Korona kriza iz temelja mijenja globalno gospodarstvo; ovu priliku Hrvatska ne smije propustiti

Pojednostavljeno rečeno, korona kriza samo ubrzava ono što je pokrenuto prije njenog izbijanja. Riječ je o velikom zaokretu svjetskog gospodarstva s ranije dominatnih globalizacijskih procesa na procese postupnog povrata industrije i radnih mjesta iz Kine i Azije prema matičnim gospodarstvima SAD-a i gospodarski najsnažnijih država Europske unije predvođene Njemačkom.

Globalizacija je jednostavno postala preskupa, kako zbog predugačkih i sve skupljih dobavnih pravaca iz Kine i Azije, tako i zbog štete koju takva politika pričinjava ekonomijama zapadnoga svijeta. U pitanje dolazi i sigurnost obrambenih sposobnosti jer odljev industrijskih kapaciteta već počinje devastirati periferne dijelove vojno-industrijskih kompleksa.

Drastičan je primjer Velika Britanija, čija preostala brodogradilišta nemaju dovoljno kapaciteta za novi opsežni program jačanja pomorskih snaga sada neophodno potrebnih zbog planiranog britanskog povratka na stare kolonijalne rute prema Aziji nakon napuštanja Europske unije. Stoga primjerice nove velike flotne tankere za svoju obnovljenu ratnu flotu London gradi u azijskim brodogradilištima jer su britanski navozi zauzeti izgradnjom kapitalnih brodova. U isti problem ulaze i sve češći slučajevi otkrivanja kineskih komponenti u sofisticiranim proizvodima američke i europske vojne industrije.

Nekadašnja izvorišta jeftine radne snage i odredišta dislociranih industrijskih postrojenja zapadnoga svijeta, prije svih Kina, s vremenom su postali moćni konkurenti.

Zapadnim poticajem probuđeni kineski div dosegao je gospodarsku razinu razvoja koja mu je osigurala novu sposobnost globalnog djelovanja i nametanja opasne konkurencije SAD-u i Europi. Na naraslom gospodarstvu rapidno se razvila kineska vojna, posebice pomorska moć, nekada ograničena na obranu matičnog teritorija i priobalja. Stratešku razinu osiguravalo je praktički jedino kinesko nuklearno oružje. No, sada je kineska vojna sila neposredno prisutna daleko od kineskih obala. Kineske trupe već su stacionirane na afričkom kontinentu na kojem se nakon izgradnje prve velike baze u Džibutiju pokušava uspostaviti veći broj stalnih kineskih baza i logističkih središta. Istovremeno kineski ratni brodovi oceanskih sposobnosti djelovanja krstare ključnim svjetskim pomorskih komunikacijama. Za sada su koncentrirani na pomorskim transportnim rutama Pacifika, Indijskog oceana i Crvenog mora i preko Sueskog kanala do Sredozemlja. U skoroj budućnosti može se očekivati njihova intezivnija prisutnost na Arktiku i novom Sjevernom morskom putu nastalom topljenjem arktičkih ledenjaka.

Na narasloj gospodarskoj i vojnoj moći Kina je izgradila doktrinu vanjskopolitičkog djelovanja poznatu kao "Novi put svile" ili "One Belt One Road". On je u suštini pod maskom globalne trgovine zapravo velika strategija promicanja kineskih geoplitičkih interesa na globalnoj razini. Kineski utjecaj raste i u samoj Europi, pa njihove kompanije u svojim rukama imaju dijelove europske lučne infrastrukture, kao što su luka Pirej u Grčkoj, u kojoj kineska državna kompanja "COSCO" ima većinski udio, zahvaljujući prije svega ignoriranju i potcjenjivanju kineskih sposobnosti i lošem odnosu Berlina i cijele Europske unije prema Grčkoj tijekom prethodne ekonomske krize.

Kinesko pozicioniranje u Grčkoj i na Sredozemlju

Ne može se reći da nisu upozoravani na problem od strane američke politike. Washington je uporno naglašavao i pokušavao uvjeriti europske čelnike da je Grčka važna članica NATO-a i da je krajnje rizično zbog dugova u konačnici narušavati i njene geopolitičke pozicije, koje su istovremeno i uporišne točke južnoga krila NATO-a. Uostalom Grčka je od svoga nastanka uz presudnu pomoć i poticaj europskih sila bila i ostala geopolitička država smještena na razdjelnici civilizacija i kultura i tu cijenu ekonomija Europe mora plaćati. Ako neće Europa tada će netko drugi. Nije bilo sluha za američke poruke, ali i glasove iz samoga NATO-a i rezultat je kinesko pozicioniranje u Grčkoj i istočnom Sredozemlju.

SAD i Europska unija konačno su shvatili da više ne postoji SSSR kojega treba pritiskati Kinom i da Rusija unatoč svemu nije takva ugroza da bi se i dalje zbog slabljenja njenih pozicija pothranjivale kineske mega-ambicije. Dakako, suradnju sa Kinom je nemoguće izbjeći. Ona je i prije zapadnih poticaja bila respektabilna sila. Vodeće sile zapadnoga svijeta SAD i EU, samo su shvatile da sve ipak mora imati svoju mjeru i sada pokušavaju ograničiti globalno kinesko pozicioniranje koje je doseglo toliku razinu da je Rusija pala u drugi plan i svi u Washingtonu, Berlinu i Bruxellesu sa zabrinutošću gledaju prema Kini koja je postala najveći izazivač zapadne moći.

Ogromno kinesko tržište za europske proizvode ostat će neodoljiv mamac i jamaac daljnje gospodararske suradnje, ali proces smanjenja prekomjerne ovisnosti o uvozu kineskih proizvoda i industrijskih komponenti nepovratno je pokrenut. On je ključni dio velikog preustroja zapadne ekonomije od globalizacijske agende prema postupnoj deglobalizaciji.

Skraćivanje dobavnih pravaca

Pored svega navedenoga, gotovo 80 posto transporta robe i industrijskih komponenti prema SAD-u i Europi obavlja se pomorskim putem dugačkim dobavnim pravcima iz Kine i Azije. Pomorski transport će zbog nove europske zelene politike kao veliki korisnik fosilnih goriva neizbježno poskupiti. Europska unija u sklopu svoga novoga "The European Green Deal" udarit će dodatne namete na proizvode i usluge sa prekomjernim emisijama CO2 u kojoj kategoriji će se pomorski transport zacijelo naći. To je dodatni razlog potrebe skraćivanja dobavnih pravaca.

Primarni cilj nove američke i europske politike je povrat kvalitetnih industrijskih radnih mjesta iz Azije natrag u SAD i Europu i smanjenje ovisnosti o trgovini sa Kinom posebice na području industrijskih komponenti.

U cijelom tom kontekstu potpuno je izvjesno da će Europska unija dio proizvodnje industrijskih komponenti potrebnih za europsku industriju visoke tehnologije kao nadomjestak kineskim proizvodima morati otvoriti u državama članicama EU.

Afrika konkurira Europi

Pri takvom razvoju događaja djeluje nestvarna mogućnost da bi i Hrvatska kao punopravna članica EU propustila iskoristiti trenutak ovog velikog geoekonomskog preslagivanja i ne privući sebi nova ulaganja, nove poslove i nova radna mjesta. Ovakva šansa pruža se  jednom u više desetljeća i može donijeti industrijalizaciju Hrvatske sa otvaranjem kvalitetnih radnih mjesta. To Hrvatska ne smije propustiti.

U pitanju nisu niskotarifna radna mjesta kakva su ona u industriji usluga nego industrijska radna mjesta više razine koja je u Hrvatskoj realno moguće otvoriti zbog dobre obrazovne razine stanovništva i radne snage. U Hrvatskoj kao dijelu Europske unije uostalom uskoro neće biti ni moguće u skladu s novim europskim zelenim planom instaliranje "prljave industrije" sa slabo plaćenim radnicima bez kvalifikacija, nego isključivo radna mjesta više tehnološke razine kao dio nove podjele proizvodnih kapaciteta i dobavnih pravaca nakon zatvaranja, odnosno smanjenja dotoka kineskih ruta. Niskotehnološka i niskotarifna radna mjesta najvećim dijelom će se pokušati preseliti u Afriku, koja je sada prepravljena kineskim kompanijama.

Hrvatsko mjesto je na središnjoj tehnološkoj razini novih dobavnih pravaca za vodeće europske industrijske sile, prije svih za Njemačku. Kako je hrvatsko gospodarstvo i danas snažno vezano uz njemačko uvođenje njemačkih i europskih tehnoloških divova u Hrvatsku bio bi logičan slijed visokog stupnja međusobne ekonomske povezanosti. Zamjena industrijskih komponenti iz dalekih destinacija preko dugačkih i nesigurnih dobavnih pravaca iz Kine i Azije, što je zorno pokazala korona kriza, s onima proizvedenima u neposrednom susjedstvu, u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj i Češkoj ili Slovačkoj logičan je put. U bliskoj suradnji sa članicama EU i oslanjanjem na europske ekonomske strukture bit će i lakše izdržati i udare nadolazeće krize.

Korona kriza samo ubrzava ranije započete transformacije ekonomije i unatoč kriznom impulsu koji donosi istovremeno i otvara šanse za one koji ih prepoznaju. Hrvatska i njezini ekonomski stratezi jednostavno moraju vidjeti i iskoristiti priliku koja im leži pod nogama.