Jurčević: Hrvatska samo iskapa kosti i tako ponovno ubija žrtve jer to radi bez utvrđivanja istine

Ministar Medved je, podsjetimo, u svojoj izjavi još naglasio da su njihova traženja usmjerena upravo na te pokazatelje te da će nastaviti tražiti konkretnu informaciju o tome gdje su završili posmrtni ostaci. Podsjetio je i da je donesen Zakon o osobama nestalima u Domovinskom ratu koji regulira nadležnosti svih tijela i službi u procesu prikupljanja i postupanja; od analitike do probnih iskapanja, ekshumacije itd. 

Jurčević ističe kako je i u pogledu pitanja nestalih iz Domovinskog rata osnovni problem politički, odnosno prije svega pitanje kako se Hrvatska  postavlja prema Srbiji, a taj je odnos, smatra Jurčević, s hrvatske strane apsolutno kapitulantski, a pitanje nestalih treba svakako gledati i u širem kontekstu počevši od prvog abolicijskog zakona koji je donesen 1992. godine.  

Zakonom o aboliciji počele sve naše nevolje

Pritom upozorava da nije riječ o amnestiji o kojoj je riječ kada nekog osudite pa mu oprostite izdržavanje kazne, već abolicija znači da djelo nije počinjeno i tim zakonom su, smatra, počele sve naše nesreće i u političkom i pravnom smislu.

"I sad je pitanje nestalih, odnosno nasilno odvedenih i zatim nestalih ponajprije političko pitanje. Mi možemo donositi bilo kakve zakone u RH , jer mi ne znamo gdje su ti ljudi; mi još uvijek od Ovčare nadalje ne znamo gdje su neki ubijeni", podsjeća.

"Drugi je problem je što smo pod pritiskom međunarodne zajednice pristali da s jednim međunarodnim kaznenim djelom, i to političkom odlukom kada se radilo o Vukovaru i političkoj reintegraciji Podunavlja, uđemo u protupravnu političku trgovinu uz međunarodno posredovanje i licitiramo koliko može biti ratnih zločinaca. Tako  je Hrvatska političkom odlukom abolirala ratne zločine što je međunarodno kazneno djelo protiv humanitarnog i ratnog prava, i tu su nastale dalje cijele zbrke uključujući i traženje nestalih", uvjeren je Jurčević koji se boji da se oni nikada neće pronaći, "jer ako do sada nije bilo političkog pritiska od Hrvatske vezano za cijeli niz međunarodnih odnosa, posebice jer je Hrvatska iako članica EU pristala da se otvore pregovori sa Srbijom, onda ministar Medved što god htio ili mislio, ako ne pođe od tih elementarnih znanja i činjenica,  zapravo pristaje na tu politiku".

Jurčević ponavlja da mi možemo pričati što god hoćemo, no činjenica je da mi u Hrvatskoj imamo abolirane ratne zločince, iako je ratne zločine zabranjeno abolirati. Stoga je dodaje, pitanje nestalih povezano s cijelim nizom drugih necivilizacijskih, protuhrvatskih i u mnogim elementima protupravnih dogovora, i naravno da svi zainteresirani, uključujući i Srbiju, to zlorabe u najširoj mjeri.

Ministarstvo hrvatskih branitelja se bavi iskapanjem grobišta i iz Domovinskog rata i iz Drugog svjetskog rata i Jurčević smatra da nije dobro što je to spojeno.

Utvrđivanje istine

Podsjeća da je međunarodno-pravno regulirano Ženevskim konvencijama da je država na čijem se području nalaze grobišta, bez obzira čijih vojnika, dakle i neprijateljskih, dužna uređivati ih i o njima skrbiti. No, ono što je daleko važnije, a Jurčević ističe da Hrvatska to ne radi, dužna je raditi na utvrđivanju istine, dakle tko je počinitelj tih ubojstava i zločina; u kojim okolnostima su se dogodila; tko su žrtve te da se to formalno-pravno sankcionira.

No Hrvatska je, ističe,  uzela političko stajalište i za Drugi svjetski rat i poraće i za Domovinski rat da samo iskapa, i na taj način ponovno ubija te žrtve jer to radi bez utvrđivanja istine.      

Jurčević dodaje da to nije politička odluka samo aktualne Vlade i ministra, ali da oni svojim pristajanjem sudjelovanja u takvoj politici čine cijeli  "niz protucivilizacijskih, protuhrvatskih i protupravnih činidbi".

"Sve je stvar političke volje i odluke. Hrvatska je ulaskom u EU formalno prihvatila europsku vrijednosnu i pravnu stečenu koja sadrži niz rezolucija u kojima se potpuno jasno osuđuje i distancira te daje isprika žrtvama poratnih komunističkih zločina, no u stvarnosti je Hrvatska  preuzela jugokomunističku vrijednosnu paradigmu i EU stečevinu jednostavno ne provodi", tvrdi naš sugovornik. 

Kriminalizacija HOS-a

To se, nastavlja, jasno vidi i na kriminaliziranju Domovinskog rata gdje se vrijednosti Domovinskog rata i postrojbe koje su službeno priznate (HOS op.a.) sada kriminaliziraju iako je čak i jedan Ivan Fumić kao tadašnji predsjednik SABA-e potpisao da HOS uđe u svjetsku veteransku organizaciju i sve se to događalo u vrijeme Ivica Račana i Stjepana Mesića. Dakle, ističe, Hrvatska čak reterira i u tom smislu.

"I ovo što ministar Medved pristaje ići u Grubore kada je jasno da je organiziran ratni zločin počinjen u Hrvatskoj od strane srpskog agresora te se organizira odlazak tamo u vrijeme Oluje, praktički znači priznavanje ravnoteže krivnje, a to je svakako u interesu Srbije i onih koji je na račun Hrvatske žele privući u NATO i europske integracije", upozorava taj povjesničar. 

Financiramo krivotvorenje najnovije povijesti

Kao primjer kako se u Hrvatskoj ne samo dopušta nego i financira krivotvorenje najnovije hrvatske povijesti, Jurčević navodi  film  "Petnaest minuta - Masakr u Dvoru", koji je (su) financiralo Ministarstvo kulture, a gdje se govori o strašnom zločinu gdje su mentalni bolesnici i fizički invalidi masakrirani, a sve su to gledali danski vojnici kao pripadnici tadašnjeg UNPROFOR-a. Jurčević skandaloznim smatra da je glavni svjedok u tom filmu osuđeni ratni zločinac, srbijanski general Mile Novaković koji u filmu tumači kako su to napravili hrvatski vojnici te upozorava kako je taj film obišao sve filmske festivale itd.

"Stvari su otišle predaleko, ubija se sve što je najčasnije kao što je Domovinski rat, jer zločini su s hrvatske strane bili pojedinačni i incidenti i što dalje govoriti", rezigniran je naš sugovornik. 

"I dok se Hrvatska ne bude vrijednosno i politički vrlo jasno odredila prema žrtvama i Drugog svjetskog rata i prema Domovinskom ratu, stanje s pronalaskom nestalih bit će sve bezizglednije. O tome se ne donose zakoni jer se zna tko zna gdje su ti ljudi i oni nisu nestali i odlutali, to je isto pogrešan termin, nego su nasilno odvedeni i nad njima je počinjen ratni zločin, odnosno agresor ne želi reći na koji način su ih ubili", zaključuje Jurčević.