Knjiga koja razotkriva pozadinu rata u Ukrajini; Putina na vlast katapultirao bivši KGB, a sovjetska ideologija 'ruskog svijeta' nikada nije ni umrla

Za početak, trenutak objave knjige, prije nekoliko mjeseci, netom nakon ruske invazije u Ukrajini, predstavlja pravovremen, gotovo instant odgovor na zahtjeve zapadne javnosti na brojna pitanja koja je ova agresija izazvala u glavama mnogih.

"Treći svjetski rat" autora Jurija Felštinskog i Mihajla Stančeva zapravo je reizdanje izvornika koji je izašao 2015. godine nakon ruske aneksije Krima u kojem je jedna od glavnih teza bila da je invazija na Ukrajinu samo pitanje "šestogodišnjeg ciklusa", ukazujući pritom na 2021. kao godinu u kojoj će se taj nemili događaj i zbiti. Pandemija Covida-19 sigurno je poremetila te planove pa smo invaziji svjedočili u veljači ove godine, a autori su odmah nakon odlučili knjigu nadopuniti te je novo i dopunjeno izdanje objavljeno u Hrvatskoj paralelno s onima na engleskom jeziku.

Ključ za razumijevanje ruske politike

S druge strane, knjiga je ključ za razumijevanje ruske politike koja nikada nije prestala raditi na oživljavanju tzv. ruskog carstva, a koja je u fokusu djelovanja ruskih tajnih službi koje na neki način vuku konce iz sjene, ali i Putinove opsjednutosti njezinom poviješću. Jedna od temeljnih postulata knjige stoga je svakako težnja Rusije da joj se vrati moć kakvu je imala nekoć.

O kakvoj knjizi je riječ i kako se u njoj secira ovaj sukob, ali i njegovi korijeni te koje su njegove implikacije na geopolitičku sliku svijeta, razgovarali smo s urednikom Stilus knjige, izdavača knjige, kao prve u Hrvatskoj posvećene ovoj vrućoj tematici. 

Povod razgovoru je Interliber koji svoja vrata ove godine otvara 8. studenog, a na čijem štandu će "Treći svjetski rat" imati dragocjeno mjesto. Stjepan Ravić za portal Direktno je kazao da je interes za knjigu nadmašio čak njihova očekivanja. Naime, nakon ruske invazije na Ukrajinu, osjetilo se, kaže, povećano zanimanje zapadne javnosti, pa onda i naše, za događaje u Ukrajini, ali i općenito za genezu čitavog tog rusko-ukrajinskog sukoba, ruskog imperijalizma, ali i ukrajinske povijesti. 

Foto: Privatna arhiva

"To možemo vidjeti iz svakodnevnog izvještavanja u medijima o tekućim događanjima u Ukrajini i s njom povezanom krizom u svijetu, stoga su izdavači diljem svijeta reagirali na tu potražnju objavljivanjem većeg broja naslova koji se bave upravo tom tematikom. Ono što je kod nas prevagnulo u korist objavljivanja upravo ove knjige bio je taj autorski dvojac kojeg čine Jurij Felštinski, koji je iskusni autor i iza kojeg je već nekoliko knjiga o povijesti ruskih tajnih službi i Putinovu režimu, i Mihajlo Stančev, ugledni profesor povijesti s harkivskog sveučilišta, a ujedno stručnjak za diplomatsku povijest Ukrajine, ali i Rusije.

Njih dvojica objavili su prvo izdanje ove knjige još 2015. reagirajući na rusku aneksiju Krima i od tada su uporno upozoravali zapadnu javnost da je ruska invazija samo pitanje šestogodišnjeg ciklusa planiranje ruske vojske i da će se dogoditi 2021. godine, ali tada naravno nisu računali na pandemiju korona virusa", kazao je uvodno Ravić.  

Rusija posljednjih 20 godina planira uskrsnuće ruskog carstva

U knjizi su autori detaljno analizirali metode kojima se Rusija još od 1999. dolaskom Putina na vlast nastoji domoći Ukrajine, ali i upozoravali su cijelo vrijeme da Kremlj postaje prijetnja globalnoj stabilnosti i da posljednjih 20 godina planira uskrsnuće ruskog carstva. 

Za Stančeva naš sugovornik kaže da ne postoji bolji poznavatelj ukrajinske diplomatske povijesti od njega: "Ono što je njegov obol knjizi su bile vrlo česte usporedbe s povijesnim događanjima, Staljinovim odnosom prema Poljskoj, Hitlerovom odnosu prema Europi. Paralele koje on povlači vrlo su slične aktualnim događajima. Felštinski je poznat kao povjesničar sovjetskih tajnih službi i on je zajedno s Aleksanderom Litovskim, bivšim časnikom KGB-a još 2002. napisao knjigu "Sakaćenje Rusije", koja je u Rusiji bila zabranjena.

Kasnije je napisao knjigu "Doba ubojica" gdje je opisao ubojite metode kojima je KGB cijelo vrijeme pokušavao progurati svog čovjeka iz tajnih službi i na kraju im je to uspjelo s Vladimirom Putinom. Na kraju se to poznavanje rusko-ukrajinskih odnosa, ruske imperijalne povijesti, ali i ruskih tajnih službi, pogotovo KGB-a, osjeti u cijeloj knjizi i to je ono što joj daje poseban pečat". 

Za razumijevanje aktualnih događaja na istoku Europe bilo je potrebno vratiti se u povijest, do doba carske Rusije zbog toga što, navodi naš sugovornik, izgleda da se Rusija nikada nije odrekla koncepta promišljanja i djelovanja koja datiraju još iz tog vremena.

To se jasno vidi i po tome što "željezna zastava" još nije ni "pala", a u Rusiji se počelo raditi na njezinoj reanimaciji.

Duh KGB-a i dalje živi

"Autori u knjizi objašnjavaju kako je još od 1991., odnosno od kraja sovjetske komunističke ere, bilo nekih pokušaja starih obavještajnih elita iz SSSR-a da se Rusija vrati u stanje kakvom je vidimo danas. To je najuočljivije u pokušaju puča ruskih tajnih službi i starih komunističkih tvrdolinijaša kojima se htjelo srušiti Gorbačova i Jeljcina. Poznat je tzv. kolovoški puč, a kasnije su bila još dva, '93. i '96., ali o tome se više može doznati u samoj knjizi. Ono što je zapravo bitno je da su upravo ti neuspjeli pokušaji, prema tvrdnjama autora, natjerali rusku sigurnosnu službu, bivši KGB, današnji FSB, na radikalnu promjene taktike.

Krajem 90-tih, umjesto dolaska na vlast državnim udarom ili pučem, oni su odlučili do političke moći u Rusiji doći legalnim sredstvima, odnosno demokratskim izborima i tu na scenu stupa njihov čovjek Vladimir Putin, koji prije nego što je imenovan premijerom u kolovozu 1999. služi kao ravnatelj tog famoznog FSB-a i bio je tajnik ruskog Vijeća sigurnosti, što je iznimno bitno za razumijevanje današnje ruske politike i svega ovoga što se događa u odnosima između Rusije i Zapada i kada govorimo o ruskoj invaziji na Ukrajinu.

Foto: Stilus knjiga

Autori navode kako se baš prvi nasilni udar Rusije protiv Ukrajine dogodio upravo te 1999. godine kada su novi predsjednik ruske vlade Putin i njegovi pouzdanici iz tajnih službi potajno pokušali zavladati i Rusijom i Ukrajinom. U knjizi se navodi citat koji kaže 'da su tada, vrebajući poput lešinara, usporedo s rastom svoje moći i bogatstva, neumorno pokušavali revitalizirati rusko carstvo". 

"Ruski svijet", stoga je oduvijek pokretač djelovanja ruskih političkih struktura, a nemali broj puta kroz proteklih nekoliko mjeseci, mogli smo čuti usporedbe sa "srpskim svijetom", koji i dalje živi u političkoj agendi službene Srbije, a onda i usporedbe invazije s Domovinskim ratom.

Ruski i srpski svijet

"Prema tvrdnjama autora, današnje se rusko vodstvo, koje je uglavnom obučeno u KGB-u, dolaskom Putina na vlast vratilo prokušanim starim sovjetskim metodama vojnog pritiska. Zato nije slučajno da je ruska vojska 1999. godine, kada je Putin postao vođa, drugi put napala Čečeniju, a u kolovozu 2008. ruske su postrojbe prešle granicu i napale Gruziju, što je bio prvi put da su oni nakon raspada SSSR-a pokrenuli invaziju na drugu državu. Simbolično, te iste 2008. godine, kada je Rusija napala Gruziju, Putin je prvi put javno Ukrajinu nazvao 'propalom' državom i dodao da se veliki dio ukrajinskog teritorija, koji je u različitim povijesnim razdobljima upravo Rusija pripojila Ukrajini, kako on tvrdi, trebaju vratiti Rusiji", kazao je Ravić i nastavio:

"Događaji nakon revolucije u Kijevu i bijega proruski orijentiranog Janukoviča iz zemlje, samo su ubrzali provedbu ruskog plana poništenja ukrajinskog suvereniteta. Putin je odmah potom napao Ukrajinu i preoteo je Krim pod izlikom da su u Ukrajini vlast preuzeli nacisti i da su Rusi, ali i 'pravovjerni' Ukrajinci na Krimu ugroženi.

U svim tim napadima, to su primijetili autori, primijenjena je taktika vrlo slična Hitlerovoj. Putin je tvrdio da tobože brani interese ugroženih sunarodnjaka koji žive izvan ruskih granica baš kao što je Hitler branio prava Nijemaca u Austriji, Sudetima i Gdanjsku. U tom smislu postoje određene paralele s događanjima kod nas početkom 90-ih i načina na koji su JNA i Milošević opravdavali svoje ratne pohode i uništavanja susjednih država ne mareći nimalo za njihov suverenitet i teritorijalni integritet". 

Trenutak, kada je ruska vojska u ožujku 2014. okupirala Krim, bila je prema autorima ono što oni nazivaju "prvom fazom operacije Nova Rusija", a prema Putinovom grandioznom planu oživljavanja velikog ruskog carstva. Autori se u knjizi koriste, kako stoji i u opisu knjige na mrežnim stranicama izdavača, izvorima koji su malo poznati javnosti ili anonimni pa smo zamolili Ravića da nam nešto više kaže o tome.

Preko Putina legitimno do vlasti

"Jurij Felštinski je kao povjesničar sovjetskih tajnih službi tijekom svoje karijere održavao brojne kontakte, intervjue i razgovore s mnogim ruskim političkim disidentima, oligarsima nekoć bliskih Putinu i brojnim drugim ruskim prebjezima na Zapad, među kojima su brojne osobe iz ruskih tajnih službi koje su mu ustupile mnoge tajne spise i povjerljive dokumente. Kao što sam već spomenuo, on je s Aleksandrom Litvenkom na temelju brojnih takvih prikupljenih dokumenata napisao knjigu 'Sakaćenje Rusije', koja je upravo zbog toga bila zabranjena, a Litvenko je kao što je poznato, 2006. bio otrovan i ubijen od strane ruskih tajnih službi.

U svim svojim knjigama upravo temeljem prikupljenih dokumenata, Felštinski je pisao opširno o ruskim tajnim službama i njihovim metodama kojima održavaju političku moć u Rusiji nakon što su katapultirali Putina na vlast. I u ovoj knjizi on se služi nekim ranije objavljenim dokumentima koji idu u prilog tezi autora da je invazija na Ukrajinu pomno bila planirana više od dva desetljeća.

U knjizi se tako navodi primjerice i jedan malo poznat dokument u kojem je detaljno opisan plan za okupaciju Krima koje je izradilo rusko Vijeće sigurnosti. Plan je detaljno predviđao pripajanje Rusiji poluotoka Krima, 11 ukrajinskih oblasti i glavnog grada Kijeva. Taj dokument je sastavljen mnogo prije početka nemira u istočnoj Ukrajini i ruske okupacije Krima. Neke visoke obavještajne izvore autori iz opravdanih sigurnosnih razloga nisu htjeli uopće imenovati, ali su ih koristili u knjizi i potkrijepljeni su s mnoštvo konkretnih primjera", objašnjava urednik Stilusa.

'Rusija nikada ne bi napala Ukrajinu da je Zapad nije nuklearno razoružao'

Jedan od razloga pisanja ove knjige koje autori navode u uvodu je i obračun s kremaljskom propagandom koja je u ovom ili onom obliku prisutna, kako na Zapadu, tako i kod nas. 

"Činjenica je da Rusija nikada ne bi napala Ukrajinu da je Zapad, odnosno SAD koji je na Ukrajinu radio golem diplomatski pritisak početkom 1990-tih nije nuklearno razoružao, o čemu se dosta detaljno piše u samoj knjizi. U tom smislu je promašeno govoriti o izlikama da je NATO stezao obruč oko Rusije itd. Nakon raspada SSSR-a, Zapad je ozbiljno zabrinjavao nuklearni arsenal koji je raspadom SSSR-a ostao u vlasništvu Ukrajine, Bjelorusije, Kazahstana i ostalih zemalja.

Istodobno, Moskvi je itekako bilo stalo da svojim novim susjedima oduzme status nuklearne sile. Autori u knjizi navode da su tadašnji američki predsjednik Bill Clinton kao i ruski predsjednik Boris Jeljcin obećavali Ukrajini mnoštvo gospodarskih poticaja ako svoje projektile i bojeve glave vrate Ruskoj Federaciji.

Ukrajina, koju je tada vodio Leonid Kravčuk, tome se žestoko odupirala cijelo vrijeme i zbog bojazni od ruske odmazde. Kravčuk je cijelo vrijeme zahtijevao od međunarodne zajednice sigurnosna jamstva za svoju zemlju i ta su jamstva dana konačno 1994. godine tijekom samita u Budimpešti o čemu autori također opširno pišu, kada je potpisan Memorandum o sigurnosnim jamstvima u svezi pristupanjem Ukrajine ugovoru o neširenju nuklearnog oružja.

Ukrajina se tada obvezala da neće primati, proizvoditi ili nabavljati nuklearno oružje. Ukrajini je odmah potom stigla i pozivnica od europskih država i SAD-a u za sudjelovanje u programu partnerstva za mir i to je početak suradnje s NATO-om. Nitko to tada nije dovodio u pitanje. Tako je međunarodna zajednica Ukrajini decidirano zajamčila suverenitet i teritorijalni integritet", govori Ravić. 

Propust Zapada

Veliki propust Zapada u cijeloj priči je izostanak reakcije na aneksiju Krima od strane Rusije, koja je bila jedan od jamaca ukrajinskog suvereniteta i samim time otvoreno prekršila taj sporazum. U konačnici, smatraju autori, to je ohrabrilo Putina da krene s otvorenom invazijom na Ukrajinu u veljači ove godine.

Autori i na drugim mjestima vrlo otvoreno i kritično progovaraju o odgovornosti Zapada koji je u najmanju ruku propustio djelovati zatvarajući oči nad potezima Kremlja.

Zapad je tako, navode, propustio reagirati 2008. godine kada je Rusija prvi put izvela agresiju na jednu suverenu državu, Gruziju: "Zapad je, prema autorima knjige, odgovoran jer nije predvidio ožujak 2014. i što je zatvarao oči pred, kako doslovno navode u knjizi, 'činjenicom da je Putin KGB-ovac koji je na vlasti došao po nalogu KGB-a kako bi provodio KGB-ove domaće i inozemne političke planove'.

U proljeće 2014. Putin je Europu i SAD, kako tvrde autori, smatrao preslabima i nesposobnima zaustaviti rusku agresiju. Nabrajaju u knjizi da je Njemačka potpuno ovisila o ruskom plinu, Britanci o ruskom kapitalu, Francuska je htjela prodati Mistrale (amfibijsko-desantni ratni brodovi, vrsta nosača helikoptera u francuskoj mornarici, a taj ugovor o isporuci dva broda bio je vrijedan više od milijardu eura op. a.), Švicarska je pak čuvala ruski novac, a Amerika je bila zaokupljena ratovima s islamskim ekstremistima.

Baracka Obamu Putin je, tvrde autori, ocijenio kao pacifista nespremnog za sukob s Rusijom. Putin je jednostavno očekivao da će 2014. biti repriza 2008. kada je Rusija ušla u Gruziju, a Zapad je zatvorio oči na njenu prvu agresiju od sovjetske invazije na Afganistan - nije zaštitio demokratsku Gruziju i Putinu je poslao pogrešnu poruku. Stoga je, kada je 2014. Putin ušao na Krim, reakcija Zapada bila onakva kakvu je ruski predsjednik i očekivao ili kako autori tvrde - nikakva".

Sama Ukrajina 'zaspala'?

Međutim, ističe Ravić, autori također pišu o ukrajinskim propustima. Tako primjerice navode da su prije rušenja Janukovičevog proruskog režima, a nakon čega je Rusija započela proces pripajanja Krima, samo rijetki u Ukrajini pretpostavljali da bi Rusija mogla pokrenuti pravu vojnu invaziju. Takvu opasnost, tvrde autori, nisu predvidjele ni ukrajinska vojska niti njezina politička elita.

Logično je i da su se, raspravljajući o opasnostima od izbijanja Trećeg svjetskog rata, autori dotakli mogućnosti da se takav rat pretvori u nuklearni.  

"Autori tvrde da Putin od početka igra na kartu straha Zapada od izbijanja nuklearnog sukoba. Njegovi trbuhozborci, odnosno generali i diplomati svako malo spominju mogućnost uporabe nuklearnog oružja. Felštinski i Stančev drže da je Putin uvjeren da NATO, iako zna za sporazum o uzajamnoj pomoći među državama članicama, neće krenuti u rat zbog Baltičkih država jer ne želi riskirati izbijanje pravog nuklearnog rata.

Slično kao što je i Hitler vjerovao, kako navode autori, da Francuska i Velika Britanija neće Njemačkoj objaviti rat zbog Poljske. S druge strane, autori su svjesni da bi Putin, kao i Hitler da ga je imao, vrlo vjerojatno iskoristio nuklearno oružje da Rusija počne gubiti rat ili da se on sam osobno nađe ugrožen. U ovom trenutku, promišljaju autori, nuklearno taktičko oružje još nije operativni dio ruske jednadžbe, kad to postane, kažu, bit će prekasno", govori naš sugovornik.

Autori se ipak u knjizi nisu toliko bavili konkretnim događajima na bojišnici, već nekakvim projekcijama dugoročnog utjecaja rata na globalnu situaciju, poput mogućnosti nestašice hrane i plinske krize kojoj trenutno svjedočimo.  

"Dojam je da kroz cijelu knjigu autori zazivaju veći angažman Zapada na samom terenu. Tvrde da Putin u mnogo stvari blefira, ali s druge strane tvrde da su ljudi koji su oko njega spremni na sve tako da situacija tu uopće nije jednostavna. Ova knjiga je napisana nakon krimske aneksije, ali se u njoj Zapad pozorava cijelo vrijeme da je trebao upozoriti Rusiju da se ne poigrava s teritorijalnom integritetom Ukrajine, što je izostalo, a sada isto tako tvrde da bi se Zapad trebao čvršće i odlučnije postaviti prema Rusiji".

'Trnovita priča o ukrajinskoj nezavisnosti kakva još nije bila ispričana'

U svakom slučaju, "Treći svjetski rat", tvrdi Ravić, ključna je knjiga za razumijevanje događanja u Ukrajini i genezu rusko-ukrajinskog sukoba:

"Sami autori u uvodu su natuknuli da im je cilj iznijeti 'trnovitu priču o ukrajinskoj neovisnosti kakva još nije bila ispričana i tako ponuditi prijeko potreban protuotrov ruskoj propagandi'. Autori kroz knjigu provode čitatelje kroz povijest Ukrajine, od pojave ukrajinskog naroda pa kroz povijest tenzija s Rusijom, ali i rasvjetljavaju ključne događaje iz nedavne ukrajinske povijesti koji su u nekim dijelovima poprilično mračne.

Bilo je tu i ubojstava pod pokroviteljstvom države, nepotizma, korupcije, izbornih prijevara, djelovanja proruskih oligarha itd. Paralelno s tim, iznose priču o događanjima u Rusiji od početka 1990-ih pa do dolaska Putina na vlast 1999., koji je prema njima 'sa svojim generalima FSB-a i drugim muškarcima u uniformama', kako ih nazivaju, preuzeo zadatak ujedinjenja cijelog ruskog svijeta, u granicama novog carstva, a radi čega planiraju novi rat kako bi cijeli svijet uvidio moć Rusije baš kao što je nekada Europa 'morala uvidjeti' moć Njemačke".

I za kraj, možemo samo reći da se nadamo da nećemo gledati povlačenje paralele ukrajinsko-ruskog sukoba s onom iz Drugog svjetskog rata, kada se Europa, zatvorivši oči nad događajima u Hitlerovoj Njemačkoj, našla u krvavom ratu svjetskih razmjera.