Josipoviću, koji su motivi i što ste dali srbijanskom veleposlaniku?

HDZ-ovi zastupnici danas su još jednom zatražili od predsjednika Republike Ive Josipovića da se očituje o tvrdnjama bivšeg srbijanskog veleposlanika Radivoja Cvetićanina da mu je Jospović, prije nego što je izabran na predsjedničku dužnost, dostavljao dokumente o ratnim zločinima i tužbi protiv Srbije za genocid.

Gordan Jandroković je na konferenciji za novinare u Saboru podsjetio da je Cvetićanin u svojim memoarima iznio da mu je Josipović 2007. donosio te dokumente.

"Nakon jučerašnje rasprave kolege Davorina Mlakara u Saboru, jedna televizija je objavila kako su iz Ureda Predsjednika poručili da Predsjednik ne želi komentirati besmislice. Ne možemo prihvatiti da su ono što govori bivši veleposlanik Srbije besmislice. To su iznimno neugodne tvrdnje, na koje Predsjednik mora odgovoriti", rekao je Jandroković.

Uvjeren je da se Josipović nada kako će izbjegavanjem i ignoriranjem ta tema nestati iz javnosti.

"Jednako tako ignorirao je i ono što je javnost govorila vezano uz 'lex Perković' i njegova bivšeg savjetnika Dejana Jovića, a na kraju su oba slučaja završila loše", kazao je Jandroković.

Od Josipovića je zatražio da se očituje jesu li Cvetićaninovi navodi točni, a ako jesu, da objasni o kojim je dokumentima riječ i koji su mu bili motivi da ih dostavi srbijanskom veleposlaniku.

Josipović je u to vrijeme napustio komisiju koja je pripremala tužbu protiv Srbije, "na koju je kasnije bilo pokušaja iz Vlade i od samog Predsjednika da se te tužbe povuku i da se ide u političko rješenje", tvrdi Jandroković.

Josipovića je pozvao da odgovori je li njegova proklamirana politika "istovjetna politici koju vodi zajedno sa svojim savjetnicima Lončarom, Perkovićem i donedavno Jovićem".

"Nadamo se da nakon ovoga nećemo, kao profesori Tomac i Jurčević koji su govorili o tome, biti proglašeni bolesnicima i luđacima", dodao je.

Na pitanje zašto HDZ nije ranije reagirao na Cvetićaninove memoare, koji su objavljeni još 2012., Jandroković je kazao kako knjiga nije objavljena u Hrvatskoj te da optužbe protiv Josipovića nisu primijetili do prije mjesec dana, kada se o njima počelo govoriti u hrvatskoj javnosti.

"Puno je važnije zašto na te tvrdnje još nije reagirao predsjednik Josipović", rekao je Jandroković.

Odbio je optužbe SDP-a da HDZ u Saboru vodi izbornu kampanju. "Oni koji nisu raspisali izbore koji se održavaju za dva mjeseca, a bili su to dužni učiniti, optužuju nas da vodimo kampanju. Ovo je daleko iznad kampanje. Ovo pitanje tiče se nacionalnih interesa, tiče se uloge današnjeg predsjednika u pozadinskim stvarima vezanim za tužbu protiv Srbije za genocid", uzvratio je.

Na tumačenje SDP-ova Peđe Grbina da bi HDZ, ako vjeruje u teške optužbe na račun Josipovića, trebao pokrenuti postupak njegova opoziva, ponovio je kako HDZ čeka da se Josipović očituje o optužbama te da će tada odlučiti o daljnjim koracima.

"Čvrsto sam uvjeren da neće biti potrebna procedura impeachmenta (opoziva), jer će građani izabrati one kandidate koji ne trguju hrvatskim nacionalnim interesima", kazao je Jandroković.

Još jednom je izrazio nezadovoljstvo činjenicom da SDP uoči predsjedničkih izbora mijenja Zakon o izboru Predsjednika RH, što smatra nedemokratskim te protivnim preporukama Venecijanske komisije i prihvaćenoj praksi.

Kako je Ivo Josipović srbijanskom veleposlaniku dostavljao tajne spise

Knjiga bivšeg srbijanskog veleposlanika Radivoja Cvetićanina "Zagreb Indoors" najtraženija je roba u Hrvatskoj, a osim što se spominju mnoge poznate osobe iz Hrvatske, objašnjava se i kako je Ivo Josipović veleposlaniku Srbije dostavljao tajne spise. Autor, veleposlanik, Radivoje Cvetićanin za direktno.hr potvrdio navode iz svoje knjige koja je u zagrebačkim društvenim krugovima poslala pravi hit, posuđuje se i ide "iz ruke u ruku".

Riječ je o dnevniku kojeg je Cvetićanin vodio i pisao u razdoblju svog veleposlaničkog mandata u Zagrebu od 2005. do 2009. godine, a objavio ga je jedan srpski nakladnik 2012. godine.

Bivši srpski ambasador u Hrvatskoj, koji je, inače, suvlasnik poznatog i vrlo utjecajnog beogradskog lijevo-liberalnog dnevnika „Danas“, u knjizi „Zagreb Indoors“ na vrlo intrigantan, nediplomatski način iznosi svoje poglede na političku situaciju u Hrvatskoj pri čemu je vrlo deskriptivno progovorio i o mnogim poznatim osobama u Hrvatskoj – od političara do novinara.

U Cvetićaninovim memoarima najviše je zaintrigirao onaj dio u kojem opisuje susret 22. svibnja 2007. godine sa sadašnjim predsjednikom hrvatske države Ivom Josipovićem, a tadašnjim profesorom zagrebačkog Pravnog fakulteta u poznatom zagrebačkom restoranu „Vinodol“. Što su tamo Josipović i Cvetičanin radili?

Beogradski zet

 Ako je vjerovati pisanju Cvetičanina, Josipović, koji mu se još 11. svibnja iste godine na ručku pohvalio kako je beogradski zet, dostavio mu je hrpu službenih sudskih spisa o kaznenim postupcima za ratne zločine koji su se u Hrvatskoj provodili protiv Srba. Inače, bilo je to vrijeme kad je Josipović već bio napustio hrvatski pravni tim koji je sastavljao tužbu za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu.

Prema pisanju Cvetićanina, Josipović mu se još na tom ručku 11. svibnja samoinicijativno ponudio da se oko hrvatske i bosanske tužbe protiv Srbije postigne politički sporazum što je navodno podržavao tadašnji predsjednik Stjepan Mesić.

Desetak dana kasnije Cvetićanin (22. svibnja 2007. godine) zapisao je sljedeće:

"Ručam u Vinodolu s prof. Josipovićem. Ta renesansna pojava... ostavlja utisak jednostavnog, unekoliko hladnog čoveka. U dva sata razgovora nismo, međutim, uspeli da dopremo jedan do drugoga. Doneo mi je svoju uobičajeno debelu hrestomatiju suđenja i presuda za ratne zločine. Devedeset i pet odsto Srbi. Potvrđuje da je izašao iz hrvatske komisije koja vodi tužbu protiv Srbije. Nije od toga pravio pompu. Kazao sam da mi prirodno cenimo taj gest", napisao je Cvetićanin.

Naravno da je Srbija cijenila taj Josipovićev „gest“, jer je riječ o informacijama koje će nekoliko godina kasnije itekako pomoći srpskom pravnom timu u svojem protuodgovoru na hrvatsku tužbu u Haagu. Podsjetimo, suđenje pred Međunarodnim kaznenim sudom je počelo u ožujku 2014. godine, a sudski pravorijek se očekuje otprilike u travnju iduće godine.

Međutim, ni najveći optimisti nisu sigurni u ishod konačne odluke oko hrvatske tužbe s obzirom na slučaj Bosne i Hercegovine koja je također protiv Srbije podigla istu tužbu da bi sve rezultiralo pravorijekom o nekakvom, kako je to u to vrijeme ocijenio analitičar Žarko Puhovski,  „lokalnom genocidu“ kad je u pitanju bio pokolj u Srebrenici 1995. godine za kojeg na kraju nije osuđena Srbija nego tek nekolicina srpskih oficira.

U Cvetićaninovim veleposlaničkim memoarima mjesto našle mnoge poznate osobe u Hrvatskoj.

Našao se tu i sadašnji premijer Zoran Milanović, koji mu se promptno pohvalio nakon izbora za čelnika SDP-a 2007. kako su mu već i iz Beograda čestitali - poput Olivera Dulića (član predsjedništva Demokratske stranke, kasnije i ministar u srpskoj vladi koji se oduvijek deklarirao Jugoslavenom, op.a.), bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, za kojeg kaže da je bio opsjednut Titom i da je uglavnom pričao otočne legende, bivši premijer Ivo Sanader kojeg ismijava zbog toga što ga je njegov veliki prijatelj Petar Selem nazivao „Kim Il - Sungom iz Dugobaba“, ali i odaje mu priznanje zbog čestitke „Hristos se rodi“.

U Cvetićaninovim memoarima se našao i kardinal Josip Bozanić, za čiji izgovor bivši srpski ambasador kaže da je „pomeren u neku neobičnu stranu“ te da ga je ignorirao tijekom jedne diskusije kada je govorio o potrebi tolerancije između katolika i pravoslavaca.

U „Zagreb Indoors“ je i bivša premijerka Jadranka Kosor, koju je Cvetićanin doživio više kao „nabrijanu“ šeficu braniteljske udruge, a manje kao visoku hrvatsku državnu dužnosnicu, zatim nekadašnji potpredsjednik Vlade Damir Polančec, na kojeg je bio ljut jer je kod njega čekao četiri tjedna na prijem, tadašnja potpredsjednica Hrvatskog sabora Vesna Pusić, na koju je Cvetićanin bio kivan je jer je „digla ruke od njega prije nego su bilo što počeli“ aludirajući na otkazivanje službenog ručka jer još nije bio u protokolarnoj posjeti tadašnjem predsjedniku Sabora.

U knjizi se nalazi i Milorad Pupovac s kojim se rado susretao kod zagrebačkog kafića Charliea kako bi u slozi pričali o političkim temama, Milan Bandić, kojeg opisuje kao bivšeg kvartovskog komunističkog aparatčika koji više liči na HDZ-ovca, a manje na SDP-ovca čiji je „politički profil kao ciganska torba“, zatim Nino Pavić, za kojeg kaže da su ga čuvali kao u tvrtkama „novih biznismena“, a između njih je bio ideološki „okean“ s obzirom da je Cvetićanin sebe doživljavao istinskim ljevičarem, biznismen Ivica Todorić za kojeg pak kaže da je privatno simpatičan i druželjubiv i s kojim je bio u dobrim odnosima, Ivan Jarnjak kojeg je doživio kao zagorsku podbadalicu u kontekstu njegovog stalnog isticanja hrvatske ratne pobjede nad Srbima…

U Cvetićaninovim memoarima su se našli i neki poznatiji hrvatski novinari, poput HRT-ove voditeljice Tončice Čeljuske za koju bivši srpski ambasador kaže kako je „lijepa“, ali da ima „stubaste noge“.

Cvetićanin je u memoarima spomenuo i tadašnjeg apostolskog nuncija u Hrvatskoj Francisca Javiera Lozana koji mu je tijekom jedne izvedbe papinskog zbora Sikstinske kapele u zagrebačkoj katedrali, za koju je izjavio i da nije bila nešto, mahnuo „kao starom drugu“.