Josipović zbog odbijenice Kolindi očitao lekciju Milanoviću

Do danas je napravljeno bezbroj verzija skladbe koja je korištena u filmovima, spotovima, raznim scenskim produkcijama i koja je postala jazz standard na kojem su se okušali najveći jazz muzičari, piše bivši predsjednik Ivo Josipović u novoj kolumni za Autograf.hr. 

Evo usporedbe ponajvećih: čaj udvoje odsvirali su Peterson, Costa i Art Tatum, briljantni džezisti.

Nedavno je propao čaj udvoje predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović i premijera Zorana Milanovića, predsjednika SDP-a. Propala čajanka otvorila je u javnosti brojna potrebna i nepotrebna pitanja zasjenivši i državni posjet bugarskog predsjednika Plevnelieva, prvi posjet stranog predsjednika Grabar Kitarović nakon što je preuzela dužnost predsjednice.... , piše Ivo Josipović, i nastavlja:

...Sada analitičari traže odgovor tko je profitirao od propale čajanke. I tko je uopće u pravu? Smije li predsjednica sazivat predsjednike stranaka, a ako da, smije li premijer, bolje rečeno predsjednik vodeće stranke vladajuće koalicije, poziv odbiti.

U tim analizama pojedini analitičari, u pravilu jasno politički opredijeljeni za vlast ili oporbu, iznose i potpuno fantastična tumačenja Ustava, od kojih se ističe ono kako predsjednica ne bi smjela zvati na razgovor šefove stranaka jer da time krši Ustav. Sasvim je jasno – predsjednica na razgovor može zvati koga god želi, a stranke se mogu i ne moraju odazvati. Nitko tu ne krši Ustav, ali svojom odlukom može utjecati na političku klimu u državi.

Pitanje je pristojnosti i političke mudrosti kako će se uputiti poziv, kao i da li će se poziv prihvatiti, a eventualna odbijenica obrazložiti na način koji ne urušava dostojanstvo institucija, kako one koja daje odbijenicu, tako ni one koja je prima. Verbalno i neverbalno, neposredno i putem različitih visokih i drugih izvora, šaketanje predsjednice i premijera, uz prateće orkestre jasno politički svrstanih komentatora, čini da nitko ne profitira, da svi gube...

...Kada je riječ o odnosu prema vladi, valja poći od činjenice da su i vlada, i predsjednica ili predsjednik državna tijela koja trebaju voditi jedinstvenu i usklađenu politiku. Iako suglasje nije uvijek realno i moguće, poštujući izvorne nadležnosti vlade i predsjednika, morali bi surađivati i međusobno se konzultirati. Nažalost, znam to i iz vlastita iskustva.

Premijeri su u sustavu u kojemu je realna moć koncentrirana u vladi skloni predsjednika ili predsjednicu smatrati stranim tijelom, gotovo konkurentom ili protivnikom nastojeći mu zakonima ili njihovom interpretacijom što više ograničiti manevarski prostor.

Neki od propisa, kao onaj o načinu na koji predsjednica ili predsjednik zapovijeda oružanim snagama, apsolutno nisu u suglasju s Ustavom. Osobno sam odmah dao na znanje objema vladama s kojima sam surađivao da namjeravam neposredno primijeniti Ustav i zapovijedi oružanim snagama davati neposredno, ne putem ministra obrane, piše bivši predsjednik.