KRVAVI USKRS Dan kada je pala prva žrtva u borbi protiv srpskih okupatora, a JNA pokazala 'pravo lice'

Sve je počelo 25. ožujka 1991. kada su počele demonstracije u Plitvicama. Nekoliko dana ranije, Skupština općine Knin donijela je odluku o "trajnom izdvajanju iz sastava Republike Hrvatske“, usput pripajajući više mjesnih zajednica s područja Drniša, Sinja i Šibenika. Istovremeno, pobunjeni Srbi u Vinkovcima su najavili isti scenarij za područje Slavonije i Baranje, pritom izabravši Gorana Hadžića za novog predsjednika Srpskoga narodnog vijeća. Sve je to bilo uvod u planiranu okupaciju Plitvica.

Nezadovoljni što je ondje u veljači uspostavljena policijska postaja, pobunjeni Srbi u organizaciji Srpske demokratske stranke organizirali su ispred spomen doma 6. Ličke divizije "miting istine“ te su zahtijevali da se i Nacionalni park Plitvice pripoji pobunjeničkoj tvorevini "SAO Krajini“.

Idući dan, 26. ožujka, Skupština općine Titova Korenica donijela je nezakonitu odluku o smjeni rukovodstva Nacionalnog parka Plitvice. Iako se 28. ožujka u Splitu održavao susret šestorice predsjednika republika Jugoslavije, to nije nimalo utjecalo na pobunjenike. Toga dana Plitvice su okupirali milicajci iz Knina, koji su oko podneva na Koranskom mostu postavili barikadu s istaknutom zastavom Krajine i Jugoslavije, piše HRT-ov portal Dani ponosa.

Zabilježena su podmetanja eksplozivnih naprava hrvatskom stanovništvu, dok su putnici nesrpske nacionalnosti bili izvrgnuti prijetnjama i maltretiranju. Na Plitvice su pristigle i pobunjene snage iz drugih dijelova Hrvatske, među njima i Goran Hadžić, a 29. ožujka šef kninskih milicajaca, Milan Martić, okupirao je policijsku postaju u Titovoj Korenici. Istoga je dana skupina odmetnutih milicajaca, predvođena Ljubicom Šolajom, upala u upravne zgrade Nacionalnog parka kako bi obznanila smjenu postojećeg rukovodstva i provela odluku o pripojenju Plitvičkih jezera fantomskoj "Krajini“.

Ove terorističke aktivnosti šokirale su domaću, ali i europsku javnost, jer je u to vrijeme Nacionalni park Plitvice pohodio velik broj stranih turista. Hrvatska policija je oružanom intervencijom prekinula taj teror.

Nakon upozorenja organizatorima pobune, hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova provelo je na sam Uskrs, 31. ožujka 1991., akciju razbijanja okupacije Plitvičkih jezera. Šire područje okružile su snage iz PU Gospić i Karlovac, a oružanu pobunu u rano jutro autobusima su krenuli prekinuti pripadnici postrojbi za specijalne namjene iz Lučkog, Rakitja i Kumrovca. Akcija je izvedena u tajnosti i brzo, a drski pobunjenici natjerani su u bijeg prema Titovoj Korenici.

Hrvatske policajce na kontrolnim točkama dočekala je teška vatra, a u slamanju otpora poginuo je mladi Josip Jović, dočim je devet policajaca ranjeno. Veći broj pobunjenika bio je uhićen, a među njima Goran Hadžić i Borivoje Savić, čelnici vukovarskog SDS-a. Osim što je postalo jasno kako hrvatski opstanak neće biti moguć bez obrambenog rata protiv velikosrpske agresije, postalo je jasno i kako će u ratu djelovati Jugoslavenska narodna armija. Naime, JNA je tijekom akcije na Plitvicama hitno izvukla oklop i teško naoružanje, uspostavivši tampon zonu i time onemogućila hrvatskoj policiji da daljnjim napredovanjem ka Korenici potpuno razbije oružanu pobunu.

Snage 10. korpusa JNA nadzirale su promet od mosta na Korani do motela Borje, a u spomen domu Nikola Tesla u Mukinjama uspostavljeno je Izdvojeno komandno mjesto 5. vojne oblasti. Ultimativno su tražili da specijalne snage MUP-a napuste Plitvice, što je i učinjeno, ali tek nakon što je iznova uspostavljen rad policijske postave. Tijekom cijele krize, u kojoj su srpski teroristi na nekoliko dana okupirali Plitvice, ugroženi su bili Hrvati koji su putovali prema moru ili unutrašnjosti, ali i brojni turisti, njih više od 400, koji su u uobičajeno velikom broju za blagdane pohodili Nacionalni park Plitvice. Od Krvavog Uskrsa JNA je Liku pretvorila u golemo područje "tampon-zone“ koja će s vremenom postati strateška polaznica velikosrpske agresije.