kao instruktor u vojnoj akademiji Teresianum u Bečkom Novom Mjestu. Poslije postaje pukovnik, brigadir, a 1904. promaknut je u general-bojnika i postao zapovjednik u Hrvatskom domobranstvu. Njegova vojnička karijera je i nakon toga išla strelovito naprijed, ali svoj sav talent i genij pokazao je tamo gdje je bilo i najpotrebnije - na bojištu.

Na slavnoj Soči postao prvi slavenski feldmaršal

Na početku Prvog svjetskog rata sudjeluje uglavnom na vojnim operacijama na istočnom bojištu, a u svibnju 1915. godine biva premješten na talijansko bojište koje će obilježiti njegovu vojničku karijeru i učiniti ga besmrtnim u povijesti ratovanja. Na talijanskom bojištu organizira uspješnu obranu, a za junaštvo u borbi sljedeće godine dobiva najviši generalski čin, general zbora, a godinu iza preuzima zapovjedništvo nad cijelim jugozapadnim bojištem. Zadnje godine rata 1918. postaje prvi slavenski feldmaršal u austrougarskoj vojsci. S dužnosti je odstupio tek u prosincu, kad je bilo jasno da se Austro-Ugarska raspada.

Bojišnica na Soči bila je životna važna za slovenski i hrvatski narod, a da nije bilo Borojevića i velikog broja slovenskih i hrvatskih vojnika vjerojatno bi crta razgraničenja između Italije i Kraljevine SHS bila znatno nepovoljnija. Borojević je odbio čak 11 napada višestruko brojnih Talijana, čime se svrstao u red najvećih vojnih zapovjednika Prvog svjetskog rata, a o samoj važnosti bojišnice govori činjenica da je u jednoj od najkrvavijih talijanskih ofenziva poginulo 42.000 vojnika na obje strane u samo nekoliko dana!

Smatrao se Hrvatom, a bio je nepoželjan u novoj jugoslavenskoj državi

Borojević je imao veliko poštovanje svojih vojnika, a zvali su ga Lav sa Soče ili Naš Sveto. Bio je također vjeran Austro-Ugarskoj do samog kraja, zbog čega je bio nepoželjan u novoj jugoslavenskoj državi.

Austrijskog feldmaršala se i danas posebno cijeni među Slovencima. Podignut mu je i spomenik na Prevalu, nedaleko od Nove Gorice i Solkanskog mosta, najvećeg svjetskog kamenog mosta.

No Borojević je posebno vezan za Hrvate i Hrvatsku. Iako potječe iz pravoslavne obitelji, Borojević se smatrao Hrvatom za što je više dokaza. Jedan od njih je i njegov brzojav Narodnom vijeću SHS-a, 1. studenoga 1918. godine: 

"Odredbe Narodnog vijeća o željeznicama za koje sam saznao tijekom noći u najkraćem će vremenu vojsku učiniti bespomoćnom zbog nedostatka hrane i posljedice će biti katastrofalne za južnoslavenska područja jer će horde nedisciplinirane vojske i Talijana, koji se ne mogu u ovom trenutku zaustaviti, nahrupiti preko Kranjske i Hrvatske i zato Vas molim ne kao general, ne kao posljednji sin zemlje, već kao domoljub koji svoju domovinu voli isto tako kao i svaki drugi Hrvat i apeliram na domoljublje NV da se ukinu ove odredbe koje bio pretvorile vojsku u horde koje bi uništile posljednje tekovine. Neka željeznički promet bude slobodan.”

Slavni feldmaršal je na kraju umro u bijedi u Klagenfurtu 1920. godine od posljedica moždanog udara. Nažalost, Hrvatska se ni danas nije na pravi način odužila jednom od svojih najslavnijih vojnih zapovjednika u povijesti.