KORUPCIJA NA 'ZOKIJEV NAČIN' Kako je Milanović u premijerskom mandatu podlegao toj 'strasti'

Priču o nemilosrdnoj borbi protiv korupcije 'predsjednika s karakterom' pojačao je i aktualni čelnik SDP-a Davor Bernardić poručivši kako izbor 5. siječnja za Hrvatsku nikad neće biti jednostavniji jer se bira između "predsjednice koja cijeli mandati šuti o korupciji i kandidata koji kao korektiv upozorava na korupciju".

"Korupcija je lijepo ime za ono što narod zove lopovluk, to je strast i pohlepa da se uzima tuđe, da se uzima iz zajedničke blagajne", jedan je od Milanovićevih slikovitih opisa tog zla koji razara hrvatsko društvo 'uzduž i poprijeko'. A da je i on podlegao toj 'slabosti' ili ako hoćete 'strasti', svjedoči  barem nekoliko afera iz njegova premijerska mandata.

Afera Madison i Sauchine dnevnice

Sjetimo se samo afere Madison kad je Mladen Hrgarek, vlasnik tvrtke Madison, prijavio Milanovića da je od njega tražio da zaključi ugovor s njegovim prijateljem Igorom Kneževićem i isplaćuje mu 15.000 kuna mjesečno za fiktivne usluge ako ne želi raskid suradnje SDP-a i PR agencije Madison. Novac je prema tom scenariju navodno trebao završiti u 'džepu' Zorana Milanovića, kako je pisao portal Direktno.

Cijela priča je posebno zanimljiva zbog cijele afere koja se kasnije razotkrila s lažnim isplaćivanjem dnevnica i lažnih putnih naloga u Banskim dvorima, zbog čega se još uvijek vodi postupak protiv bivšeg predstojnika Milanovićeva ureda Tomislava Sauche i tajnice Sandre Zeljko koji su navodno oštetili državni proračun za milijun kuna.

Milanović je, kako je pisao i portal Direktno, zbog zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju ispitan u zagrebačkom Županijskom državnom odvjetništvu, a uz njega su svoj iskaz dali i Knežević kao vlasnik obrta Intergrafika te Gordan Maras. 

Tužiteljstvo je na kraju početkom srpnja 2016. odbacilo Hrgarekovu kaznenu prijavu jer nije utvrđen "razuman stupanj vjerojatnosti "da je kazneno djelo i učinjeno. Hrgarek je na odbačaj kaznene prijave od glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana koji je usput rečeno, bio osobni izbor Milanovića za tu poziciju, zatražio reviziju postupka. Ne treba čuditi da do toga nije došlo.

Iako je Milanović tada priznao da se s Kneževićem privatno druži već 30 godina, opovrgnuo je insinuacije da mu je pogodovao i da mu taj stari prijatelj plaća skijanja.

Prilikom izdavanja iskaza za DORH Milanović je izjavio i kako je suradnja s Madisonom raskinuta jer u zadnje dvije godine nije opravdao produljenje ugovora. Inače, suradnja Madison Consultinga i SDP-a počela je još u vrijeme pokojnog Ivice Račana 2004. godine. U tih 12 godina agencija nije radila ni s jednom drugom političkom strankom. Direktorica strateških komunikacija Madisona Zinka Bardić od 2012. do 2014. godine bila je savjetnica Milanovića.

Biznis s državom

I bivši ministar financija u Milanovićevoj Vladi Slavko Linić ispričao je u jeku afere kako mu je Mladen Hrgarek još 2012. rekao da je Milanović od njega tražio da, ako ne želi raskid suradnje SDP-a i Madisona, zaključi ugovor s njegovim prijateljem Kneževićem i isplaćuje mu 15.000 kuna mjesečno za nepostojeće, fiktivne usluge. Upravo je Linić,  nakon što je izbačen iz SDP-a, u javnosti progovorio i o poslovima Milanovićeva brata i njegovih prijatelja.

Knežević je inače, koji je osim po tome što je Milanovićev prijatelj, mnogima bio poznat i kao zaljubljenik u skijanje, dobro  'uprihodovao' za vrijeme Milanovićeve Vlade jer je od početka njegova mandata dobio poslove s Vladom, Uredom predsjednika Vlade (tada je predstojnik bio Tomislav Saucha), Saborom, te nizom ministarstava.

Tako je prema pisanju medija od 2012. do 2016. u poslovanju s tijelima državne vlasti Knežević sa svojom Intergrafikom zaradio gotovo pola milijuna kuna (to nisu konačni iznosi), a od toga je samo za Ured predsjednika Vlade napravio promet u iznosu od 247 tisuća kuna. Zanimljivo je da je upravo Saucha, kasnije nacionalno poznat po aferi dnevnice, potpisivao poslove s Intergrafikom, o čemu je Povjerenstvu za sukob interesa svojevremeno dao i očitovanje.

Ništa bez obitelji

Obrtnik i skijaš Knežević nije bio jedini od Milanovićevih 'intimusa' koji su uspjeli dobiti poslove s državnim tvrtkama, jer 'ništa bez obitelji'. O navodnim mutnim poslovima Milanovića u Albaniji pisao je jedino portal Direktno.

Iz GONG-a su kada je afera dnevnice izbila na vidjelo zatražili od Milanovića da preuzme moralnu i političku odgovornost jer se postavlja pitanje kako su to vođeni poslovni procesi u njegovoj Vladi.   

Istaknuli su kako je "zapanjujuće da se malverzacije nisu otkrile skoro godinu i pol od trenutka kada su se dogodile, što ukazuje na potpuni krah sustava unutarnje kontrole u samom vrhu Vlade" te postavili pitanje kako su funkcionirali mehanizmi unutarnje kontrole i u svim ostalim institucijama u vrijeme njegove Vlade. 

Stoga obećanja o nemilosrdnoj borbi protiv korupcije i nultoj toleranciji na istu ako Hrvatska izabere 'predsjednika s karakterom' ne ulijevaju previše povjerenja, jer je upravo za vrijeme njegova premijerskog mandata stvorena koruptivna hobotnica koju je moguće usporediti jedino s onom Ive Sanadera. Dovoljno je samo osvrnuti se u ne tako daleku prošlost. Uostalom, tvrdi se da djela govore više od riječi.