VRIJEME ZA (POLITIČKU) MIROVINU

KIŠNE KAPI PRELILE FONTANU STRPLJENJA Bandić je preživio brojne afere, a mogle bi mu presuditi prirodne nepogode

Autor

Ivica Zadro

Milan Bandić najdugovječniji je gradonačelnik Zagreba. A ta 2000. godina nije ničime dala nagovijestiti da bi se tada 45-godišnjak, rođen u malenom selu u Hercegovini, mogao toliko dugo zadržati na čelu metropole. 

28.07.2020. u 22:16
Ispiši članak

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić na prijevremenim je izborima u Zagrebu 2000. godine prvi put došao na čelo grada. Izbore je isprovocirala njegova tadašnja stranka SDP, koja je, na krilima pobjede na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000., htjela iz glavnog grada eliminirati vlast koju je obnašao HDZ. Partner mu je bio HSLS, kao i SDP-u na državnoj razini, a dogradonačelnik Darinko Kosor, koji će kasnije postati i predsjednik liberala, predsjednik Gradske skupštine te jedan od blažih Bandićevih kritičara.

I od tada nije izgubio nijedne lokalne izbore, a redom gubio sve ostale – od parlamentarnih, na kojima se, nimalo skromno, predstavljao kandidatom za premijera do predsjedničkih, na kojima je poražen od nekadašnjeg stranačkog druga Ive Josipovića, koji ga je, kao samozatajni vijećnik Gradske skupštine Grada Zagreba, do tada podržavao u svim odlukama.

Njegova politička karijera mogući je predložak za dugometražni film s elementima tragedije i komedije. Tragični dio najviše su osjetili Zagrepčani, a komičnim se mogu nazvati Bandićeve reakcije na sve što se oko njega događa.

Otišao da bi se vratio

Prvu spornu odluku donio je već 2000. godine, kada je Grad Zagreb zamijenio zemljište s tvrtkom Croatia Bus Leona Sulića. Grad je oštećen za 3,8 milijuna kuna, jer je umjesto 4,5 milijuna, po procjeni Državnog odvjetništva, dobio tek 710.000 kuna. Prva je to od brojnih zamjena zemljišta. Iste godine bespravno je sagradio vikendicu u Slavagori, iznad Samobora. Neuobičajena učinkovitost hrvatske birokracije omogućila mu je legalizaciju objekta u samo tjedan dana nakon otkrića.

Pod utjecajem alkohola u siječnju 2002. skrivio je prometnu nesreću i pobjegao od policije, a nakon što su ga uhvatili pokušao ih je podmititi. Policajac koji ga je prijavio za pokušaj podmićivanja dobio je otkaz, a nakon političke intervencije vraćen je na posao. Tadašnji premijer i predsjednik SDP-a Ivica Račan natjerao je Bandića tek dva mjeseca kasnije da prvi i jedini put podnese neopozivu ostavku na dužnost gradonačelnika. Dužnost je preuzela Vlasta Pavić, a Bandić je postao dogradonačelnik. U konačnici je sve doživljeno samo kao partijska samokritika.

Idućih nešto više od tri godine Zagrebom je i dalje vladao on, a koristio je svaku priliku da nominalno nadređenu Pavić u javnosti blokira i prikaže kao nesposobnu. U Gradskoj skupštini 2004. izvrijeđao je gradonačelnicu Pavić jer je otkriveno da je Bandić 2001. dao 15 milijuna eura za zemljište ''Zagrepčanke'' na kojemu su bile upisane čak 43 zabilježbe zbog raznih dugova Zagrepčanke. I to sve nakon što je u Gradskoj skupštini 2002. preživio moždani udar.

Lagao o nesreći, ali neće biti jedini put...

I prije nego što je podnio ostavku, uvjeravajući javnost da je samo napravio glupost, Bandić je u samo dva dana iznio tri verzije onoga što se dogodilo te večeri, koja je i dan-danas jedna od najvećih misterija hrvatske politike. I svaki put je lagao. Prvo je novinare uvjeravao da se nesreća nije dogodila, zatim je tvrdio da nije bježao od policije ta da je s njima surađivao, a potom je priznao manje nesporazume s policijom, uz sitnu laž da je čašicu više popio na karminama za prijatelja, a ne u vikendici. 

Njegovu nesreću nije htio zataškati tadašnji ministar unutarnjih poslova Šime Lučin, inače jedan od njegovih tadašnjih oponenata u SDP-u. Nisu pomogli ni policijski detalji u kojem je vidljivo da nije bila tek riječ o kojoj čašici više, već o 1,6 promila alkohola u krvi zbog kojih je udario drugo vozilo na Ksaverskoj cesti u subotu, 5. siječnja 2002. godine, a testiran je tek dva sata poslije nesreće, kada se već djelomično otrijeznio. Nisu mu pomogle ni personalizirane tablice s datumom njegova rođenja i inicijalima imena i prezimena - ZG 2211-MB.

Učinkovito se rješavao neistomišljenika

Nakon izbora 2005. godine Bandić je SDP-u, a i sebi priskrbio, drugi puni, a ukupno treći mandat na čelu Zagreba. I Pavić je postala prošlost. Dogradonačelnici su postali Ivo Jelušić i Ljiljana Kuhta Jeličić. Ponašanje koje je prakticirao na Pavić preslikao je i na Kuhtu Jeličić. Do te mjere da se nekoliko puta u javnosti rasplakala pred uključenim kamerama. Jelušića je zadržao i u idućem mandatu, dok sam Jelušić nije podnio ostavku 2010. godine, nakon razlaza Bandića i SDP-a. A samo pet godina ranije Bandić je bio u pohodu na mjesto predsjednika SDP-a. No, bolji od njega bili su i Željka Antunović te budući čelnik te stranke Zoran Milanović, koji je nakon premijerske funkcije zasjeo u fotelju predsjednika Republike.

Nakon betonizacije Trga Petra Preradovića, Zagrepčanima omiljenog Cvjetnog trga, stiglo je vrijeme za novo preuređenje. Najavljeno je 2006. godine, a ostvareno tek nakon izbora 2009. godine izmjenom Generalnog urbanističkog plana (GUP) bez obzira na masovne prosvjede tisuća Zagrepčana predvođenih aktivistima ''Prava na grad'', kojima je trebalo gotovo deset godina da mu postanu i politička oporba u Gradskoj skupštini. Tomislav Horvatinčić izgradio je garažu usred Varšavske i trgovački centar u samom središtu grada.

Šest godina po dolasku na vlast u Zagrebu kupio je stan od 125 četvornih metara u Bužanovoj ulici, a vrijednost mu je procijenjena na oko 370 tisuća eura. Otkriveno je da se radi o dvostruko većem stanu te dvostrukom vrjednijem. Bandić odbacuje optužbe i tvrdi da je riječ o dva stana te da drugi pripada njegovom bratu Dragi. Javnost je nedugo nakon toga saznala da Drago Bandić plaćom radnika iz Berlina ne može sebi priuštiti tako skup stan.

Višemilijunske afere bile su dio posla

Zbog posla vrijednog 58 milijuna kuna s dvjema tvrtkama koje su vodili studenti, u kojem je zemljište na raskrižju Maksimirske ceste i Avenije Gojka Šuška zamijenjeno zemljištem u Sesvetskom Kraljevcu, za Bandića se zainteresirao i USKOK. Posao je, pokazat će dokumenti Porezne uprave, preplaćen 20 milijuna kuna. Ako je i netko pokušao zaustaviti kriminal u nekoj od gradskih tvrtki, poput, primjerice, nekadašnjeg direktora Zagrebačkih cesta Igora Rađenovića, za to biva premlaćen, a Bandić na to okreće glavu i navodno i štiti osumnjičenike za to djelo. U istu priču uključio se i šef Zagrebačkog holdinga Slobodan Ljubičić. Objavio je anonimno pismo protiv Rađenovića te taj čin platio ostavkom.

U četvrtom (trećem punom) mandatu, na kojem se prvi put izravno biralo gradonačelnika i njegove zamjenike, dogradonačelnicom je izabrana i Jelena Pavičić Vukičević, koja će se pokazati jednom od najvjernijih Bandićevih suradnica. Tu dužnost, nakon četiri godine pauze, obavlja i sada. Na tim je izborima pobijedio nekadašnjeg povjerenika za Zagreb Josipa Kregara te ponesen trenutkom krenuo i na pohod na Pantovčak. Izbačen je iz SDP-a, od čijeg je kandidata Josipovića izgubio, a na predsjedničku kampanju potrošio je pusti novac, dijelom navodno izvučen iz Zagrebačkog holdinga koji je bio Bandićev bankomat otkako su gradske tvrtke spojene u jednu.

Nije sjeo u fotelju na Pantovčaku, ali nije viđen ni u montažnim WC-ima na autobusnom i tramvajskom okretištu u Dubravi i Dupcu, nazvanim ''zlatnim zahodima''. Dva montažna zahoda Zagreb je platio 1,55 milijuna kuna, a novac je otišao Bandićevom kumu Milanu Penavi čija je tvrtka Tigra zahode izgradila. A prvotna cijena bila je oko sto tisuća kuna. Nije to prva afera koja se ticala javnog prijevoza, a ni Bandićevih kumova, čiji broj je davno premašio stotinu. Jer ipak nije pristojno odbiti kumstvo.

Nadstrešnice, stupići i kante za smeće...put prema Remetincu

Nakon zahoda bacio se na izgradnju nadstrešnica na autobusnim i tramvajskim stajalištima. Prvi put 2009. i 2010. godine pa opet ovih dana. USKOK-u je i to bilo sumnjivo. Sumnjali su da je oko 600 nadstrešnica plaćeno 20 milijuna kuna više nego što je trebalo. Uz WC-e i nadstrešnice trebalo je postaviti i kante za smeće. Njihov dizajn mijenjan je nekoliko puta, a svaki put su mijenjane po cijelom gradu. Od običnih zelenih poput njihaljki, potom crnih koje su imale mogućnost i postavljanja reklami do sadašnjim okruglog oblika s utisnutim grbom Zagreba. Da bi se sve ovo zaštitilo postavljeno je bezbroj stupića, a cijena svega nikome nije poznata. Vjerojatno bi netko trebao uzeti nekoliko godina vremena da bi prošao svu tu šumu odluka i zbrojio sav novac koji je bačen na te sitnice koje su silno radovale gradonačelnika Bandića.

Najburnije je Bandiću bilo u petom (četvrtom punom) mandatu, u kojem je za zamjenice imao Sandru Švaljek i Vesnu Kusin. Iako je još u prethodnom mandatu izbila afera zbog fontana plaćenih 25 milijuna kuna, Bandić od prolijevanja vode diljem Zagreba nije odustajao. Jednu nedjeljnu večer u listopadu 2014. godine završio je iza rešetaka u Remetincu. Njegova zamjenica Švaljek odigrat će ključnu ulogu tijekom Bandićeva uhićenja te daljnju gradnju fontana izbaciti iz proračuna. Pet mjeseci kasnije Bandić je uskratio punomoć Švaljek te vođenje grada prepustio Kusin. Švaljek podnosi ostavku i time postaje drugi Bandićev zamjenik u dva mandata zaredom koji je podnio ostavku zbog neslaganja s Bandićem. Kusin vodi Zagreb do povratka Bandića iz zatvora, a Bandić nakon izlaska iz Remetinca ponovno ulazi u posao gradnje fontana.

Red afera, red pobjeda na lokalnim izborima

Afera prigodno nazvana ''Agram'' Bandiću je slobodu uskratila nakon višemjesečnog kriminalističkog istraživanja vezanog za nezakonitosti u Gradskoj upravi i Zagrebačkom holdingu. Bandića, bivšeg šefa Holdinga Slobodana Ljubičića i poduzetnika Petra Pripuza te još 10-ak suokrivljenika teretilo se za nezakonito zapošljavanje, zamjenu zemljišta i korištenje automobila na račun grada. Jamčevinu je Bandiću prikupio odvjetnik Marijan Hanžeković te je već u studenom pušten, no ponovno je uhićen u ožujku 2015. zbog nagovaranja svjedokinje da promijeni iskaz. Bez obzira na to što je prekršio uvjete puštanja na slobodu uz jamčevinu, novac mu je ipak vraćen. 

Neplaćanje poreza na donacije iz predsjedničke kampanje od 3,7 milijuna kuna i zbrinjavanje glomaznog otpada, također je bilo na meti USKOK-a, kao i besplatno ustupanje štandova za prikupljanje referendumskih potpisa udruzi ''U ime obitelji'' Željke Markić. Najbizarnija u nizu afera bila je ona o 62 Bandićeva putovanja u Rim tijekom pet godina na račun gradskih poreznih obveznika. Nikad nije do kraja razjašnjena i afera po kojoj se razveo od supruge da bi lakše kupili stan u kojem su živjeli, a kasnije se ponovno vjenčao s njom.

No, unatoč svemu pobijedio je i na posljednjih lokalnim izborima 2017. godine i to ponovno u drugom krugu; ovoga puta protivnica mu je bila Anka Mrak-Taritaš. Time je ušao u peti (zasad šesti puni) mandat uz dvije zamjenice - vjernu suradnicu Jelenu Pavičić Vukičević te Oliveru Majić. Nijedna od njih u dosadašnjem mandatu nije učinila ništa značajnije, kao ni nekadašnja moralna vertikala Ana Stavljenić Rukavina, koja je svoj moralni politički čin davanja ostavke kao ministrica zdravstva, zasjenila branjenjem gradonačelnika sa stotinu optužnica i nebrojenim aferama.

Nitko ne 'dela' kao on... 

U svih ovih 20 godina vladanja Zagrebom protiv Milana Bandića nerijetko su ustajali i građani, no ne u baš velikom broju u odnosu na broj stanovnika. Prosvjedovalo se na Cvjetnom trgu, protiv sječe magnolija na  Trgu žrtava fašizma, glasni su bili Jakuševčani zbog odlagališta otpada i stanovnici Trnave zbog neriješenog željezničko-cestovnog prijelaza, ali on je ''delao'' i dalje.

Dosjetkama je nasmijavao javnost i istovremeno ljutio. Njegova izjava o patkicama na Bundeku te snijegu koji će pojesti ako treba, samo da ulice budu čiste, tek su ilustracija loše vladavine glavnim gradom. U kojem, na obližnjoj Medvednici, nije sposoban napraviti žičaru na vrijeme, a suludo obećanje o podzemnoj željeznici da i ne spominjemo. No, tek su prirodne nepogode – potresa i bujičnih poplava u vrijeme epidemije korona virusa razotkrile svu nebrigu gradskih vlasti i Bandićevu (ne)odgovornost. Sječa stabala na Medvednici i nebriga o gradskim odvodima možda su samo posljednje kapi koje su prelile fontanu strpljenja građana Zagreba.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.