Kusturica i Dodik - savršeno logičan spoj četnikovanja i zova ratnih trublji

O čemu će ga svjetski poznati redatelj, koji više od dva desetljeća ne skriva svoje izrazito četničko opredjeljenje, dapače, ponosi se njime, savjetovati, jednako tako agresivni i ratoborni Dodik nije još objasnio.

Kombinacija samo takva- ono što već na prvu možemo očekivati jest četnikovanje na najjače, ali i još nešto vrlo opasno. A to je lobiranje Emira Kusturice u svijetu za afirmaciju Republike Srpske, iz koje Dodik sve češće šalje ratnohuškačke poklike.

Najbolji centarfor na svijetu

No zato je Kusturica odmah pohitao obrazložiti svoju ljubav prema Dodiku, nabrojavši u intervjuu ''Večernjim novostima'' što će se sve dogoditi kada Dodik još žešće preuzme kormilo (izjave su kroatizirane, op.a.)

''Kada bi Milorad Dodik bio glavni prevladavajući ton u toj zemlji, za pet godina povećala bi sve parametre uspješnosti, izašla iz ekonomske krize i pojačala infrastrukturu. On na manevarskom prostoru djeluje kao najbolji centarfor na svijetu. Čuvaju ga svi, ali kada lopta poleti u šesnaesterac, on je nezaustavljiv. Sposoban je da otrese dvojicu protivnika s leđa i da postigne gol'', rekao je Kusturica.

Tvrdi i kako će se ''vrlo brzo vidjeti da Dodik nije problem, kao što ga stranci predstavljaju. Rasplet devedesetih bio je samo još dokaz da se tamo ratovi ne vode da bi riješili neki problem, nego, kada završe djelovanja, čekaju nove ratove da bi riješili nagomilane probleme iz proteklih vremena“, smatra Kusturica.

U svom hvalospjevu dalje kaže: ''Dodik je važan, jer uspijeva učiniti sve što zamisli i ima nevjerojatnu energiju. Jednom je u zoru na Mećavniku za vrijeme Festivala 'Küstendorf' pred odlazak na spavanje otpjevao neku krajišku pjesmu. Cvijeće u teglama i na terasi se treslo, a drvo je podrhtavalo''.

Zaljubljeni Kusturica govori kako ''istinu o stanju u BiH Dodik ponavlja svakodnevno, čineći tako da u teškim okolnostima ona bude dostupna svima na dnevnom nivou. Od selendre Banjaluke, on je napravio grad, gdje se mogu pobrojati svi simptomi europskog centra, uključujući i predgrađe. Uz stotinjak kilometara auto-puta, uz bolnice i škole, presudno je utjecao na stvaranje Andrićgrada kao središta kulture i znanosti. Plaće su u Republici Srpskoj veće nego u Srbiji, ili Rumunjskoj, iako ne utječu presudno na domaću ekonomiju''.

Podsjeća i da su početak Dodikovog uspjeha bile dobra suradnja s Vojislavom Koštunicom i prodaja mobilnog operatera Srbiji, a sve je nastavljeno odličnom političkom kooperacijom s Aleksandrom Vučićem, bez čije podrške ništa ne bi bilo kako jest.

Dakako, Kusturica zahvaljuje i Vučiću za pomoć koju daje za održavanje Andrićgrada. A što se tiče Vučićeve politike, Kusturica kaže kako mu ona nalikuje na ''neku vrstu posttitoističke vrste, okreće kompas i na istok i na zapad'', ali je uvjeren da će ''uskoro biti, ako već nije, pritjeran uz zid gdje će morati odgovoriti na Kjerkegorino egzistencijalno pitanje 'ili-ili'.

Kosovari 'opljačkali' Srbe

Dotiče se sveznajući Kusturica i pitanja Kosova pa kaže: ''Kosovo kod Srba izaziva duhovno reagiranje, budući da je u pitanju pljačka koju nitko i nikada ne može opravdati, legalizirana pljačka koju danas pokriva američka baza Bondsteel na Kosmetu''.

Naziva ''majstorijom i cinizmom'' to što su Amerikanci za komandanta svoje baze u Bondteel na Kosmetu doveli čovjeka s velikim srpskim prezimenom (Nik Dučić), koji ne govori srpski, ali ide u crkvu i koji kao general srpskog porijekla ''čuva red i Šiptare od Srba''.

Uvjeren je i da Srbija griješi što svoju suverenost i autonomiju u vrijeme ''bitke za Kosovo'' ne štiti agrikulturom i kulturom, jer jedino će preživjeti onaj koji će se u budućnosti moći prehraniti fizički i duhovno.

Kusturica je podsjetio da je stara Jugoslavija za vrijeme Tita ostvarivala viškove od prodaje municije i naoružanja, ali da se to moglo prestići organskom ishranom.

I tako, svašta je još izgovorio Emir Kusturica u svojoj javnoj ljubavnoj poruci Miloradu Dodiku, jer ta obostrana ljubav traje godinama.

Podsjetimo, u Srbiji je dugo najavljivano snimanje filma o Jasenovcu, a o tome se još 2015. godine izjasnio upravo Dodik, koji je u čitavom projektu važnu ulogu dodijelio, a kome drugome negoli Kusturici. Sada će Kusturica dobiti priliku, ali i velika financijska sredstva za snimanje filma o nastanku Republike Srpske, na zločinima i pokoljima Hrvata i Bošnjaka.

Dodik je, kako je sam rekao, razgovarao o velikom ''filmskom projektu'' posvećenom Jasenovcu i s predsjednikom Republike Srbije, Aleksandrom Vučićem. ''Emir Kusturica će biti nezaobilazan u tom projektu, to je zapravo ideja da se okupe imena koja u svijetu nose pečat već uspješnih ljudi u filmskoj industriji, ali ideja je šira, ne samo vezanu za njega, mislim da ćemo nastojati okupiti još neka imena koja će sasvim sigurno dati široki značaj upravo tom projektu. Nama to ne treba kao neka serijica ili limunada koju ćemo snimiti ili pohraniti iz neke naše sujete, nego nam treba neki mega projekt koji će pridobiti međunarodnu pažnju. Naravno da sam razgovarao s Vučićem i naravno da smo se dogovorili oko toga i to mora biti nešto što može prenijeti ono što se događalo u logoru, kako se tamo živjelo, ali mora zadovoljiti najveće standarde i kritike u filmskoj industriji'', najavio je predsjednik Republike Srpske, filmski “mega projekt” o Jasenovcu kao o logoru ''“u kojem je ubijeno 700.000 ljudi''.

Kusturičin sljedeći uradak mogao bi biti i film o liku i djelu svoga voljenoga velikog vođe, Milorada Dodika, prezrenoga u cijelom svijetu, osim u Putinovom uredu.

Nažalost, iako je riječ o rođenom Sarajliji, iznimno talentiranom umjetniku (redatelj, scenarist, glazbenik, glumac), koji je dobio nekolicinu svjetskih prestižnih nagrada (dva puta Zlatna palma, Zlatni lav…), uglednom u filmskom svijetu, Kusturica je odavno već persona non grata kod svojih sunarodnjaka Bošnjaka, ali i Hrvata, koje je nemilice vrijeđao godinama, pozivajući i na njihovo fizičko istrebljenje.

Kakav je čovjek onaj koji se srami svojega porijekla?

Silno želi biti Srbin i žali što to rođenjem nije, već Bošnjak, ali i tome je doskočio pa se prekrstio u- Nemanju. Ima francusko i srbijansko državljanstvo, ali ne i bosanskohercegovačko.

Živi i radi u Beogradu, Parizu i Drvengradu, selu izrađenom po njegovom projektu na Zlatiboru u Mokroj Gori kod Užica, na granici Srbije i Bosne i Hercegovine. Od 2007. godine Kusturica je srbijanski ambasador UNICEF-a. A njegove mecene, Vučić i Dodik izdašno financiraju megalomanske projekte pa im se, dakako, mora i odužiti.

Sam Andrićgrad ili Kamengrad kulturni je centar i vrsta etno sela, koji se nalazi na lokaciji Ušće na samom ušću rijeka Drine i Rzava u Višegradu Bosni i Hercegovini, a idejni tvorac je upravo Kusturica. Grad je izgrađen od kamena i u njemu se nalazi pedesetak objekata. Tamo je 2016. osnovana međunarodna Akademija umjetnosti za školovanje glumaca, redatelja i srodnih zanimanja.

Spomenik Ivi Andriću nalazi se na Trgu Nikole Tesle u središnjem dijelu Andrićgrada. Spomenik koji je visok 2,4 metra otkriven je na 28. lipnja 2012., za vrijeme svečanosti obilježavanja godišnjice početka izgradnje Andrić grada, a nastao je kao reakcija na rušenje biste Ive Andrića u Višegradu 1991. godine. Spomenik Njegošu, nalazi se na istoimenom trgu, ispred crkve svetog kneza Lazara.

Nemanja 'vaspitač'

Jednom je prilikom sjajno opisao, kako je rekao, srbijanski karakter, ustvrdivši da je to i glavni problem: ''Przničavost, inaćenje, stalno istjerivanje nekakve pravde i pokazivanje sile. Nije li dokaz tome i činjenica da su od 1991. upravo Srbi vodili rat protiv četiri države (Slovenija, Hrvatska, BiH, Kosovo)? I da su ih sve izgubili?''.

Uz ocjenu da je ''srpsko stradanje nesumnjivo koristilo najviše drugima, a najmanje nama, jer smo pristali na to i od velikog 19. stoljeća u vlastito knjigovodstvo 20. stoljeća uglavnom upisivali bankrote jedan za drugim. I što je gore od te stvarnosti danas živimo bez svijesti o tom povijesnom brodolomu''.

No, zapravo, sve je to očekivano od čovjeka zaluđenog velikosrpstvom, koji je još davnih dana sam za sebe rekao: ''Moj otac je bio ateist i uvijek se deklarirao kao Srbin. Dobro, možda smo bili muslimani 250 godina, ali smo bili pravoslavci prije toga i duboko u sebi uvijek bili Srbi, vjera to ne može promijeniti. Mi smo postali muslimani samo da bi preživjeli Turke''. Eto, Emir je Srbin, a njegovo je legitimno pravo da to i bude, ali, ne i da godinama optužuje Hrvate za genocidnost i ustaštvo, a istovremeno govori da je Draža Mihailović bio na strani pobjednika.

Zbog svojih političkih izjava, odlaska iz rodnog grada za vrijeme blokade od srpske vojske, ograđivanja od politike Alije Izetbegovića prema Bosni i Hercegovini, kao i simpatijama prema srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću, Kusturica je još prije gotovo tri desetljeća zatvorio sebi vrata u Sarajevu, Zagrebu i ostatku susjednih država, a otvorio ih širom u Srbiji i Republici Srpskoj.

Huškao je protiv svih koji nisu Srbi, istovremeno uzimajući obilne financijske potpore srbijanskoga vodstva iz Beograda, kao i onoga u Republici Srpskoj, u Banjoj Luci. Uzimao je i iz inozemstva, od svugdje od kuda je mogao, jer svoje je velikosrpstvo uvijek znao naplatiti.

U filmskim krugovima, ocjenjujući Kusturičin rad, slažu se u jednome: On je jedan od filmskih redatelja čija su djela s konca dvadesetog stoljeća svojom kvalitetom i osobitošću obilježila europsku kinematografiju i, dakako, njegov opus. No spominjanje Kusturice i njegovih ponajboljih filmova ne bi smjelo proći bez spominjanja scenarista njegovih najglasovitijih filmova, velikog bosanskohercegovačkog pisca i scenarista Abdulaha Sidrana. Redatelj koji za svog stvaralačkog vijeka naiđe na takvog scenarista i stvaralački se prepozna s njim, rođen je pod sretnom zvijezdom.

Sidran je, dakle, bio ta Kusturičina sretna zvijezda. A sada i Dodik, koji će morati duboko posegnuti u blagajnu, jer Nemanja je, kao što je poznato, megaloman. I mitoman, ali to ide ruku pod ruku uz velikosrbe.

Koliko je Kusturica zaluđen srpstvom i deluzijom da je cijeli svijet protiv Srba, jednostavno je iščitati i iz njegovog dnevnika kojega povremeno piše, a u kojemu je vidljiva njegova patološka mržnja prema Hrvatima i Bošnjacima, ali i prema svima koji ne pokazuju sklonost prema Srbiji.