PEGLANJE POLITIKE

KOSOVO - SRBIJA Čuju li se ponovno ratne trublje i pokliči 'Ubij Šiptara'?

Autor

Andrea Latinović, dipl. povjesničarka

Načelnik Glavnog stožera Vojske Srbije (GŠ VS), general potpukovnik Milan Mojsilović ocijenio je u utorak u povodu pojačanog prisustva policije na sjeveru Kosova, da je stanje sigurnosti "stabilno", ali "jako nepredvidivo" i rekao kako on "kao vojnik" ne može isključiti vojno reagiranje.

13.03.2019. u 21:45
Ispiši članak

I otišao je i korak dalje; za Radioteleviziju Srbije (RTS) rekao da je VS u stalnom kontaktu sa snagama KFOR-a, čija je "odgovornost osigurati stabilno stanje na čitavom teritoriju Kosova".

"Mi smo primarno zainteresirani za zaštitu naših građana ne samo na sjeveru, nego i na jugu, na čitavom teritoriju Kosova i Metohije", izjavio je general Mojsilović.

Neuvijenom i netipično za vojnika jasnom retorikom, potvrdio je da postoji "otvoreno sigurnosno pitanje" u zemlji i poručio da vojna reakcija trenutno nije opcija, ali je, kao vojnik, ne može isključiti.

"Predsjednik Republike i vlada i cjelokupan državni aparat opredijeljeni su za mirno rješenje stanja na Kosovu i Metohiji, tako da je opcija vojnog reagiranja trenutačno isključena, odnosno, trenutačno se ne razmatra. Ja kao prvi vojnik ne mogu je isključiti, ali mogu reći građanima da se trenutno ne razmatra", rekao je Mojsilović.

Također je istaknuo čvrsto kako je Vojska Srbija "u potpunosti spremna" odgovoriti na sve eventualne sigurnosne izazove i krize u regiji i najavio veliki vojno-policijski mimohod u Nišu 24. ožujka, u povodu 20. obljetnice početka NATO bombardiranja tadašnje SR Jugoslavije.

"Naravno da nećemo moći pokazati sve čime raspolažemo, ali ćemo pokazati svoju sposobnost i spremnost, pokazati da je vojska spremna i motivirana ispuniti sve zadatke", istaknuo je načelnik GS Vojske Srbije general Milan Mojsilović.

Srbi ne mogu preboljeti Kosovo

Dakle, trajno napeta situacija s Kosovom dobila je još jedan zamah sada  i otvorenu najavu srbijanske strane kako je već pripravna za vojnu intervenciju na međunarodno priznatu državu, koju Srbija, dakako, ne želi priznati ni mrtva. Dapače, spremna je na, njihovim riječima, ‘’nove bitke’’- rječnik Srbima tako dobro poznat, još iz vremena neprežaljenih mitova o veličanstvenoj pobjedi na Kosovu polju. Koja je, dakako, u stvarnosti bila veličanstven poraz srbijanske vojske.

Kratki povratak u prošlost

Jedna od bitaka na temelju koje su Srbi zasnovali svoj višestoljetni nacionalni mit o vlastitoj nepobjedivosti, dogodila se 15. lipnja 1389. između vojske koalicije europskih naroda i Osmanlija s njihovim vazalima. Sudbonosna Kosovska bitka, koja je zatim presudila o daljnjoj sudbini Srbije i susjednih država, pretvorila se u veliki osmanski poraz i pobjedu udruženih snaga kneza Lazara, bosanske vojske pod vodstvom Vlatka Hranića, hercegovačke pod vodstvom Vlatka Vukovića Kosače i hrvatske pod vodstvom bana Ivana.

Kosovska bitka završila je porazom Lazarove vojske i njegovom pogibijom, no hrvatske (bosansko-hercegovačke) čete nisu bile poražene. One su na lijevom krilu pobijedile Osmanlije pa je na Zapadu zavladalo uvjerenje da su kršćani pobijedili tursku vojsku. Osmanlijsku vojsku vodio je sultan Murat I. i njegovi sinovi Bajazit i Jakub. Sam sultan i njegov sin Jakub poginuli su tijekom bitke; dio srpskog plemstva bio je nakon čuvene Bitke na Marici već u vazalnom odnosu prema Osmanlijama pa su se borili na njihovoj strani.

U Kosovskoj bitci sudjelovali su i Albanci, kršćani, na čelu s Gjerg Kastriotijem, djedom albanskog nacionalnog junaka Gjergjom Kastriotijem Skenderbegom, iz 15. stoljeća, koji je punih 40 godina odolijevao napadima Osmanlija i dobio od tadašnjega pape titulu Atleta Cristi.

Tijek bitke i konačan ishod i dan-danas je nejasan te je izvor stalnih sporova među povjesničarima. Prema jednim izvorima, a to su oni s bosanskog dvora Tvrtka I., kršćani su odnijeli pobjedu; međutim poznato je da su Srbi ubrzo nakon bitke plaćali sultanu danak, iz čega se može sa sigurnošću zaključiti kako su Srbi, u najboljem slučaju, izborili “Pirovu pobjedu”.

Kosovo je, međutim, najbolnija točka Srbije - bilo i ostalo. Oduvijek željeni teritorij na kojega su polagali pravo, unatoč tome što već odavno ni demografski, a ni mentalno to nije dio Srbije; realno, nikada nije ni bio.

Kosovski je narod godinama, još za vrijeme bivše Jugoslavije, sustavno izlagan teroru i nasilju od strane Srbije. ‘’Ubij Šiptara’’, gotovo je tradicionalni srbijanski pozdrav i upravo su Kosovari, Albanci, na samom vrhu ljestvice mržnje u Srbiji i među Srbima.

Stanje je desetljećima bilo neizdrživo, a Kosovari ubijani, mučeni i zlostavljani te stalno ponižavani. Stoga je Zapadni vojni savez 24. ožujka 1999. godine počeo bombardiranje vojnih ciljeva i infrastrukture u Srbiji, Crnoj Gori i na Kosovu, a petomjesečnom kampanjom zračnih udara okončani su srpsko-albanski sukobi na Kosovu nakon kojih su se s tog teritorija povukle vojne i policijske snage tadašnje SR Jugoslavije. 

Srbi to Zapadu nikada nisu zaboravili, a kamoli oprostili, uvjereni i dalje kako su oni u pravu, a cijeli svijet u krivu.

Nadalje, od ‎‎1997. do 1999.,  u dijelu je hrvatskih medija, pa i na HRT-u, vođen praktički specijalni medijsko-obavještajni rat, s posebnim ''udarom'' na uglednu novinarku albanskog podrijetla, Dianu Rexhepi, kojoj 'stare strukture' nisu mogle oprostiti objektivno izvještavanje i izravno razotkrivanje Srbije. Naime, ona je napisala cijeli serijal tekstova o toj tematici, za koje je visoki dužnosnik CIA, D. G. izjavio, u prosincu 1999., ''kako su izravno određivali daljnja događanja i redoslijed intervencija NATO snaga''.

U veljači 2008. Skupština Kosova proglasila je Republiku Kosovo, koju je do kraja 2016. priznalo 110 od 193 država članica UN-a, te četiri ne-članice UN-a: Suvereni malteški vojni red, Republika Kina, Cookovo Otočje i Niue.

Kosovo se nalazi pod upravom EULEEX-a od 2008. godine, a izvan nadzora Republike Srbije. Zbog svoje apsolutne većine, Albanci imaju potpunu vlast na Kosovu, uz iznimku dijelova nekoliko općina na sjeveru Kosova. No dio Srba ne želi sudjelovati ni u kakvoj vladi, a kojom se ne upravlja iz Beograda.

Nervoza srbijanskog predsjednika Vučića

U posljednje se vrijeme, međutim, na Srbiju, njezinu vlast, ali i predsjednika Aleksandra Vučića pojačao međunarodni pritisak kako bi i oni priznali Kosovo. Posebice napore u tome da posjedne za isti stol kosovskog predsjednika Hashima Thaçija i srbijanskog Vučića ima američki predsjednik Donald Trump, kao i njegova administracija.

Srbi to a priori odbijaju, ali pitanje je koliko će to dugo moći činiti. Da su vrlo nervozni, potvrdila je i bijesna i vulgarna reakcija blagoglagoljivog Vučića, koji je prije nekoliko dana u nastupu iskrenosti poslao ratobornu poruku.

"A sada sikter (marš, gubi se) s tim papirom, bando iz Prištine, kamo god hoćete i vidite da li će vam to netko ispuniti - Srbija neće", rekao je Vučić u Srijemskoj Mitrovici pred nekoliko tisuća pristaša u kampanji "Budućnost Srbije".

Naime, Platforma kosovskog izaslanstva za dijalog sa Srbijom, koju je u četvrtak usvojila Skupština Kosova, predviđa recipročno priznanje Kosova i Srbije unutar aktualnih granica i ukidanje Rezolucije VS UN 1244 iz 1999. koja Srbiji jamči teritorijalni integritet.

Platforma sadrži 11 temeljnih principa na kojima će djelovati kosovsko izaslanstvo te poglavlja koja se odnose na eurointegracije, ratne zločine, nestale osobe i žrtve spolnog nasilja, zaštitu prava manjinskih zajednica, pravo Kosova na sukcesiju koju su ostvarile bivše republike raspadom SFRJ-a.

U govoru, koji je izravno prenosila Radio-televizija Srbije i nekoliko televizija s nacionalnom frekvencijom, Vučić je naglasio kako je svjestan da će zbog svojih poruka potaknuti kritike i izvana i na domaćoj političkoj sceni.

"Da nas gazite - nikad nećete moći! Govorim to svjestan da ću biti na udaru svjetskih moćnika i domaćeg ološa. Ali, ja rezervnu domovinu nemam, moja djeca živjet će u Srbiji i ostat će ovdje", rekao je Vučić, obraćajući se pristašama naizmjence s "dragi prijatelji" i "dame i gospodo".

On je poručio da nije uplašen ni prosvjedima u Srbiji ni vanjskim prijetnjama.

"Ni jači od vas iz Prištine nisu uspjeli poniziti Srbiju - nećete ni vi. Mislili su me uplašiti prosvjedima ovdje, prijetnjama izvana, da ću ih moliti da bih ostao na vlasti. Ne molim nikoga ni za šta, a i kad sam najteže breme preuzimao - znao sam koliko je to dobro za naš narod", rekao je Vučić I dodao: "Odgovor Srbije je - ne, ja vam to neću dopustiti. Ja sam tu da štitim naš narod, našu domovinu", rekao je Vučić, pobrojivši što sve pregovaračkom platformom Priština traži od Srbije, uz uzajamno priznanje, isplatu ratne odštete, suđenje za "spolne zločine" nad Albankama...

"Nije to dovoljno, jer stoji da ako to uradimo danas, u granicama današnjeg Kosova, time bi se samo kvalificirali da jednog dana oni priznaju nas i oproste naše neke grijehe. To je preduvjet da pokažemo znake povjerenja, da bi i oni mogli priznati Srbiju - kao da nismo država, pa nam je stalo da nas priznaju. Da nije tužno, bilo bi smiješno“, rekao je Vučić.

On je ocijenio kako "Priština sa zapadnim partnerima želi poniziti Srbiju" i da ne žele kompromis misleći da uz sebe imaju SAD i EU.

A samo nekoliko dana nakon toga, načelnik Glavnog stožera Vojske Srbije (GŠ VS), general potpukovnik Milan Mojsilović izravno poručuje kako je ‘’srbijanska vojska spremna’’. Jesu li to nove ratne trublje kojima bi područje nesretnoga Balkana ponovno moglo biti krvavo?

Prijetnja izbijanja trećeg svjetskog rata

"Riječ je o dogovorenom ograničenom vojnom sukobu na sjeveru Kosova, kako bi se oživotvorila razmjena teritorija koju već dulje vrijeme  zagovaraju predsjednik Kosova Hashim Thaçi i i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Srbi bi dobili cijeli sjever Kosova, počevši od sjevernog dijela grada Kosovske Mitrovice. Albanci, odnosno, Kosovo, zauzvrat bi dobili pola Preševa, gradića u Srbiji, udaljenog samo kilometar od granice s Kosovom.  Ovo je bez presedana najveća izdaja kosovskih interesa koju provodi kosovski predsjednik Thaçi'', govori naš sugovornik.

I kratko zaključuje:

''Ono što jest presedan u cijelom ovom cirkusu oko razmjene teritorija jesu dvije stvari: Kosovo mijenja svoj teritorij za svoj teritorij. A u cijeloj ovoj situaciji bez presedana sudjeluje i ovakav scenarij podržava i albanski premijer Edi Rama. U situaciji kada je američki State Department naklonjen ovakvom scenariju, a Pentagon protiv, dakle, unutar dvije ključne institucije SAD-a došlo je do razdora oko dogovora o podjeli Kosova, Rusija čiji su komandosi u stanju pripravnosti na samoj granici Kosova sa Srbijom već je u velikoj prednosti,  u ovoj i ovakvoj šahovskoj igri bez granica tko će od dvije svjetske velesile imati primat na Balkanu. Nadalje, ne postoji i ne može postojati po samoj naravi 'ograničeni vojni sukob'. Kada se dvije, ili više strana sukobi oružjem, ne možemo predvidjeti u što se takav 'ograničeni' sukob može pretvoriti. Posebice kada je riječ o Srbiji. Pa kada je to Srbija u povijesti znala i uspjela izvesti ciljani i ograničeni vojni sukob, kada i gdje?! Njihova je taktika ubijanje bez selekcije, palež i pljačka. Mi ne možemo predvidjeti kako će se ponašati civili na sjeveru Kosova, a niti Srbi, u Štrpcu, enklavi na jugu Kosova. Ako uopće započne taj njihov dogovoreni 'ograničeni' vojni sukob, posljedice mogu biti fatalne po cijelu regiju. Najprije po Makedoniju i BiH. Pa potom načelom 'spojenih posuda' takav se sukob vrlo lako može prenijeti i na Hrvatsku i Albaniju, koje su članice NATO-a. U takvim okolnostima vrlo izvjesno možemo govoriti o novom, Trećem svjetskom ratu s nesagledivim posljedicama po cijelo čovječanstvo".

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.