Kako je Milanović razotkrio plitkost nevladinog sektora i licemjerstvo sitnih političkih igrača

Svevremeni '"kruhozborci" svakako nisu kadar koji će olako ispustiti iz zagrljaja svoje sinekure. Održivi razvoj i napredak nekog lažnog apologete ovisi o ustrajnosti održavanja lena kojeg je dobio od svog stranačkog feudalca.

Čim si ušao u politiku pristao si prodati svoje ideale za prosperitet korporacije kojoj pripadaš. Ukoliko ne poštuješ piramidalni ustroj i ugroziš korporativni poredak, slijedi unutarstranački obračun i klasična čistka. Stranačke žetve koje žanju iz svojih prihodovnih izvora mračeći trag svoje opstojnosti jedan su od razloga zbog kojih dolazi do pucanja na partijskoj liniji lider – podružnica. Bio to Sinčić, Plenković, Grbin, Milanović ili neka mala stranka, sistem je isti.

Tvorci demokracije u Hrvata, u svom udbaškom nasljeđu, ravnopravno podijeljeni između lijeve i desne strane, organizirali su igru tako posloživši karte da naivci glavom probijaju zidove i odbacuje ih se kao škart robu, a onda dolaze '"pravi igrači"' koji kupe vrhnje. Naravno, dobro ustrojene stranke obično izdrže ovakve unutarnje potrese. HDZ je izgubio velike igrače koji su imali odličnu potporu glasačkog korpusa, no Slavoniji i Lici, Banovini, Kordunu, ne daju kruh lokalni moćnici već "instalaterska služba" iz stranke koja na taj način kontrolira svoje "dužnike'" na terenu. Ista stvar je i s uhljebne strane u SDP-u. Milanovićeva obraćanja raskrinkala su ono što svi već znamo; licemjerstvo humanista koji bi izdali i vlastitu majku samo da ne izgube svoje pozicije.

Simptomatično je da i Puhovski, Borić ili Fižulić, a da ne spominjemo i moralnu vertikalu Čačića, su uredno gostovali kao komentatori na raznim televizijama mudrujući o svemu i svačemu, brbljajući o ekonomiji, poštenju, dobrobiti u maniri vrhunskih svjetskih menadžera ili, pak, dobrih skojevaca, a da vlastiti biznis nisu znali očuvati, da vlastite poduzetnosti i odgovornosti za svoj novac nisu imali, a o moralnim načelima da i ne zborimo u vremenu u kom se preklinje za mjesto u saborskoj fotelji koja će ih lišiti kredita i vječnog straha da će umrijeti gladni zbog vlastite filozofije i lažnog dobročinstva na račun državnog proračuna.

A upravo svi ti veliki Hrvati i vođe od Plenkovića do Grbina postali su i ostali sitnim igračima većeg korporativnog ustroja čije više interese servisiraju na naš račun pod egidom domoljubne zabrinutosti za svoj narod. I sve je dobro dok se zmiji ne takne rep. Tad je spremna pojesti samu sebe da bi dokazala svoju nevinost u dokazanoj krivnji.

Klupski podij u Slovenskoj samo je potvrdio višemilijunski ples oko štange interesa. Podbodeni predsjednik poslao je jasnu poruku i saborskim zastupnicama i ostalim gongaškim svjetlonošama da ne moraš biti viđen u klubu da bi istom pripadao. Jer, politika je to, i tu nema higijene moralnosti čim počnu stizati novčanice označene od nalogodavca njihove političke aktivnosti i lažnog svjetonazora. Dok im koristiš sve je OK. Potrošena roba ide na smetlište povijesti, a tu i tamo ju recikliraju neki mediji potrošene kreativnosti koji lišeni vlastite pameti pozivaju da im pametuju oni koji ni vlastite vezice nisu u stanju sami svezati bez roditeljskog dopuštenja s vrha.