Kakva nas Šimpragina retorika očekuje, ona iz Varivoda ili ona iz Šašića?

"Boris Milošević je nosio mir, a ja se nadam da ću biti samo netko tko će tu štafetu prenositi dalje", rekla je Šimpraga na predstavljanju pred članovima Odbora za Ustav.

I dok su optužbe za Miloševićevo pogodanje ranije od očekivanog privele kraju njegovu funkciju u Vladi, dojam je da su mu poruke uvijek bile umjerene i usmjerene na pomirbu. Šimpraga je, s druge strane, u javnosti uglavnom izazivala podijeljene reakcije. 

Podsjetimo, javnosti je postala najpoznatija nakon govora u Saboru uoči proslave Dana pobjede 2020. godine.

"Najednom i nebo je promijenilo boju. Nije slutilo na dobro. S ruksakom bila sam spremna na put koji je vodio tko zna gdje", rekla je Šimpraga, ispričavši kako su nju i njenu obitelj htjeli na granici sa Srbijom poslati u Niš. Ona se rasplakala, a na granici su ipak popustili pa ih pustili u Beograd.

"Možda su dječje suze presudile". kaže Šimpraga. Ispričala je kako su se vratili u Knin 1999. godine. "Znala sam da su i moji vršnjaci Hrvati s druge strane prošli patnju, strah i morali ići putem gdje nije bio njihov dom. Ali sam znala da će ta ista djece s jedne i druge strane jednom sjesti za isti stol", rekla je tada Šimpraga.

I dok su mnogi pozdravili taj govor, drugi su smatrali da obezvrjeđuje hrvatske žrtve jednostranim prikazom stvari.

Različita retorika

Ponajbolji primjer razlike u retorici Miloševića i Šimprage je komemoracija u Varivodama prošle godine, gdje je u organizaciji Srpskog narodnog vijeća održana komemoracija za 16 civila srpske nacionalnosti, ubijenih u tom mjestu i Gošiću.

Milošević je tada podsjetio kako je komemoracija u Varivodama i prigoda da se izrazi pijetet i žrtvama hrvatskog naroda, i to prije svega nevinim žrtvama Škabrnje, hrvatskoj obitelj Čengić iz zaseoka Šašići kod Ervenika, koja je 1992. brutalno ubijena na način teško shvatljiv svakom normalnom čovjeku.

"Za veliku većinu žrtava nažalost neće biti sudske pravde, ali naša dužnost je ovdje da poručimo da svaki ratni zločin mora biti kažnjen neovisno o nacionalnosti počinitelja. Tražimo pravdu za ubojice staraca iz Varivoda i Gošića, da ne budu bez osude, pravosudne i društvene. Presude u predmetima ratnih zločina su važne, one odašilju poruku da se zločin ne može pravdati nikakvim višim ciljevima. Svaka žrtva bez obzira na nacionalnost ima naše poštovanje, i to je politika ove Vlade", istaknuo je tada Milošević.

S druge strane, Šimpraga je u govoru na istom mjestu ustvrdila kako je teško naći selo u sjevernoj Dalmaciji i Lici u kojem nije bilo ubojstava civila u akciji "Oluja" i neposredno nakon nje, što je izjava koja, osim što ima problema s činjenicama, teško pridonosi ikakvom pomirenju. 

Ipak, Šimpraga se pojavila u siječnju ove godine na komemoraciji obitelji Čengić u Šašićima.

"Kad vidim da je dječak koji je ubijen moje godište ne mogu reći ništa drugo nego da mi je žao što su to napravili pripadnici moga naroda. I zato stranka i narod koje predstavljam njeguje kulturu sjećanja koje uključuje sve žrtve. Nadamo se da će se mnogi ugledati na nas, pokloniti svakoj žrtvi zajedno i da ćemo prestati pričati o svemu o čemu pričamo ovih 30 godina", izjavila je Šimpraga.

Ostaje nam vidjeti koliko će se držati rečenog na komemoraciji u Varivodama, a koliko onoga što je izrekla na komemoraciji obitelji Čengić.