Kad od Raspudića dobiješ čarape, šal i rukavice

Čim bi netko malo skliznuo u vlastitoj ekspresiji Raspudić je bio tu da ga upozori na ispravnost pojmova i meritum stvari. Njegova elokvencija i svojevrsna nadmenost u obraćanju sugovornicima bile su jamstvo zanimljivih duela. Sada vidimo, radilo se o jednoj idiotskoj poziciji (kako kaže sam Raspudić) u kojoj se pametuje drugima, a nema se hrabrosti istupiti i svoje djelovanje izložiti svekolikoj kritici javnosti.

Eto, napokon je za to skupio hrabrosti i u nekoliko javnih emisija prezentirao razloge koji su ga potaknuli na političko djelovanje. Mnogi smo s nestrpljenjem čekali čuti njegov plan i program. Što je to za što se zalaže u ideološkom (svjetonazorskom) te političkom smislu, međutim taj sadržaj je izostao.

Ono što se u nekoliko javnih nastupa moglo čuti je elaboriranje razloga ulaska u politiku (na listi Mosta), a jedan od glavnih – osim onog – "više ne želim biti idiot" je onaj djetinji – želim mijenjati svijet. Bit će zanimljivo promatrati kako će predstaviti i provesti svoj program s obzirom da politička opciju koju je izabrao nema nikakve šanse za sastavljanje vlade, barem ne direktno što znači da to eventualno mogu učiniti u koaliciji s HDZ-om, s kojim Raspudić ne želi ili s SDP-om koji pak ne želi s njim.

To je usput budi rečeno ona politička opcija protiv koje se svi kao navodno bore. E, da ima još jedan razlog zbog kojeg ulazi u politiku, a to je da želi potaknuti druge da ne budu idioti objašnjavajući im kako je njihova dužnost javni angažman i borba za bolje sutra. E, pa u tome je uspio jer kako vidimo politički se navodno angažirao i Mile Kekin, ali i njegova supruga pa bih ovom prilikom apelirala na Raspudića da više ne potiče hrvatske građane na promišljanja o vlastitom idiotskom statusu i da ih ne nagovara da ulaze u politiku, jer ako se ovako nastavi samo nam Bog može pomoći.

Kad bismo napravili anketu i u njoj postavili pitanje kako se u javnosti percipira lik i djelo Nine Raspudića uvjerena sam da bi većina odgovora bila – desničar, konzervativac, desni konzervativac i sl, iako sada više nisam u to sigurna. Pa iako je kroz svoje stavove i javno djelovanje često koketirao s onim što se naziva desnim političkim promišljanjem kao i s konzervativnim svjetonazorom ipak je kao vrag od tamjana bježao od ideološko - političkih okvira i etiketiranja mudro koračajući sredinom.

Naime, svako jasno opredjeljenje neminovno negira svoju suprotnost čime zagovornik određenog opredjeljenja ima velike šanse biti proglašen rigidnim i zaostalim, a takvu etiketu netko tko pretendira biti vodeći hrvatski intelektualac sigurno ne želi.

Stoga ne čudi da se početak Raspudićevog političkog djelovanja, barem što smo do sada vidjeli svodi na dociranje i intelektualiziranje za koje vjeruje da će mu osigurati toliko željenu nezavisnost. Prate ga političko nesnalaženje, nejasno repliciranje te intelektualna ambivalencija.

Na žalost, to je upravo ono što bi mu u budućnosti moglo raditi najveće probleme. Da bi tu nezavisnost dodatno osigurao ipak je malo posegnuo za nepotizmom i političkom trgovinom koji su mu još do nedavno s apsolutnim pravom bili predmetom kritike. To se nije moglo pokriti niti nevještim inzistiranjem na titulama kojima se treba oslovljavati Marija Selak Raspudić, a koje je na kraju završilo u njegovoj vlastitoj zbrci pa mu je Selak Raspudić čas supruga, čas kolegica, čas profesorica Selak Raspudić, a čas debela i okrugla Marija koja tipka po mobitelu.

Ali ono što smo u jednoj emisiji saznali je da već postoje njihove interne, kućne šale na račun cijele situacije, pa ne sumnjamo da ćemo biti svjedoci eha u kojem će jedan govoriti ono što drugi misli ili ćemo u pravilu slušajući jednog znati što možemo očekivati od drugoga.

Raspudić je izložio svoje, kako kaže, političke vrijednosti od kojih je promjena izbornog zakona na prvom mjestu što je svakako za pozdraviti. Spominje demokratski deficit pa referendume, antitotalitarizam, suverenitet u okviru EU i na kraju za sebe govori da je politički Hrvat – što god to značilo.

O vanjskoj i gospodarskoj politici (osim nešto malo o migrantskoj politici), zdravstvu, obrazovanju demografiji za sada nismo čuli ni riječ. A, ono što je posebno iznenadilo je da bi Raspudić dao djecu na posvajanje ili udomljavanje istospolnim parovima, ali tek, kako kaže, kad bi broj djece koju je moguće posvojiti bio veći od broja obitelji koja ih žele posvojiti ili udomiti.

Ovakav odgovor je na tragu onih odgovara koje često slušamo kad je riječ o pobačaju – protiv sam pobačaja, ali nisam za zabrane. I jedan i drugi odgovor zadovoljit će i one desne i one lijeve. Kakvom političkom ili vrijednosnom sustavu pripisati takve stavove? Možda liberalnom konzervatizmu iako je vrlo teško znati što je zapravo tim ljudima u glavi osim mnoštva oksimorona koje se trude pomiriti od silne želje da ih se ne proglasi nazadnima i zaostalima. Ipak, za one konzervativne posvajanje ili udomljavanje djece od strane istospolnih parova nikako nije opcija.

S druge pak strane, za one liberalne ovakva je izjava u najmanju ruku diskriminatorna prema istospolnim parovima. I što sada? Teško se oteti dojmu kako liberalni ili moderni konzervativci ipak na kraju zaglibe u vlastitoj proturječnosti i političkoj korektnosti.

I na kraju potpuno ostavlja bez riječi nerazumijevanje pojmova iz područja ekonomije. Naravno, ne mora Raspudić znati ekonomiju, jer nije ekonomist, ali govoriti o slobodnom tržištu, ekonomskom liberalizmu i tome da politika određuje ekonomsku politiku, a da se u okviru političkih odluka daje okvir ekonomistima da kreiraju ekonomske politike je uz svo dužno poštovanje teško za probaviti.

Ali, kako je nepoznavanje ekonomske znanosti sastavni dio javnog diskursa tako se ova retorika dobro uklopila u postojeće stanje. Svakako bi od Raspudića bilo interesantno čuti o značenju spomenutih pojmova, a još interesantnije o mjerama za koje se zalaže i koje će pomoći u ostvarivanju te slobode i liberalizma. Ekonomska politika povezana je s mnogim interesno utjecajnim skupinama, a činjenica da su mnoge kompanije ekonomski moćnije od nekih država ukazuje na to da se ti odnosi ne razvijaju samo u jednom smjeru već imaju svoj reciprocitet.

Nakon svega što je izgovorio zadnjih dana te s obzirom na političko opredjeljenje u kojem je želio ostati neopredjeljen, lako je zaključiti da je opredjeljenost itekako vidljiva i već joj se sada može nazrijeti konačni ishod. Od Raspudića sam imala očekivanja kao od velikog šarenog paketa koji stiže od strica iz Njemačke i kojeg s nestrpljenjem otvaraš, a kad ono unutra čarape, šal i rukavice.