JOŠ JEDAN ZLOČIN BEZ KAZNE Obljetnica je stravičnog pokolja nad Hrvatima u Buhinim Kućama u Lašvanskoj dolini

Na bajkovitim predjelima Lašvanske doline u središnjoj Bosni, tijekom ratnog vihora odvijale su se mučne i krvave scene, zločini za koje još uvijek nitko nije odgovarao. Tijekom ratnih sukoba između Armije RBiH i HVO-a, 9. siječnja 1994. godine, u Buhinim Kućama, selu pokraj Viteza ubijeno je 27 vojnika i civila hrvatske nacionalnosti. Među ubijenima bilo je i djece.

Pripadnici odreda "El Mudžahid" (iz sastava 7. muslimanske brigade tzv. Armije BiH) i specijalci MUP-a "RBIH"kojima je zapovijedao Dragan Vikić, ubili su 27 Hrvata u zaseoku Buhine Kuće kod Viteza. Ranjeno ih je 35 , nestalo je 17 civila, a 13 žena odvedeno je u susjedno Sivrino Selo gdje su zatvorene u logor i mučene.

Najmlađa žrtva bio je dječačić Danijel Grbavac koji je u dobi od samo dvije godine ubijen u naručju oca pred kućnim pragom netom prije nego što mu je rafalima ubijena majka.

"Iza te kuće moja supruga je pokošena rafalom, a ja sam pogođen u lijevu nadlakticu, na kojoj mi je dijete bilo naslonjeno. Ubili su mi dijete u naručju. Bezglavo sam trčao po dvorištu, pobješnjeli muslimanski vojnici trčali su u smjeru dječjeg plača. 'Poklati!’ 'Spaliti sve!’  'Allahu ekber!’, čuo sam povike bijesnih vojnika", dio je iskaza preživjelog svjedoka iz Buhinih Kuća koji je ostao bez supruge i jedinog djeteta, a o čemu je portal Direktno već pisao.  

Taj krvavi datum, 9. siječnja 1994. godine, pripada jednim od najtežih dana u obrani već 316 dana opkoljenog i blokiranog Viteza i Lašvanske doline jer je upadom u Buhine Kuće presječena komunikacija odnosno žila kucavica, Vitez - Busovača. Krajnji cilj bošnjačke vojske bio je presjeći Lašvansku dolinu na dva dijela i slomiti ionako tešku obranu na tom području. Na sreću, to se nije dogodilo jer je HVO uspio osloboditi Buhine Kuće i Zavrtaljku i vratiti pod kontrolu prometnicu Vitez - Busovača.

Još jedan zločin za koji nitko nije odgovarao

Unatoč informacijama i iskazima preživjelih kako je u pokolju u zaseoku Buhine Kuće, 9. siječnja 1994. godine, sudjelovala i jedinica za posebne namjene MUP-a "RBiH" kojom je zapovijedao Dragan Vikić, ni njemu niti bilo kojem vojnom zapovjedniku ili počinitelju tog zločina nikada nije suđeno za ovaj stravični zločin.

Uz Dragana Vikića, Hrvati Srednje Bosne smatraju jednim od glavnih krivaca za zločine u tom dijelu BiH Džemala Merdana, zamjenika zapovjednika 3. korpusa  7. muslimanske brigade "AR BiH", poznatog i po pokolju u Križančevu Selu. Umjesto na optuženičkoj klupi, Merdan je bio svjedok u haškom postupku protiv Darija Kordića.  

Napad na Križančevo Selo dogodio se u vrijeme dogovorenog dvodnevnog primirja, potpisanog zbog dolaska Konvoja Bijeli put. Ovaj ratni zločin uopće nije procesuiran pred Haškim sudom.

Nažalost, ovo nisu jedini zločini koji su prošli nekažnjeno. Podsjetimo, ni za zločin u Uzdolu nitko nije odgovarao. Počinjen je u sklopu operacije Neretva '93., iste operacije Armije BiH koja je osim zločina u Uzdolu, pobila hrvatske civile i u selu Grabovica, kao i ratne zarobljenike u mjestu Hudutsko.  Pri upadu u Uzdol navedene muslimanske snage ubile su 29 civila i 12 vojnika brigade Rama. 

Najmlađa žrtva bio je dječak Stjepan Zelić, koji je u vrijeme kada je okrutno ubijen imao tek deset godina, a najstarija žrtva bila je 87-godišnja Luca Zelenika, koja je ubijena na kućnom pragu. Bivši časnik Armije BiH Enver Buza bio je osuđen na 12 godina zatvora zbog ratnih zločina nad Hrvatima u hercegovačkom selu Uzdol, ali u prosincu prošle godine ta presuda je ukinuta. Osim Buze za taj stravični zločin do danas nitko nije bio procesuiran, a kamoli kažnjen. 

Dok je ratni zločin u Ahmićima dio ratne kronologije u BiH, zločin o kojem pišu i svjetski mediji, stradanja Hrvata u Križančevu Selu, Buhinim Kućama i u cijeloj Lašvanskoj dolini, ostala su ne samo slabo poznata nego i nekažnjena. 

Hrvatske žrtve, očito, uvijek su nekako u drugom planu - zanemarivane i podcjenjivane.