Jonjić naveo najveći problem Plenkovića: 'To izaziva negativne reakcije jezgre hrvatskog društva'

Podsjetimo, portal Direktno razgovarao je s Jonjićem o godini na izmaku, ali i o nadanjima u novoj, 2026. godini. Cijeli intervju možete pogledati na YouTube kanalu portala Direktno.

Možete li navesti jedan pozitivan i jedan negativan događaj u 2025. godini?

Teško mi je kazati koji bih događaj izdvojio kao opći, koji bi imao nekakvo opće značenje, koji bi svima bio važan bilo u pozitivnom ili negativnom smislu. Za mene samog, osobno na političkom planu, najvažnija je bila predsjednička kandidatura koja je okončana neposredno pred početak godine i nakon toga gradonačelnička kandidatura u koju sam se upustio i gdje sam ostvario razmjerno dobar rezultat, ušao s klubom u Zagrebačku gradsku skupštinu. Negativnih događaja zapravo nešto na osobnoj razini ne uspijevam pronaći. Hvala Bogu, u svakom pogledu godina u cjelini je uspješna, osim u poslovnome, jer naravno, kad ste se upustili u političku borbu, onda posao trpi zbog toga. Ali hvala Bogu, nitko me nije prisilio ni na što.

Spomenuli ste i predsjedničku i gradonačelničku kandidaturu, možete li mi malo komentirati kako gledate na mandat predsjednika Zorana Milanovića u ovoj godini i njegov odnos s Andrejem Plenkovićem?

Ja na mandat Milanovića gledam, i prvi i drugi, negativno, jer da ga nisam gledao negativno, ne bih se kandidirao. Ja sam čovjek koji živi od odvjetništva, čitava moja obitelj živi od odvjetništva, dvojica su mi sinova odvjetnici, bavim se historiografijom, uređujem neke časopise i tako dalje. Dakle, imam se čime baviti i bilo bi mi ležernije, život bi mi bio lakši kad se nisam upustio u neposrednu političku borbu, a upravo me je Milanovićev mandat na to potaknuo. Dakle, problem nefunkcioniranja države zbog osobnog sukoba između njega i predsjednika Vlade, sukoba koji je jednim dijelom stvarni, a drugim dijelom zapravo fingirani, jer i jedan i drugi zapravo žive od toga. I jednom i drugome se isplati da postoje te napetosti i ti problemi. Dakle, ocjenjujem ga negativno, što ne znači da u njegovim mandatima nema i pozitivnih koraka.

Koji su to?

Mislim da oni negativni prevladavaju. Meni je, doduše, simpatična crta Milanovićeve drskosti, nepokoravanja standardima i povremenog izlaženja iz okvira političke korektnosti. Međutim, jedno je izlaziti iz okvira političke korektnosti kad ste nekakav outsider, kad ste na društvenoj i političkoj margini, a drugo je kad ste predsjednik države, državni poglavar i vrhovni zapovjednik vojske. Tada sebi ne biste smjeli dopustiti eskapade koje ugrožavaju ugled države i koje ometaju njezino funkcioniranje. Kao što znamo, često se spominje klasičan primjer nefunkcioniranja diplomatske mreže. To je stanje koje je zapravo zamrznuto Milanovićevim dolaskom na vlast, na Pantovčak, i praktički se ništa ne pomiče. A najproblematičniji u njegovu mandatu svakako je bio onaj lajnski pokušaj da zadrži predsjedničku poziciju i da se istodobno kandidira na saborskim izborima. To je pokazalo na koji način Milanović elastično shvaća hrvatski Ustav i izazvalo je, kao što se sjećamo, nepodijeljene negativne reakcije. Neovisno o tome s koje strane su stručnjaci dolazili, svi su praktično ocijenili da je njegovo ponašanje u tom pogledu bilo protuustavno.

Kako gledate na Plenkovića i ovu godinu njegova mandata?

Andrej Plenković i njegove vlade – zapravo ne znamo koliko bismo mogli kazati da ih je bilo, s obzirom na to da je tridesetak ministara završilo ili smjenama ili s lisicama. Načelno, na gospodarskom smo planu, dobrim dijelom i zbog silnog europskog novca koji je došao u prethodnom razdoblju, svakako ostvarili određene napretke. Međutim, ono što je meni potpuno neprihvatljivo i što držim nedopustivim jest Plenkovićevo zastranjivanje na ideološko-političkom planu. Njegovo koketiranje s ljevicom kojoj on zapravo izvorno pripada i zbog čega on, kao što znamo, i njegovi najbliži suradnici, a osobito ministrica kulture gospođa Obuljen Koržinek, podupiru i promiču pothvate koji izazivaju nepotrebne podjele u hrvatskom društvu i negativne reakcije onoga što smatramo jezgrom hrvatskog društva.

Sad kad ste načeli tu temu oko tih podjela, mnogi političari su se svrstali na jednu ili drugu stranu, no kritike javnosti su da je politička kritika već prerasla u govor mržnje. Kako vi kao političar gledate na to što se zapravo događa u društvu?

Moramo biti svjesni da živimo u demokratskom društvu i da su podjele i razlike njegov imanentni dio. Samo u Sjevernoj Koreji ljudi misle isto, a ako misle isto, onda zapravo ne misle. Prema tome, ne treba se zgražati niti skandalizirati zbog toga što među nama postoje razlike i što na mnoge društvene pojave ne gledamo na isti način. Pitanje je samo omogućuju li te razlike normalno življenje ili izazivaju konflikte u društvu. Zbog toga sam u ime Jedino Hrvatske, stranke kojoj sam na čelu, prije nešto više od mjesec dana najavio pokretanje referenduma o slobodi, kojim bi se svakome, neovisno o političkim, ideološkim i drugim pogledima, omogućilo da slobodno misli, govori, piše i djeluje sve dok izravno ne poziva na nasilje ili mržnju.

Smatram da bi se time dobar dio tih podjela stišao i smanjila njihova nazočnost u političkom prostoru. Ta inicijativa nije nova, jer sam 2017. godine bio glavni autor Apela za slobodu mišljenja, kojim se pozvalo hrvatsku javnost, stručnu i laičku, da se dopusti slobodna interpretacija povijesnih i političkih događanja. Zanimljivo je da je ova inicijativa gotovo potpuno prešućena, jer postoje dijelovi hrvatskog društva koji žive od produbljivanja sukoba, iako je u Domovinskom ratu došlo do svojevrsnog nacionalnog pomirenja. Pomirenje ljudi, međutim, ne znači pomirenje ideologija. Smatram da u hrvatskom društvu dominantan treba biti svjetonazor koji odgovara većini – kršćanski i nacionalno hrvatski – bez zabrana drugima, ali i bez državne potpore onome što potkopava samu državu i vrijednosti na kojima ona počiva.

Što po vama najviše potkopava Hrvatsku u ovom smislu?

Hrvatsku potkopava neprekidan pokušaj oživljavanja i održavanja jugoslavenske ideologije. Kulturni i politički krug iz kojih sam ja izrastao imaju jednak antagonizam prema jugoslavenstvu i komunizmu. Međutim, realno govoreći, komunizam u obliku u kojem smo ga iskusili do 1990. godine više nije ponovljiv. On se neće obnoviti u tom obliku. Danas ljudskoj slobodi prijete drukčije, sofisticiranije, možda i opasnije ideologije. Nastojanja da se održi osjećaj jugoslavenskog zajedništva, da se stvara zajednički jezik i umjetne kulturne veze između Zagreba i Beograda, predstavljaju otvorenu i nedvosmislenu negaciju vrijednosti obranjenih u Domovinskom ratu.

Jonjić ekskluzivno za Direktno: 'Komunizam više nije ponovljiv, prijete nam opasnije ideologije'

Na to stalno upozoravam, iako sam možda mnogima postao dosadan. Dovoljno je pogledati dva vodeća zagrebačka dnevnika da se vidi kako gotovo svaki tjedan izlaze intervjui s glumcima ili redateljima iz Čačka, Vranja i sličnih sredina, iako hrvatsku javnost prvenstveno treba zanimati hrvatska kulturna scena. Naši su kulturni utjecaji stoljećima dolazili iz Beča, Rima, Pariza i Londona i nema razloga da se okrećemo prema takozvanom Balkanu i Jugoslaviji, tim više što je Ustavom izričito zabranjena svaka inicijativa koja bi mogla dovesti do obnove jugoslavenske ili balkanske federacije. O tome, međutim, rijetko upozoravaju glavnostrujaški mediji, kao i o manifestacijama poput potpisivanja deklaracija o navodno jedinstvenom hrvatsko-srpskom jeziku i njihovoj institucionalnoj potpori.