Kulturno se uzdižimo kod modernog Obersnela, a što tek reći o Jugo jogi!

Iz ove duboke misli dežurnog "poklopca" da se zaključiti kako on i te kako stigmatizira ljude koji su desnijeg i konzervativnijeg političkog uvjerenja pa ih gotovo stavlja u kategoriju neukih koji ne mogu razumjeti čak ni intelektualnije političke poruke?!

Stigmatizacija ljudi desnog i konzervativnog kruga ide do te mjere da ih dio ekstremno lijeve javnosti i aktivističkih medija doslovno omalovažava zbog vjere i pripadnosti Katoličkoj crkvi, jer su tobože natražni klerikalci?! Pa ih gotovo da prikazuju kao razularenu masu krvavih zuba koja u ustima drži nož i sprema se na pokolj neistomišljenika?! Jer desničari, valjda, ne mogu biti obrazovani, pametni, sposobni, pošteni, kulturni…

Prosječan desničar valjda ne zna što je lijepo, ne razumije se u umjetnost, glazba koju sluša je primitivna. Ti desničari žive u prošlosti i nameću teme poput onih vezanih uz Domovinski rat. Žele pronaći nestale i žele kaznu za počinitelje ratnih zločina, a to je po ukusu moderne lijeve elite – zaostalo. Opasni natražnjaci žele doznati povijesne istine, a to također nije pametno. Jer što ako time izbiju adute strukturama koji godinama stvaraju famu oko nekakve tobožnje povijesne krivnje Hrvata.

Stigma ljudi desnijeg i konzervativnijeg političkog uvjerenja toliko je uzela maha da je se već može promatrati kroz pokušaje diskriminacije ljudi koji pripadaju tom miljeu. Sramotnu diskriminaciju redovito provode oni koji sami sebe nazivaju progresivnima i naprednima.

'Napredni' Obersnel

Puno je primjera takvih. Evo, recimo, riječki gradonačelnik Obrersnel svojedobno u Rijeci nije htio niti dopustiti štandove na kojima bi ljudi izrazili svoju volju i potpisali peticiju za neku od referendumskih inicijativa.

"Napredni" Obersnel je inicijativu "Istina o Istanbulskoj" optužio da ne preže od manipulacija i laži te da se protivi međunarodnom dokumentu kojim se "žele iskorijeniti nazadni, konzervativni, zdravom razumu protivni, ali nažalost još uvijek živi oblici zlostavljanja, diskriminiranja i ugrožavanja žena i djece". Drugim riječima "naprednom" Obersnelu su svi oni koji su protiv Istanbulske automatski i zlostavljači.

Srećom Obersnel je "moderan" političar. Njemu ne pada na pamet spuštati se na razine "neukih" desničara i konzervativaca koji idu u crkvu, slušaju klasičnu glazbu ili vole lijepu umjetnost. Zato je za "moderni" Obersnel prije nekoliko godina, u prigodi premijere kazališne predstava u riječkom HNK,  ponosno izrezao tortu u obliku muškoga spolnog organa. Upućeni kažu da je čak i polizao nož.

No, "primitivni" desničari ionako ne će moći razumjeti "savršenstvo" tog Obersnelova čina, a još manje će moći umjetnički interpretirati simboliku Obersnelova jezika iznad torte u obliku falusa.

Uostalom, kao što znamo desničari puno toga ne razumiju. Nisu imali sluha za instalaciju "velebnog" umjetničkog djela – crvene zvijezde usred Rijeke čiji je autor vrhunski i poznati umjetnik Nemanja. A onda su se desni barbari pobunili jer je usred Rijeke postavljeno još jedno "kapitalno" umjetničko djelo – jugoslavenska zastava. Pa su ti natražnjaci - umjesto da joj se dive i da se dive genijalcu umjetniku koji se toga sjetio – počeli napadati i podsjećati kako su pod tom zastavom propale komunističke tvorevine u Hrvatskoj ubijani nevini ljudi.

Zapravo, žalosno je kako nemaju sluha za tu prvoklasnu, jedinstvenu, kvalitetnu, nenadmašnu i prvorazrednu Obersnelovu umjetnost. Koju je s deset milijuna eura proračunskog novca sufinancirao još jedan poznavatelj prve klase - premijer Plenković. Doduše, njemu tu i tamo smetaju simboli totalitarnih režima, ali očito ne svi.

Jugo joga

No, najbolje na radost Obersnela i financijaša Plenkovića tek dolazi. Performans Jugo joga! Vrh umjetnosti. Kako je nemoguće dočarati i opisati taj visokokvalitetni umjetnički čin, dopustite da citiram tekst koji je naveden u opisu ovog umjetničkog djela: "Jugo Jugo poziva građane i prolaznike da se priključe izvođenju koreografije u kojoj se poze partizanskih junaka preuzete s javnih spomenika izmjenjuju s pokretima tjelovježbe, poput joga-položaja i sličnih vježbi. Svakodnevne prakse usmjerene na tijelo i duh pojedinca uklapaju se u grupnu vježbu, vježbu u kojoj se tijelo prisjeća političkih iskustava i vizualnog nasljeđa naše kolektivne prošlosti.

Listanjem po biografskom sjećanju, od iskustva sletova za vrijeme socijalizma do pada Berlinskog zida, raspada komunizma i rata koji je uslijedio na Balkanu, umjetnica prisvaja simbolički jezik privatne i javne domene kako bi naznačila vizualne manifestacije koje su u srži pregovora individualnog u kolektivnom.

Uza zvukove revolucionarnih pjesama i političkih slogana, publika i izvođači postupno se sjedinjuju u kolektivno tijelo u fizičkom obračunu s prošlošću i sadašnjošću".

Eto, kulturno se uzdižimo kod modernog Obersnela. Svi nekulturni i primitivni mogu nastaviti s traženjem masovnih grobnica i žrtava onih koje Obersnel veliča, a Plenković plaća.