Kome smeta hrvatski povijesni grb? U Jugoslaviji to nije bio problem

Danas, više od 26 godina poslije tog događaja opet se čuju glasovi protiv te zastave. Kažu da je sporno što je na grbu prvo bijelo polje.

Razloge za takve prigovore pronalaze u činjenici da je na povijesnom hrvatskom grbu koji se koristio i u doba NDH prvo polje bilo bijelo. Međutim, povijesni hrvatski grb nije samo tada bio s prvim bijelim poljem. Bio je i u doba komunističke Jugoslavije, odnosno u doba velikosrpske hegemonije nad Hrvatskom, pa to tada nikog nije smetalo! Čudno, ali ipak istinito.

Očito je, dakle, da nije problem u prvom bijelom polju i da nije problem u zastavi koja na sebi ima samo povijesni grb umjesto onoga koji je kasnije dizajniran na stranputicama hrvatskog političkog popuštanja i ustupaka vođama pobune i njihovim štitonošama u međunarodnim političkim krugovima.

Da bi se otklonio prigovor o povijesnom hrvatskom grbu kao ostavštini NDH, jer je veza s ustaškim režimom početkom devedesetih bila glavna uzdanica velikosrpske propagande, baš kao što je i danas, hrvatsko političko vodstvo je odlučilo napraviti službeni grb Republike Hrvatske kojeg će, osim povijesnog crveno – bijelog štita (a ne šahovnice, kako neprijatelji Hrvatske posprdno zovu naš grb) činiti i povijesni simboli Hrvatske ili nekih njezinih dijelova.

Moram priznati da mi se osobno ta ideja nikad nije previše sviđala, pa sam u početku posprdno govorio o hrvatskom grbu na koji je stavljen zoološki vrt. U međuvremenu sam se navikao na izgled novog grba, ali nikad nisam prihvatio razlog zbog kojeg je to napravljeno, odnosno nisam se složio s ustupcima onima koji su prigovarali pravu Hrvatske na vlastitu povijest.

Početkom devedesetih, u pokušajima sprječavanja hrvatske nacionalne emancipacije, velikosrpska propaganda je najradije posezala za povezivanjem NDH i svakog novog događaja u Hrvatskoj. Što god da se u Hrvatskoj dogodilo, oni bi našli poveznicu s NDH. Doduše, to im nije bilo teško jer su imali i pomagače u samoj Hrvatskoj.

Naime, kad je sredinom 1992. godine hrvatski državni vrh odlučio da u mirovnim pregovorima više ne može biti rasprave o mogućem konfederativnom povezivanju s državama bivše Jugoslavije, Josip Manolić je inicirao ponovno okupljanje partizana iz II. svjetskog rata, stavio im nedodirljivi naziv udruženja antifašista i obznanio da se Hrvatska u opasnosti od oživljavanja ustaštva. Taj njegov politički sukob s hrvatskim državnim vrhom ljubitelji lika i (ne)djela Josipa Manolića opisuju kao sukob zbog politike prema BiH. O pravim razlozima se rijetko govori, baš kao što se prešućuju i pravi razlozi za laži o povijesnoj hrvatskoj zastavi. Njih ne treba puno opisivati.

Radi se o nametanju teorije kako su Hrvati narod bez prošlosti, odnosno sve na čemu temeljimo svoju tradiciju tumači se kao veza sa zločinačkom NDH ili barem s opskurnom Austro-Ugarskom monarhijom u čijeg princa je pucao terorist Gavrilo Princip, pripadnik srpske terorističke organizacije Crna ruka, kojem i danas Rade Šerbedžija na Brijunima organizira kazališne predstave slaveći ga kao mladog revolucionara.

Budući da po onima kojima smeta prvo bijelo polje na hrvatskom povijesnom grbu, Hrvati nemaju svoje prošlosti, pitanje je tko je ima. Na to pitanje su neki pokušali dati odgovor baš u ovo vrijeme 1918. godine kad su Hrvati pod prijetnjom srpskog oružja u Zagrebu morali dobrovoljno ući u južnoslavensku zajednicu pod krunom Karađorđevića.

U Jugoslaviji ni prvo bijelo polje na povijesnom hrvatskom grbu nikad nije bilo problem, zar ne?

Objava je to poznatog novinara i publicista Ante Guge na Facebooku.

Njegov status prenosimo u cijelosti: