Kolindino liderstvo nasuprot očitom strahu Ive Josipovića

Predsjednik Josipović još je pred neki dan najavljivao apsolutnu pobjedu u prvom krugu, a istraživanja javnog mnijenja predstavljala su sliku hrvatske političke arene u kojoj to, doduše, nije sigurno, ali je lako moguće. Pokazalo se da potpora aktualnom predsjedniku ne doseže niti 40, a kamoli 50 posto. Predsjednički izbori u sustavu parlamentarne vlade, u kome Predsjednik ne snosi izravnu odgovornost za izvršnu vlast i njene učinke, obično nisu „kompetitivni“, nisu natjecateljski, onda kad se aktualni predsjednik natječe za drugi mandat. Proljetos se činilo da će ovogodišnji predsjednički izbori u Hrvatskoj biti nekompetitivni, ali već je ulazak gospođe Grabar-Kitarović u političku arenu bitno promijenio odnose.

Predsjednik Josipović nastojao se predstaviti kao „kandidat promjene“, nudeći kao temelj svoga budućeg mandata projekt promjene Ustava, pri čemu je ta promjena objašnjena tek u krokiju, a i taj kroki budi zebnju, budući da je iz njega jasno kako predsjednik Josipović tom promjenom želi uspostaviti poziciju veto-snage u društvu, a Ustav pokušati nametnuti potiskujući i podcjenjujući parlament, koji je jedino tijelo primjereno za raspravu o konstitucionalnim promjenama. Osim toga, Josipović se u zadnji tren, vjerojatno povjerovavši u uspjeh svoga političkog inženjeringa sa stvaranjem „bazena glasova“ koje je izgubila lijeva koalicija, pokušao definirati i kao zagovornik „zelene ekonomije“, iako je bilo očito da taj njegov koncept nije niti promišljen, niti on zapravo vjeruje u njega.

Nervoza predsjednika Josipovića postala je očita odmah nakon isticanja kandidature gospođe Grabar-Kitarović, a ta je nervoza uvjetovala drastičan pad razine njegova javnog nastupa. Od Predsjednika se očekuje da bude gentleman, a predsjednik Josipović to je prestao biti onog trenutka kad se osjetio ugroženim.

Prednost od samo 1,5 posto glasova pred drugi krug, za onoga koji u predsjedničku trku ulazi s predsjedničke pozicije, dramatično je slab rezultat. Izborna noć pokazala je, međutim, još nešto. Kolinda Grabar-Kitarović, nasuprot nervoznom i nesigurnom Josipoviću, nastupila je s više odlučnosti nego u cijeloj dosadašnjoj predizbornoj kampanji. Logično, utakmica se dobiva ili gubi u drugom poluvremenu. Ponudila je liderstvo, koncept međusobne brige građana jednih o drugima i model socijalno-tržnog gospodarstva. Pritom su njeni pristaše jasno pokazali da iza nje stoje kao snažna organizacija, „mašinerija“. Sve izbore na nacionalnoj razini, u modelu kakav je hrvatski, dobivaju ili gube stranačke organizacije. Važna je potpora medija, kapitala… međutim stranka, kao mehanizam koji može „povući“ birače na izbore, na kraju presuđuje o rezultatu.

Izborna noć otvorila je karte. Očito je da je HDZ, kao stranačka organizacija, u protekle dvije godine snažno konsolidiran. Nasuprot tome, svojim javnim nastupom predsjednik SDP-a Zoran Milanović jasno je pokazao nervozu zbog gubitka kontrole i nad organizacijom i nad tradicionalnim stranačkim utvrdama. Vidljivo je, naime, da je Josipović dobre rezultate postigao u onim dijelovima države u kojima glavninu biračkog tijela kontroliraju liberalne opcije – mlađi koalicijski partneri (IDS i HNS), ali tamo gdje se trebao osloniti na SDP-ovu strukturu, rezultati su bili skromni.

Milanovićev odgovor na izborni rezultat bio je od neke mjere zastrašujući. U demokraciji se pretpostavlja da su sve stranke, koje pripadaju ustavnome luku, jednako legitimne, a Milanović se odlučio osporiti „dostojnost“ kandidatkinje koja s njegovim kandidatom izjednačeno, a sa slabije startne pozicije, ulazi u drugi krug, i kriminalizirati njenu političku organizaciju. Znamo da je Milanović akter koji ne promišlja ono što govori, ali se radi o vrlo opasnoj poruci. Još je neugodnije to što je predsjednik Josipović u obraćanju biračima ponovio retoriku svoga stranačkog šefa, naravno ne tako radikalno kao što je to Milanović izrekao.
Očito je da će u narednim danima politička scena biti napetija i neugodnija nego u prvom krugu. Predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović ima razloga za samopouzdanje, koje je pokazala i u izbornoj noći. Ostaje da vidimo koji će politički instrumentarij u nastavku kampanje upotrebljavati aktualni Predsjednik i njegov stranački šef. Strah je neugodan pratilac u uvjetima kad valja donositi racionalne političke odluke, a već u prvom dijelu kampanje pokazalo se da predsjednik Josipović i njegovi suradnici izrazito otežano djeluju pod stresom izazvanim strahom. Predsjednika Josipovića valja razumjeti – njegova karijera je na kocki, a prednost s kojom je ušao u predsjedničku trku posve se istopila.

Ishod drugog kruga više nije upitan. Odlučujuće će biti i osobine kandidata, ali i snaga organizacija koje ih podupiru. Očit je disbalans između snage HDZ-a i njegovih partnera s jedne strane i aktualne vladajuće koalicije s druge. A pritom je protukandidatkinja aktualnom Predsjedniku u izbornoj noći ponudila liderstvo i konzistentan program, nasuprot očitom strahu i pokušaju predsjednika Josipovića „da se svima dopadne“.