Kako je Tito prevario posljednjeg hrvatskog bana: 'Ne želim biti poklopac krvavom loncu'

Iako je ovaj sporazum trebao predstavljati korak prema formiranju zajedničke vlade između partizanskog pokreta i jugoslavenske izbjegličke vlade iz Londona, mnogi povjesničari i analitičari kritiziraju ulogu Josipa Broza Tita u ovom procesu.

Zbog pritiska saveznika 1944. godine, izbjeglička vlada u Londonu, koja je djelovala u ime kralja Petra Karađorđevića, morala je napustiti suradnju s četnicima pod vodstvom Draže Mihailovića i imenovati novog premijera. Izabrali su Ivana Šubašića, Hrvata i bivšeg bana Banovine Hrvatske, koji je bio poznat kao član Hrvatske seljačke stranke.  Šubašić je bio prihvatljiv saveznicima jer je predstavljao prekid s velikosrpskim politikama i potez prema demokratskom uređenju.

U to vrijeme, Tito je sa svojom partizanskom vojskom smjestio glavni stožer na Vis, nakon što je zbog njemačkog desanta na Drvar morao napustiti kopno. Otok Vis bio je siguran od neprijateljskih snaga i služio je kao baza za daljnju partizansku ofenzivu. Pod pritiskom britanskog premijera Winstona Churchilla, Tito je započeo pregovore s izbjegličkom vladom. Churchill je smatrao da će izoliranost Tita na Visu potaknuti njegovu spremnost na kompromis. Šubašić je došao na Vis i održao višednevne pregovore s Titom.

Na današnji dan 1944. - Sklopljen Sporazum Tito - Šubašić na Visu. pic.twitter.com/zy4dEfx9ky

— RobertRobi (@Robertdreco) June 16, 2020

Vuk u janjećoj koži 

Prema nekim izvorima, Tito je ove pregovore iskoristio kao diplomatski trik kako bi osigurao međunarodnu podršku, dok je u stvarnosti planirao potisnuti monarhiju i uspostaviti komunističku vlast. Iako je formalno pristao na formiranje zajedničke vlade, kasnije je pokazao sklonost ka centraliziranoj kontroli i ograničavanju političkih sloboda. Izbjeglička vlada prihvatila je neke odluke AVNOJ-a i koncept buduće federacije.

Dogovoreno je da se do kraja rata neće otvoriti pitanje hoće li Jugoslavija ostati monarhija ili postati republika. Tito se obvezao da će nova vlada biti zajednički formirana s izbjegličkom kraljevskom vladom. Nakon potpisivanja, Tito je postupno odstupao od svojih obećanja, izbjegavajući višestranačke izbore i suzbijajući političke protivnike. Zbog toga su ga mnogi optuživali da je iskoristio sporazum za političku korist, a nakon što je ostvario svoje ciljeve, zanemario dogovor.

Kritičari također navode da je Tito, unatoč vanjskim obećanjima o demokraciji, usmjerio Jugoslaviju prema autoritarnom režimu, u kojem je suzbijao slobode i centralizirao vlast. Iako je Sporazum Tito–Šubašić službeno označen kao korak prema političkom pomirenju, mnogi ga smatraju Titovim strateškim potezom za učvršćivanje moći, s dugotrajnim posljedicama na razvoj države.

FOTO: Screenshot/YouTube 

'Ne želim biti poklopac krvavom loncu'

Što se tiče Ivana Šubašića, posljednjeg hrvatskog bana, kasnije su mu prigovarali preveliku popustljivost i naivnost u pregovorima s Titom, što je omogućilo komunistima potpunu kontrolu nad poslijeratnom Jugoslavijom. Njegova suradnja s Titom i prihvaćanje kompromisa često se tumači kao izdaja ciljeva izbjegličke vlade, jer je time omogućio uspostavu jednopartijskog komunističkog režima. 

Posljednjeg hrvatskog bana Srbi su optuživali za izdaju: 'Nikad veće sramotne tvorevine'

Međutim, valja istaknuti izjavu koju je Šubašić dao nakon što je odstupio s mjesta ministra vanjskih poslova u vladi Demokratske Federativne Jugoslavije 1945. Tada je znamenito rekao: "Ne želim biti poklopac krvavom loncu", čime je još jednom pokazao svoje neslaganje s Titovim represivnim metodama i svoju predanost demokratskim vrijednostima.