Kraljeva Sutjeska: Lovrenova rodna gruda, mjesto bogate prošlosti i sjedište kraljevskih dinastija te posljednje bosanske kraljice Katarine

Iako je Dejan rođen u Zenici, njegova je obitelj porijeklom iz ovog znamenitog kraja, a on je kao trogodišnjak s obitelji izbjegao iz ponosnog malog mjesta u središnjoj Bosni poznatog po franjevačkom samostanu, ali i utvrdi Bobovcu koja je bila sjedište bosanskih kraljeva dinastije Kotromanića-Tomaša, Tvrtka i posljednje bosanske kraljice Katarine. Dejan i njegova obitelj morali su otići kako bi spasili svoje živote, jer je buknuo bošnjačko-hrvatski sukob, jedna od najtragičnijih epizoda u ratu na prostoru bivše države. Sklonili su se kod djeda u Njemačku, a kada je Dejan imao deset godina, vratili su se u Hrvatsku i u Karlovcu započeli novi život. No, Kraljevu Sutjesku sačuvao je u srcu…  

Čim se spomene ime Kraljeve Sutjeske, otvaraju se vrata duboke prošlosti, najviše one srednjovjekovne, jer, poznata je po tome što se u njoj nalazi franjevački samostan s crkvom sv. Ivana Krstitelja, koja je podignuta 1858. na mjestu nekadašnjih crkava. Znamenitosti su i bogati samostanski arhiv, muzej i knjižnica s više od 11.000 knjiga i inkunabulama (knjige tiskane do 1500. godine; naime, nakon izuma Gutenbergova tiskanog stroja, počinju se tiskati prve knjige, poznate kao-inkunabule, a riječ je o iznimno vrijednim dragocjenostima, kojih se ovdje čuva čak 31 primjerak).

Samostan je izgradio hrvatski ban Stjepan II. Kotromanić, 1340. godine (Curia bani), a za turske je vladavine bio uništen nekoliko puta (1524., 1658), ali je nakon svakoga uništenja ponovno izgrađivan. U obliku kojega ima danas, puno je veći od onog prvotnog, srednjovjekovnog i kao takav je izgrađen 1890. 

Curia bani

Naime, Bosna je u 14. i 15. stoljeću doživjela snažan kulturni uspon, a jedan kulturni krug imao je svoje središte na Bobovcu i u Kraljevoj Sutjesci. Iz pisanih tragova iz 14. stoljeća vidljivo je da je Sutjeska bila tada već formirano naselje varoškog tipa, zapravo predgrađe Bobovca. Kraj Sutiske nalazila se kraljevska palača s dvorskom kapelom, ali su je  1463. zauzeli Turci (Osmanlije). 

Prije negoli je Austro-Ugarska dala mjestu naziv Kraljeva Sutjeska u starijim dokumentima, u 14. stoljeću navodi se ime "Curia bani", što u prijevodu znači Banski dvor. Naime prije krunidbe kralja Tvrtka (1377.), u Milama, bosanskom su državom vladali banovi (Kulin, Prijezda, Stjepan Kotromanić).

U blizini sela ruševine su srednjovjekovnoga grada Bobovca. Značajno je da je područje Kraljeve Sutjeske bilo nastanjeno već u prapovijesno doba, ali vrijeme nastanka i tko je osnovao srednjovjekovno naselje još uvijek nije poznato. 

U Kraljevoj Sutjesci i u obližnjoj utvrdi Bobovcu često su boravili bosanski vladari i izdavali mještanima isprave, da bi se potom naselje Sutjeska (Sutiska) razvilo kao predgrađe Bobovca. God. 1457. spominje se kao grad (oppidum) koji je 1463. osvojila osmanska vojska. Džamija sultana Mehmeda II. (el-Fatiha) izgrađena 1463. među  najstarijima je u BiH. 

Za Osmanskoga Carstva Kraljeva Sutjeska bila je u sastavu Bobovačkoga, kasnijega Brodskoga kadiluka kao dio nahije Bobovac, a nakon 1470. kao dio Dubrovačke nahije. Tijekom 1878–1918. pod austrijskom je vlašću, a potom u Kraljevini Jugoslaviji (od 1929. u Drinskoj banovini).

Osim samostana u Sutjesci se nalazi i Dusper kuća, najstarija kuća u središnjoj Bosni, a potječe iz ranog 18. stoljeća. Kuća je nacionalni spomenik i nalazi se pod zaštitom države. Restauracija još uvijek nije učinjena do kraja, ali je kuća ipak otvorena za javnost i fantastičan je primjer autentične bosanske arhitekture. Osim ove kuće na ulazu u mjesto nalazi se jedna od najstarijih bosanskohercegovačkih džamija koja je po predaji sagrađena za samo nekoliko dana i nakon toga nikad više nije bila popravljana i održavana. 

Na brdu Grgurevu blizu samostana nalaze se temelji staroga kraljevskog dvora iz vremena prije osmanske okupacije Bosne. Pokraj kraljevske palače su ostaci crkve tj. dvorske kapele sv. Grgura, vjerojatno građene u gotičkom stilu. 

Tragičan sukob Hrvata i Bošnjaka 

Sukob između Hrvata i Bošnjaka u kakanjskoj općini jedna je od tragičnih epizoda povijesti Hrvata u BiH. Katolička crkva je igrala važnu ulogu u očuvanju identiteta i opstanka Hrvata u BiH, a u tome je Kraljeva Sutjeska beskrajno važna. Čak su je zvali ''Mali Rim''. 

U vrijeme početka '90-ih, kada je planuo rat, nije bilo sukoba između Bošnjaka, Srba i Hrvata na ovom području, u kojemu su Hrvati gotovo 92 posto ukupnog stanovništva Kraljeve Sutjeske. Ipak, u bošnjačko-hrvatskom sukobu, župa Kraljeva Sutjeska doživjela je strašnu sudbinu… U prvoj polovini lipnja 1993. godine iznenada su došli mudžahedini i bošnjačke trupe iz Bosanske Krajine, istočne Bosne i napale Kakanj i Kraljevu Sutjesku i tada je započeo pokolj i paleži kuća te protjerivanje domicilnog hrvatskog stanovništva. Oko 15.000 Hrvata prebjeglo je iz Kraljeve Sutjeske i Kaknja u Vareš, maleni gradić u koji nisu svi mogli stati, tako da su mnogi od njih ostali mjesecima po okolnim planinama i šumama, skrivajući se, dok je manji dio mještana, koji nije uspjeli pobjeći, spašen pod zaštitom UNPROFOR-a.

U katoličkoj župi Kraljevoj Sutjeski poginulo je više od 76 vjernika, a 84 osobe su ranjene. Župa koja je bila katolička, nakon brutalnog napada gotovo da više nije ni postojala. Kada je okončan ovaj tragičan bošnjačko-hrvatski sukob, kada je na to područje došao sarajevski nadbiskup Vinko Puljić, gvardijan franjevačkog samostana mu je rekao: “Oče nadbiskupe, katolika u Kraljevoj Sutjesci više nema…''.

A veliki Dejan Lovren, koji nikada nije zaboravio malog Dejana iz Kraljeve Sutjeske, u travnju ove godine na svom je Instagram profilu objavio predivnu, toplu čestitku svome ocu za njegov rođendan, fotografirajući se ispred samostana. 

Uz ove lijepe riječi: ''Ovo je čovjek koji me je naučio da se u životu nikada ne trebam predati, kako postići sve ciljeve kroz predan rad. Nisi odrastao u izobilju, ali si mi pružio svu ljubav ovoga svijeta i žrtvovao se kako bi tvoj sin ostvario svoje snove. Hvala ti oče što si takav! Želim ti sretan rođendan! Tvoj sin''… 

Dobrodošao srebrni, a zlatni Dejane ponovno u svoju rodnu grudu…