Jonjić prozvao Tomaševića: 'Nema hrabrosti odvažiti se na takav potez pa nudi surogate'

Podsjetimo, u intervjuu koji je dostupan na našem YouTube kanalu Jonjić je, između ostalog, dao svoju ocjenu godine na izmaku, ali je i komentirao odnos Pantovčaka i Banskih dvora, kao i svoja nadanja i pogled prema nadolazećoj 2026. godini.

Rekli ste na početku da ste bili kandidat za gradonačelnika Grada Zagreba. Kako komentirate ovaj mandat gospodina Tomislava Tomaševića?

Kao i prethodni mandat gospodina Tomaševića komentiram negativno. Potpuno je jasna jedna duboka ideološka natopljenost ideološkim polazištima i kriterijima koji, nažalost, dominiraju u današnjem zagrebačkom životu, zbog toga što je, zbog neizlaska Zagrebačana na birališta, Tomašević s razmjerno malim brojem glasova dobio apsolutnu većinu u Skupštini. Umjesto da se bave komunalnim problemima i čak kulturnom politikom, pa neka ona bude u skladu s njihovim uvjerenjima, što bi meni bilo neprihvatljivo, ali legitimno, postoji stalna tendencija provociranja dobrog dijela zagrebačkog i hrvatskog građanstva, što vrlo jasno vidimo u ovim postupcima.

Evo, malo prije ste spomenuli Thompsona, gdje ćemo sada za nekoliko dana doživjeti skandal da će 27. biti moguć koncert, a 28. neće biti moguć koncert. Zatim smo vidjeli i preimenovanja ulica, gdje se nepotrebno i neprekidno izazivaju problemi, jer Tomašević i aktualna zagrebačka većina vrlo dobro znaju da njihovo biračko tijelo priželjkuje puno radikalnije poteze, prije svega povratak, u simboličkom smislu njima iznimno važnog, Trga maršala Tita. Mi smo to promijenili 2017. godine, prvoga rujna, a Tomašević nema hrabrosti odvažiti se na takav potez pa onda nudi surogate u izmjenama naziva ulica koje nose imena ljudi koji su velikoj većini građana nepoznati.

To ne znači da oni zaslužuju biti nepoznati, jer ljudi poput Filipa Lukasa ili Ivana Evangelista Šarića desetljećima su bili, u određenom smislu, stupovi hrvatske kulture, ali su zbog progona iz javnosti, iz hrvatskih udžbenika i povijesnih priručnika od 1945. godine naovamo ostali nepoznati velikoj većini javnosti. Pa ni Tomašević, mislim, nije ostvario rezultate i političke uspjehe koje bi ostvario da se odvaži na vraćanje imena Trga maršala Tita, ali za to nema hrabrosti.

Prije nekoliko dana izglasan je rekordni proračun Grada Zagreba. Vi ste bili protiv njega. Što je po vama najspornije u tom proračunu?

Svaki proračun, naravno, ima stavki koje bi svatko normalno podržao, jer uključuje održavanje ulica, vodovoda, funkcioniranje semafora i slično. Međutim, ključno obilježje ovoga proračuna jest da i dalje postoje premali transferi, odnosno premala davanja za naše mlade i za mlade obitelji. Kao što se sjećate, ukinuta je mjera roditelj-odgojitelj uz obrazloženje da Grad Zagreb nema novca. U međuvremenu su, prema tvrdnjama gradskih vlasti, gradske financije stabilizirane, novca sada odjednom ima, ali se ništa ne čini da se njime pomogne mladima, da se pronađe nekakva zamjenska mreža, ako su već iz ideoloških razloga toliko zapeli protiv mjere roditelj-odgojitelj.

S druge strane, i dalje postoji snažna tendencija subvencioniranja, odnosno darivanja udruga koje su Tomaševiću ideološki bliske. Prije mjesec i pol do dva zatražili smo da nam se dostavi izvješće jer, prema Zakonu o udrugama i Poslovniku Gradske skupštine, mi kao gradski zastupnici imamo pravo znati na što se troši novac, ne samo koliko je pojedina udruga dobila, nego i na što ga je potrošila. Imamo primjere da su neke udruge 90 posto svojega proračuna potrošile na zrakoplovne karte. Pretpostavljam da bi i drugi Zagrepčani rado o tuđem trošku putovali po svijetu, ali ne mogu, jer im gradonačelnik ne daje novac. Htjeli smo, dakle, vidjeti na što se taj novac troši, jer Zakon o udrugama obvezuje svaku udrugu da dokumentira utrošak javnih sredstava dobivenih iz proračuna.

Ta dokumentacija, prema tome, postoji, a činjenica da nam se uskraćuje govori da bi tu moglo biti nekakvih mutnih poslova. Ne optužujem unaprijed nikoga, ali želimo vidjeti pa ćemo suditi vlastitim očima i vlastitim razumom. Unatoč našim kritikama i zahtjevima, koje su podržali i drugi dijelovi oporbe, sredstva za te udruge sada se povećavaju. Naše inzistiranje zasad nije urodilo plodom, ali to ne znači da ćemo od toga odustati. S druge strane, postoji činjenica koju dobar dio zagrebačkih birača ne registrira – još uvijek imamo naselja bez kanalizacije, pa čak i dijelove grada bez vodovoda. Vidimo i da se na pojedinim dijelovima grada gubi javni prijevoz. Smatramo da bi to trebali biti primarni prioriteti ulaganja, jer bi oživljavanje i infrastrukturno povezivanje prigradskih naselja, naselja na obodu Zagreba, omogućilo mladim ljudima da se iz središta grada, gdje žive u razmjerno teškim i skučenim stambenim uvjetima, presele u ta naselja.

Naravno, da bi se netko preselio u prigradsko naselje, ono mora imati javni prijevoz, kanalizaciju i vodu, jer u protivnom nije realno očekivati da će to u današnjem svijetu biti izvedivo. Zbog toga smatram da bi jedna pametna gradska vlast, koja dugoročno vodi računa o interesima grada i uzima u obzir i nacionalne interese, jer je Zagreb glavni grad hrvatske države, morala voditi računa o tome da se grad snažnije poveže sa Zagrebačkom županijom. Te dvije formalno odvojene jedinice trebale bi se čvršće povezivati kako bi se problemi rješavali učinkovitije. Kada imate situaciju da je Sveta Nedelja, koja je na samom rubu Zagreba, dio Zagrebačke županije, jasno je da se infrastrukturna pitanja i kvaliteta života mogu bolje rješavati u suradnji Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Takva spremnost trenutačno ne postoji, već se gleda isključivo na kratkoročne probitke i širenje vlastitog utjecaja. Govorimo, dakle, o platformi Možemo koja preko ideološki bliskih udruga nastoji prodrijeti u sve pore društva.

Mislite li da bi, da je situacija obrnuta i da je na vlasti netko s desnog političkog spektra, Možemo i SDP bili ovako nezainteresirani za taj problem?

Ne, tada bi od ovoga napravili veliki problem. Sada, kada su u poziciji da to promijene ili barem na to utječu, ne čine ništa. Očito je da imaju dvostruke standarde. To je uobičajeno u demokratskom životu – oni koji su u oporbi zaklinju se u demokraciju, a kad dođu na vlast, zaborave na demokratske vrijednosti i demokratski način upravljanja.

Kod njih je, po mom dubokom uvjerenju, problem i u tome što nemaju dovoljno osjećaja za narod iz kojega su potekli ni za državu kojoj pripadaju. Svaka vlast, osobito zagrebačka, mora u svakom trenutku voditi računa da je sastavni dio hrvatske države i da u toj državi, pa tako i u gradu ili općini kojom upravlja, ne može promicati takozvane vrijednosti koje negiraju hrvatske vrijednosti.

Nije uvijek lako postaviti jasne kriterije, ali činjenica je da je u prvom Tomaševićevu mandatu ugašen čitav niz zagrebačkih i hrvatskih kulturnih časopisa, a da Grad Zagreb nije učinio ništa kako bi se oni spasili, a kamoli da bi se omogućilo osnivanje novih. Razlog je jasan – ti časopisi im nisu ideološki bliski.

Jonjić naveo najveći problem Plenkovića: 'To izaziva negativne reakcije jezgre hrvatskog društva'

Imamo skandal gašenja Hrvatskog slova, imamo skandal gašenja Marulića, časopisa koji izlaze desetljećima i koji su za hrvatsku kulturnu scenu i nacionalni identitet iznimno važni, a Grad Zagreb im nije pomogao da opstanu. Istodobno se financiraju razne udruge s bizarnim programima, pa i manifestacije poput Spolnočke, priredbe koja se organizira pred Božić, nažalost uz potporu Ministarstva kulture, a koja već samim nazivom otvoreno i svjesno asocira na polnoćku, jedan od svakom katoliku i kršćaninu važnih događaja, s očitom namjerom izrugivanja.