Kreću li novi vjetrovi s Pantovčaka i smirivanje tenzija u društvu?

Razgovarali su o važnosti ponovne uspostave kulture dijaloga u političkome i medijskom prostoru Hrvatske te definiranju strateških ciljeva i vizije razvoja hrvatske države, o kojima bi postojalo suglasje dionika političkoga i javnog života.

Složili su se kako je jedno od takvih područja obrazovanje koje je nužno reformama modernizirati, te da ciljeve treba postaviti i u području obrane i nacionalne sigurnosti, vanjske politike i gospodarstva, kao i u ostalim područjima društvenoga i javnog života, navodi se u priopćenju iz Ureda predsjednice Republike.

Iz ovog se šturog priopćenja nije dalo previše iščitati, jer je napisano tipičnim političkim standardnim birokratskim jezikom- čitaj u prijevodu nezanimljivo- ali ipak, pronicljivi promatrači političkih događanja mogu naslutiti barem jednu, gotovo sigurnu stvar.

Možda suradnja Pantovčaka i Iblerova trga neće biti idilična, ali će barem biti civilizirana i pristojna. Teško je očekivati da ćemo od mirnog Bernardića slušati verbalne eskapade, koje su često prelazile i granicu dobrog ukusa, s natruhama seksizma prema Predsjednici države, kao što je to bilo za mandata njegova prethodnika Milanovića.

Uopće ne ulazeći u ocjenu njezinog djelovanja, svaki pokušaj izrugivanja njezine dužnosti, prije svega na osobnoj razini, pripada u primitivan, da ne kažemo, balkanski izričaj. Doduše, vidimo da to i u svijetu nije rijetkost, no, na ovim je prostorima među političkim alfa-mužjacima tijekom 25 godina itekako bio prisutan u nemalom broju slučajeva.

Sama Kolinda Grabar- Kitarović često se nalazi na meti kritičara i poganih jezika baš zbog toga što je žena i to je neosporna činjenica, simpatizirali je ili ne. 

Ne želimo udarati po, kako to reče Mostov Nikola Grmoja slikovito, ''mrtvom magarcu'', govoreći o politički eutanaziranom Zoranu Milanoviću, ali ne može se preskočiti da je bivši šef SDP često znao machistički nastupati prema Grabar- Kitarović. Ili onako, s visoka, drsko, bezobrazno, vulgarno, onako kako se ni jedan političar ne bi trebao obraćati drugome, a u krajnjem slučaju, nikako ne muškarac prema ženi. Pojmu gentlemanstva u politici ionako nema mjesta.

Jednom joj je čak poručio i da je ''šaka jada''- a što je to nego uličarski rječnik?

I ona je znala uzvratiti udarce- čak i kada to nije bilo u opisu njezinih dužnosti, a ni stila- no, teških se riječi uvijek klonila.

I dok je SDP vodio, a na koncu i strmoglavio, Zoran Milanović je također verbalno i politički sudjelovao u razdoru hrvatskog društva, a podjele su danas tako duboke, da vodeći svjetski mediji pišu o Hrvatskoj kao ''iznimno podijeljenoj državi'', što nam i nije ružičasta preporuka.

Suvišno je sada optuživati jedni druge tko je prvi bacio kamen, činjenica je da se nismo maknuli dalje od ustaša, partizana i domobrana.

Sada je na čelo SDP-a došao nekarizmatični, ali obrazovani mladi čovjek, koji se tek treba dokazati svojoj stranci, kao i građanima. No, kako to u Hrvatskoj uvijek biva, još nije ni zasjeo dobro u svoju šefovsku stolicu, a već se počelo spekulirati kako u stranci vlada veliko nezadovoljstvo. Je li to istina, ili samo zločesti spin njegovih protivnika, pokazat će se vrlo brzo, pogledajmo nešto drugo.

Odmah nakon što se Predsjednica sastala s Bernardićem, krenuli su ružni tračevi na piljarskoj razini kako je na Pantovčak otišao tražiti spas u slučaju da ga u SDP-u ''iscipelare'', a to je ortodoksna glupost.

Najprije, sve i da se takvo što želi, to se rješava unutar SDP-a i nema nikakve veze s Predsjednicom države.

A drugo- pa nije li normalno da se ona i službeno prvi puta sastane s novim čelnikom najveće oporbene stranke u Hrvatskoj?

U normalnom svijetu to bi bilo nešto baš ''normalno'', ali u Hrvatskoj je ionako sve izokrenuto naopačke. Tako da smo u paradoksalnoj situaciji da čak i bezlična rečenica o ''ponovnoj uspostavi kulture dijaloga u političkom i medijskom prostoru'', odmah otvara besmislene teorije urote i zavjere.

Čemu, uostalom, čuđenje- bilo bi netipično za Hrvatsku da je drugačije.