Kako je išla Todorićeva ponuda koju neki nisu mogli odbiti

Država i njene političke i gospodarske elite, gotovo tri desetljeća od hrvatske samostalnosti, nisu se ni približile uspostavi bilo čega što barem nalikuje na takav sustav.

Hrvatska je vlasnik ili suvlasnik tvrtki koje generiraju gotovo 75 posto BDP-a, birokracija je enormna i spora što sprječava bilo kakvu stranu ili domaću poduzetničku inicijativu. Usto, pravna nesigurnost i postojanje jednakijih pred zakonom i poreznom upravom dokazuju kako nema govora o bilo kakvoj slobodi tržišta u Hrvatskoj. A dokaz tome je kriza koncerna Agrokor.

I upravo sada, dok se čeka kraj nagodbe i konačni završetak 'muke po Agrokoru', izašla je još jedna nevjerojatna informacija o načinu poslovanja Ivice Todorića.

Naime, proteklih dana Marica Vidaković potvrdila je kako je postignut dogovor za srednje i velike dobavljače i izrazila zadovoljstvo postignutim. Ipak, još uvijek postoji grupa dobavljača za koje savjetnici Izvanredne uprave, Matić, Bricelj i Delić pokušavaju pomoći. Spomenuti savjetnici pregovaraju s bankama kako bi dobavljačima otpisali čak 65 posto od 166 milijuna duga eura kojeg su uzeli kako bi financirali Ivicu Todorića.

Todorićeva izjava kako je on gradio dobavljače kao što su oni gradili njega, sada dobiva nevjerojatan i zlokoban smisao. Pravni subjekti u Hrvatskoj, kao i građani, imaju svoj kreditni limit iznad kojeg se ne mogu zadužiti. Nakon što je postalo očigledno da je Agrokor prešao svoj kreditni limit, Ivica Todorić izdao je mjenicu koje su dobavljači unovčili kod banke ili factoring društva, a novac su poslije transferirali Agrokoru.

Takav dogovor, kojeg nisu mogli odbiti, prihvatili su neki dobavljači koji su stekli dojam da, ako to ne učine neće, moći poslovati s Agrokorom ili puniti police Konzuma. Ono što je ucijenjene dobavljače dovelo u problem je činjenica da, ako Agrokor ne vrati navedeni novac po mjenicama banci, moraju ih vratiti - sami dobavljači!

Franck, Ricardo, Sokol Marić, Saponia, Vindija, Alca, slobodno nastavite niz, samo su jedni od tih dobavljača koje je Todorić nesavjesnim poslovanjem oštetio.

Gotovo 2000 radnih mjesta u Sokol Mariću ugroženo je otkad je ta tvrtka počela postupak stečaja jer je u Agrokorovoj shemi mjenica, kroz koju je pribavio već prezaduženom Todoriću dodatnog novca u iznosu od 145 mil kuna, izgubio čak 50 posto svog godišnjeg prihoda.

Franck koji ima najviše prigovora na nagodbu je na jednak način, kroz shemu mjenica, koncernu Agrokor pribavio nevjerojatnih 400 milijuna kuna. Iako savjetnici Matić, Bricelj i Delić pokušavaju napraviti pošten dogovor s bankama da otpišu dugovanja u visini do 65 posto kako bi se izjednačili sa srednjim i velikim dobavljačima kojima će biti isplaćeno 70 posto njihovog duga, Franck još nije pristao na otpis duga.

No nagodba će ići na izglasavanje bez obzira na Franck jer interes jednog dobavljača u ovom trenu ne može biti važniji od interesa ostalih. Lako je moguće da Franck pritiskom, kakvog je na njega radio Ivica Todorić, pokušava do zadnjeg trena isposlovati za sebe što bolji dogovor.

Jedno pitanje ostaje visiti u zraku. Kako je moguće da u državi koja je članica Europske unije, koja želi imati slobodno i prosperitetno tržište, može postojati takav ortački sistem posuđivanja novca preko kreditnog limita? I kako je moguće da netko ima toliko moći da bez problema ne prikazuje dugovanja prema bankama na svojoj financijskoj bilanci?

Ova nevjerojatna situacija u kojoj se Hrvatska i njeno gospodarstvo nalazi u posljednjih više od godinu dana upozorenje je gospodarskim i političkim elitama na sve nepravilnosti našeg cjelokupnog sustava koji zbog grešaka jedne osobe može rezultirati neviđenim posljedicama po ekonomiju cijele države.

Rekonstrukcija sustava koji je pogodovao samo jednom čovjeku koji je bio jednakiji od ostalih, potrebna je kako bi se povratilo povjerenje građana u institucije, povećala sloboda tržišta i stvorilo sposobno i jako gospodarstvo kojem neće vladati političke elite i od njih stvoreni oligarsi.

Ali, izgleda kako i u politici pušu neki novi vjetrovi, pa strukture koje su stvorile sustav u kojem je netko jednakiji od drugih, sustav u kojem klijentelizam i sponzorirani politički i ini pritisci postoje, polako prolazi. Upravo je restrukturiranje Agrokora i rad Izvanredne uprave i njezinih savjetnika koji izdržavaju političke i ostale pritiske pokazuju kako je jedini ispravan način okupljanja ljudi, a koji garantira dobar rezultat -okupljanje na temelju stručnosti!