Laušić za Direktno: Nema izravne veze između lockdowna i najtežih kaznenih djela, a za sigurnost je ključna prevencija

U protekle dvije godine čitali smo o brojnim pucnjavama u SAD-u koje su završile fatalnim posljedicama za pojedince ili skupine ljudi, primjerice u Atlanti, Austinu, New Jerseyu, Minneapolisu, Baltimoreu, Indianapolisu te u američkim srednjim školama u Knoxvilleu i Sjevernoj Karolini.

Sjećamo se strašnih pokolja u novozelandskom Christchurchu,  ruskom Kazanu i engleskom Plymouthu, a u petak smo ostali šokirani pokušajem masakra u supermarketu u Aucklandu na Novom Zelandu. Mediji redovito izvještavaju o sve češćim slučajevima ubojstava, pojedinačnih, ali i masovnih, diljem Europe i svijeta. Nemile događaje teško je pobrojati, a kamoli odgonetnuti uzroke istih i dokučiti motivaciju napadača da se odluče na takva monstruozna djelovanja.

Gotovo da ne prođe mjesec, a da ne svjedočimo novim pomračenjima ljudskog uma diljem Europe i svijeta, koja najčešće za posljedicu imaju stradanja i gubitke života nevinih žrtava. Sigurnosna situacija u svijetu sve je krhkija s obzirom na napete međunarodne političke odnose, jačanje terorizma diljem Europe i svijeta, ali i sve veći broj nepredvidivih pojedinaca koji se, ponekad i bez ikakvog ideološkog konteksta i radikalizacije, odlučuju na bestijalne činove i nasumično oduzimanje života nevinih osoba.

Nepredvidivi pojedinci i utjecaj lockdowna

Upravo su ti pojedinci najveći problem sigurnosnim sustavima i njihove devijacije je ponekad gotovo nemoguće predvidjeti. Osobito ako se radi o ljudima bez evidencije devijantnih i za zajednicu rizičnih ponašanja, čije navike, životni stil i svjetonazor ničim ne ukazuju da bi se mogli pretvoriti u bezumne ubojice, a broj takvih slučajeva sve više raste u posljednje dvije godine. Je li moguće, s obzirom na vremensko razdoblje o kojemu govorimo, da su pandemija korona virusa i posljedični lockdown koji je u jednom trenutku zahvatio gotovo cijeli svijet ostavili toliko velike i štetne tragove na psihu čovjeka da čak i u toj korelaciji možemo tražiti uzroke ovakvih patoloških ponašanja?

Odgovor na to, ali i na brojna druga pitanja, potražili smo u razgovoru s bivšim načelnikom Uprave vojne policije OS RH i umirovljenim general pukovnikom Matom Laušićem.

"Ne bih to dovodio u izravnu vezu. Ne vidim nekih elemenata koji bi potvrđivali takva promišljanja o povezanosti pandemije, lockdowna, odnosno izoliranosti i nakupljenih frustracija s takvim patološkim ponašanjima i djelovanjima o kojima govorimo. Ono što je utvrđeno kao motivacija i profilacija počinitelja takvih djela ne ukazuje na vezu takve prirode. Uzroke definitivno treba tražiti negdje drugdje", govori nam Laušić pa nastavlja:

''Tim više što u dosadašnjim pokazateljima koji su povezivali takva djela s određenim psihičkim stanjima i eventualnom radikalizacijom počinitelja nije utvrđena nikakva veza između lockdowna i motivacije počinitelja. Nema potvrde da su pandemija, odnosno lockdown bili okidač za počinjenje takvih djela".

Podizanje sigurnosne kulture i prevencija

Na pitanje o potencijalno najvećim prijetnjama na globalnoj razini Laušić odgovara: "Najveća prijetnja se, po meni, svodi na ono na što stalno ukazujem, a to je nedostatak sigurnosne kulture i nedostatak promišljanja o tome da ugroza sigurnosti nije nešto što se događa nekim drugima i negdje daleko. Nitko nije pošteđen ugroze i mogućnosti da bude žrtva. Puno puta sam znao reći da samo Eskimi na Grenlandu mogu reći da su potpuno sigurni, međutim, više ni to nije sasvim točno, jer danas i na Grenlandu, gdje su prisutni mnogi sigurnosni stručnjaci i ekspedicije, možemo promišljati o tome je li sigurnost stopostotna".

Laušić ističe: "Stalno i sustavno treba raditi na jačanju sigurnosti. U tom kontekstu bih se prisjetio riječi njemačkog kancelara Konrada Adenauera koji je rekao kako 'sigurnost nije sve, ali sve ostalo bez sigurnosti je ništa'.  Svjedoci smo brojnih medijskih objava koje govore o napadima koji su se dogodili i dovoljno je samo pročitati poneki članak da bi se zaključilo da su uzroci gotovo uvijek, kao što sam rekao, nemar, nehat, nepažnja, ali prije svega namjera. I to namjera koja se mogla prevenirati i izbjeći štetne posljedice za pojedince, grupacije i čitava područja".

 Sigurnosna situacija u Hrvatskoj

Upitan o sigurnosnoj situaciji u Hrvatskoj, o potencijalnim ugrozama, kao što su, primjerice, povećane i nedovoljno kontrolirane migracije s područja Bliskog istoka, odnosno jugozapadne Azije, ili pak napeta društveno-politička situacija u susjednoj nam Bosni i Hercegovini, Laušić odgovara:

"Službe su te koje svojim radom i djelovanjem moraju to pratiti. Uvijek postoje neki predsignali koji sugeriraju na mogućnost određene ugroze. Bitno je znati ih prepoznati i protumačiti, a onda posljedično i poduzeti adekvatne protumjere. Hoće li to biti tjelesna zaštita, mehanička, obavještajna, protuobavještajna ovisi o konkretnoj situaciji".

Na kraju Laušić zaključuje:

"I ovdje je prevencija ključna. Također, ponekad je važno, osim toga da se počinitelja onemogući u samoj njegovoj namjeri, i smanjiti učinak njegovog eventualnoj djelovanja. Dakle, smanjiti njegovu medijsku pozornost, masovnost i svesti ga na akcidentnu situaciju bez onog značaja koji je počinitelj inicijalno želio postići".